Crnogorski vaterpolo ima samo jednu medalju sa svjetskih šampiona. Ubrzo, za tri dana navršava se tačno 10 godina od srebra u Barseloni. Pet velikih turnira nakon toga, Crna Gora nije bila ni blizu pobjedničkog postolja, tačnije četvrtfinale je “ajkulama” bilo najveći domet. Nedavno završeni šampionat u Fukuoki završili su “crveni” na osmom mjestu.
U susret godišnjici Barselone pozvali smo člana prve generacije crnogorskog vaterpola, dijete hercegnovskog Jadrana, nekadašnjeg člana, između ostalih, dva najtrofejnija evropska kluba, Pro Reka i Partizana, Predraga Jokića, za komentar trenutnog stanja u našem najtrofejnijem ekipnom sportu.
Akcentat je naravno na šampionatu u Fukuoki.
“Pozitivna stvar je što je vidljiv napredak u igri, što se tiče tog segmenta bili smo, po mom mišljenju, najbolji kada se uzme u obzir vremenski opseg od poslednje dvije-tri godine. Problem je što nema rezultatskog pomaka“, počeo je razgovor za Lob Sport, Jokić.
>>> ANKETA Da li su potrebne promjene u crnogorskom vaterpolu?
“Zlatna ajkula”, osvajač zlata sa Evropskog prvenstva u Malagi i srebra sa Mundijala vodenih sportova u Barseloni iz doba kada su od ugriza crnogorskih vaterpolo “predatora” svi strahovali, poručuje da je svima jasno da se nešto mora mijenjati. Na pitanje šta i kako, odgovorio je:
“Možda je nekorektno, pošto radim i Njemačkoj i ne živim u Crnoj Gori da ovo kažem… ipak, mislim da svi ljudi iz vaterpolo struke i iz Saveza treba da sjednemo i napravimo strategiju šta treba mijenjati. Iskreno, ne vidim da napredujemo. Od ponavljanja jednih te istih stvari kao papagaji nema vajde“.
Na šta konkretno mislite?
“Konstantno se vrti priča oko male baze i loše infrastrukture. Sve to stoji, ali ranije smo imali manje bazena, pa smo osvajali medalje. Sada imamo bazene u Podgorici i Nikšiću ali rezultata nema“.
Jokić ne želi da upire prstom.
“U Savezu postoji stručni savjet koji ocjenjuje rad stručnog štaba. Definitvno neko treba da preuzme odgovornost, od struke pa do ljudi koji vode VPSCG. Stručni savjet mora da saopšti šta je valjalo, šta nije i šta treba mijenjati. Ovo do sada se nije pokazalo kao djelotvorno“.
Kako vidite situaciju u našem vaterpolu od osvajanje srebra u Barseloni do dana današnjeg?
“Nije se puno toga promijenilo, odnosno nije se promijenilo na bolje. Krajem prve decenije ovog vijeka i na početku druge decenije imali smo ozbiljne klubove. Primorac je bio šampion Evrope 2009, vicešampion 2010, Jadran konkurent za fajnal-for, viceprvak Starog kontinenta prije osamostaljenja Crne Gore, Kataro osvajač Evro kupa, Budva konstantno evroligaš. Sada je sve to životarenje. Jedino se Jadran drži iznad vode. Nedopustivo je da je Primorac regionalni drugoligaš. Budva je takođe u drugoj regionalnoj ligi, Kataro postoji čisto da popuni broj klubova. Normalno je da se to odrazilo i na reprezentaciju. Bez jakih klubova nema reprezentacije. Vidite i primjer Srbije. Crpili su igrače za nacionalni tim iz moćnog Partizan. Sedmostruki evropski prvak je godinama u problemima i to se odrazilo i na rezultate Srbije u polednjih par godina. Srbi sada pokušavaju da ojačaju druge klubove“.
>>> Gojković: Ne možemo biti zadovoljni, mi smo Crna Gora
Djeluje kao utopija da naše klubove ponovo gledamo u vrhu evropskih takmičenja i na tronu Starog kontinenta?
“Ne kažem da treba da budu na fajnal-foru Lige šampiona, već samo da budu konkurentni, da se ne dešava da Premijer regionalnu ligu Primorac završi bez osvojenog boda. Ako Budva i Kataro ne mogu da igraju elitni rang regionalnog takmičenja da makar budu u vrhu drugoligaškog karavana. Nisu to neka ekstremna ulaganja. Ukoliko se i dalje budemo oslanjali samo na Jadran biće sve gore i gore i reprezentaciji“.
