Slovenci će uvijek živjeti za zimske sportove, ni košarka im nije strana, pogotovo od momenta kada se Luka Dončić nakon blistavih partija u dresu madridskog Reala preselio u NBA , međutim zemlja od dva miliona stanovnika je posljednjih godina potpuno u znaku biciklizma.
Sve je počelo 2019. kada je Primož Roglič pokorio Vueltu, a kulminacija slovenačkog biciklizma nastala je godinu kasnije – Tadej Pogačar osvojio je Tur de Frans. Nakon što je Pogi, 24-godišnjak iz Komende, zauzeo tron najteže biciklističke Grand Tur trke, u ovom sportu više nije ništa isto. Slovenci su potpuno promijenili poredak – Roglič je u Španiji odbranio titulu, upisao “het-trik” 2021, Pogačar je još senzacionalnije odbranio naslov prvaka na Tur de Fransu, a zastava sa Triglavom našla se i juče na najvisočijem pobjedničkom postolju Čizme – Primož Roglič je pobjednik 106. izdanja čuvene trke Điro di Italija!
Šta je dovelo do toga i kako su Slovenci uspješni u jednom od najtežih sportova na svijetu, pitaju se mnogi. Međutim, ima nešto i u tradiciji…Još za vrijeme bivše Jugoslavije, Slovenci (nekako nam najudaljeniji po svemu) imali su najrazvijeniju ekološku svijest. I dok su ulicama Podgorice tek posljednjih godina iscrtane biciklističke staze, Slovenija odavno vrvi od rekreativnih biciklističkih klubova. Kad na tradiciju pravilno uskladite sistem, uspjeh je praktično zagarantovan!
Zbog toga je Dojče Vele još davno istakao značaj Radoja Milića, šefa Laboratorije za fiziologiju Instituta za sport, pri Univerzitetu u Ljubljani. Pomenuta njemačka medijska kuća okrakterisala je Milića “mozgom slovenačkog biciklizma”. On još od 1988. radi na testovima performansi, razvija planove treninga i obučava mlade trenere, a sve ovo je samo vrhunac njegovog rada. Zbog toga možda i ne čudi što je Slovenija u posljednjih nekoliko decenija imala niz osvajača medalja na biciklističkim takmičenjima.
I nijesu to samo Roglič i Pogčar, elitno društvo biciklizma čine i Matej Mohorič, Jan Polanc, Luka Mezgec…
Vratimo se na Rogliča koji je juče sa svojim holandskim timom Džambo-Vizma ponosno prolazio ulicama vječnog Rima. Popularni Rogla rođen je 1989. godine u Trbovlju, a u svijetu profesionalnog biciklizma je od 2013. godine. Prva ljubav nije mu bio biciklizam, već ski skokovi u kojiima je pokazao zavidan kvalitet, sve dok u martu 2007. na Planici nije doživio težak pad, posljedice – potres mozga i polomljen nos, a na snimku djeluje da je moglo biti i mnogo gore od toga…
Nije Roglič planirao da odustane od ski skokova, u procesu rehabilitacije vozio je bicikl i onda shvatio – to je to. Potencijal je prepoznao Andrej Hauptman, prvi osvajač svjetske medalje na drumskom biciklizmu iz Slovenije, i tako je Rogla skije zauvijek zamijenio biciklom. Sa 22 godine Primož je testiran u laboratoriji na “VO2max”, odnosno na maksimalnu potrošnju i unos kiseonika i maksimalni aerobrni kapacitet. Rezultat je pokazao fantastičnu brojku – 80,2 blizu koje je bio sedmostruki pobjednik Grand Tur trka Kris Frum.
Potpisao je Roglič za Adria Mobil tim i 2013. godine stigla je prva pobjeda na planinskoj etapi Tura oko Azerbejdžana. Ređali su se trijumfi na Turu Slovenije, raznim jednodnevnim trkama, a tu “zlatnu koku” nije smio da ispusti Loto Džambo Vizma tim kojem je Roglič vjeran od 2016. godine do danas. Već 2017. svi su znali ko je Primož Roglič kada je upisivanjem etapne pobjede na Tur de Fransu postao prvi Slovenac kojem je takav rezulat pošao za rukom.
Već 2018. Roglič je najavio da njegovo vrijeme dolazi osvajanjem četvrtog mjesta u generalnom plasmanu Tur de Fransu – veliku pobjedu odnio je Gerant Tomas kojeg je Roglič prije dva dana “otresao” na individualnom hronometru i zasluženo osvojio rozu majicu.
Uspon se samo nastavljao i već 2019. godine postao je prvi Slovenac-osvajač Grand Tur trke, pokorio je Vueltu, a potom je dvije godine zaredom u potpunosti vladao 21-dnevnom trkom oko Španije. Nedostaje mu samo još Tur de Frans, najbliži bio je te 2020. kada se pojavio sunarodnik – Tadej Pogačar.
U julu prošle godine Roglič je opravdao nadimak dobijen od strane zapadnih medija – “Crusher”. Nakon teškog pada na Tur de Fransu iščašio je rame, sam ga je vratio, rame mu je potom stradalo na trci Pariz-Nica i nakon pada na Vuelti, gdje nije bio u mogućnosti da napadne četvrtu tiulu, morao je pod nož.
Vratio se, sa 33 godine u punoj snazi što je najviše na koži osjetio upravo pomenuti Gerant Tomas – pobjednik Tur de Fransa iz 2018. imao je 26 sekundi prednosti pred hronometar dug 18,5 kilometara. Rogla je bez problema nadokandio minus, bez obzira što mu je u jednom trenutku i spao lanac, uspio je na kraju da napravi prednost od 14 sekundi, ključnih za osvajanje titule.
