Nije, izgleda, bio potreban ni vrač ni vidovnjak, samo običan teniski sladokusac da zaključi sljedeće – Novak Đoković i Karlos Alkaraz će igrati finale Vimbldona.
Kiša je dobošala po krovu Centralnog terena dok su trajale polufinalne bitke, a onda kad je Alkaraz završio pobjednički govor, ljudi su do svojih kuća odšetali sa sklopljenim kišobranima.
Najave maratona su izostale, prvi i drugi teniser sveta su u tri seta odradili svoj dio posla.
E, sada, možda bi i Janik Siner uspio nešto da zakomplikuje da se publika nije bezrazložno okrenula protiv Novaka.
Jednog prosječnog igrača bi kazna za uznemiravanje protivnika, kazna za prekoračenje vremena i neprijateljski huk sa tribina izvuklo iz takta.
Ali, ne i Đokovića.
Inat ga je natjerao da istakne uvo, da se poraduje sa pogledom ka publici, da navuče još veći gnijev i da prelomi u svoju korist.
Haos je počeo da prija njegovom iskustvu.
To ne bi radilo za Alkaraza, vidjeli smo i na Rolan Garosu koliko se uspaniči kada gledaoci podržavaju protivnika da ostane u igri, da produži meč.
Ipak, iskustvo je to, na kraju miran govor, ne baš inspirativan za jednog novopečenog finalistu Vimbldona.
Novopečenog za ovu godinu, ali prekaljenog za karijeru shodno tome da je 35 puta igrao za Grend slem titulu.
Alkaraz je na konferenciji bio pun poštovanja, dječije iskren kao što je i uvijek, ali ima čime da prijeti.
Danila Medvedeva je počistio kao izvan Top 50 igrača, sijevali su sumanuti forhendi, prilika je bilo milion.
Oštri se Španac na travi, a teško da će ga ponovo uhvatiti grčevi protiv Novaka u nedjelju kao što je to bio slučaj u polufinalu Rolan Garosa.
Sve se sprema za nevjerovatnu predstavu. Ili novi rekord ili nova priča.
Ðoković ili Alkaraz, prvi put za titulu, i to kakvu – na najvećem turniru na svijetu.