Vraćamo se sa Jokićem na ljepše teme, odnosno sjećanja na Barselonu 2013.
“Moram priznati da mi je pored odličnog turnira u Španiji, ipak ostala gorčina poslije izgubljenog finala. Uvjeren sam da smo još četiri puta igrali sa tom generacijom Mađarske da bismo ih sva četiri puta pobijedili. Loše smo otvorili finale, utakmica je pošla u smjeru u kom je pošla i Mađari su zasluženo slavili i osvojili zlato“.
>>> Brguljan: Biće bolje kada dođu novi selektor i novi ljudi
Na putu do srebra izabranici Ranka Perovića su srušili domaćina Španiju, najjaču generaciju Srbije, momke koji su osvojili sve što se može osvojiti u četvrtfinalu, zatim tada aktuelnog svjetskog prvaka, Italiju u polufinalu.
“Turnir kao turnir je bio pozitivan. Početak nije bio najbolji, poraženi smo od Grčke, ali smo dizali formu kako je vrijeme odmicalo. Morali smo da savladamo Španiju da bismo imali čemu da se nadamo. Odigrali smo odlično taj meč. Imali smo veliki motiv protiv Srbije nakon poraza u finalu Evropskog prvenstva u Ajndhovenu i meča za bronzu na Olimpijskim igrama u Londonu, godinu dana ranije. Imali smo odlično izdanje i protiv Italije u polufinalu. Fizička i psihička potrošnja u četvrtfinalu i borbi za finale je presudila da u najvažnijoj utakmici ne pružimo maksimum. Ponavljam, smatram da nas Mađarska nije mogla pobijediti nikad osim baš te večeri. Ipak, činjenica da je to jedina medalja za crnogorski vaterpolo sa svjetskih prvenstava daje pozitivan utisak“.
Imena braće Janović, Ivovića, Šćepanovića, Draška Brguljana i ostalih članova te generacije izazivaju respekt i uvažavanje gdje god se pomenu u svijetu vaterpola. Da li u sadašnoj generaciji vidite igrače takvog kalibra?
“Ne bih pravio poređenja. Mi smo stasavali u zajedničkoj državi, jačoj konkurenciji. Na ovim momcima je samo da nastave vrijedno da rade. Našoj generaciji je falio ljevak. Kada vidite poslednjih šest olimpijskih šampiona, tačnije od Sidneja 2000. godine biće vam jasno da su to sve reprezentacije koje su imale vrhunske igrače na nezgodnoj strani. Hrvati su 2012. stvarno igrali jedan lijep vaterpolo, Mađari su tri puta zaredom bili šampioni, Srbi slavili na poslednja dva turnira sa jakim ljevacima. Siguran sam da smo imali ljevaka da bismo uzeli makar jednu olimpijsku medalju, jer smo tri puta igrali polufinala, a kada dođete među četiri najbolje ekipe tu odlučuju nijanse“.
Sadašnja generacija ima dva ljevaka, šta fali da bi se došlo, na primjer, kao vaša generacija, do polufinala nekog velikog takmičenja?
“Mislim da ovoj generaciji fali kvalitetan napadač na zgodnoj strani, kalibra Nikole ili Mlađana Janovića“.
Kada ste već pomenuli nekadašnju jugoslovensku i ligu Srbije i Crne Gore, da li su možda naši veliki uspjesi došli kao plod tog sistema ili previše “robujemo” tom sistemu pa nas je evolucija vaterpola “pojela”?
“Razmišljam često o tome da li je naš sistem prevaziđen, kao i sam pristup treningu i da li treba da se prilagodimo drugima. Vaterpolo je sada brži, ali nije kvalitetniji, po mom mišljenju. Obuka igrača, posebno za zadatke u odbrani, bila je na višem nivou ranije. Tu pričam u globalu, ne samo za Crnu Goru. Čini mi se da se prije mnogo više vremena posvećivalo svim segmentima. Makar je tako moje mišljenje“, zaključio je Predrag Jokić, čovjek koji je nekada davao sve od sebe u bazenu, bio neizostavan šraf u svakom uspjehu i svakoj osvojenoj medalji crnogorskog vaterpola, a sada u Hanoveru uči Njemce vaterpolu.
