Na današnji dan 2013. godine vaterpolisti Crne Gore osvojili su srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Barseloni. Naši momci stali su na korak od zlata, a u finalu je bila bolja Mađarska – 8:7.
Pet godina nakon zvjedane noći u Malagi činilo se da bi špansko tlo (ili preciznije voda) moglo ponovo da donese zlato crnogorskom vaterpolu. Ipak, ispriječili su se u finalu Mađari.
Bez obzira na sve, poraz nije pokvario odličan utisak koji su izabranici Ranka Perovića ostavili tog ljeta u Barseloni.
PUT DO FINALA
Ajkule su se našle u Grupi A zajedno sa selekcijama Grčke, Španije i Novog Zelanda.
Počelo je loše – poraz od Grka (6:4) uz velike probleme u ofanzivi. Nije ovaj duel ulio nadu navijačima pred veliki okršaj sa domaćinom – Španijom.
Na poluvremenu Crvena furija je vodila 5:4. Međutim, u drugom dijelu igre put do crnogorskog gola bio je zaključan, a naši momci su postigli tri gola i tako sa 7:5 otvorili sebi vrata nokaut faze.
U posljednjem kolu grupne faze potopljeni su Novozelanđani, 23:1.
Prva prepreka u nokaut fazi bila je Kanada. Lako su savladani Kanađani – 12:4 i tako zakazan duel sa moćnom Srbijom.
Utakmica sa Delfinima je u potpunosti opravdala epitet velikog derbija. Bilo je svega – puno preokreta, efektnih poteza, drame, a na kraju i ono najljepše – pobjeda crnogorskih Ajkula (9:8).
Polufinale je bilo možda i najbolja utakmica na prvenstvu za Crnu Goru. Pobjeda nad Italijom, ali prije svega dominantna partija. Do poluvremena je bilo 5:1. U trećoj dionici nastavila se sigurna igra za ukupnih 9:4 nakon tog perioda igre. Posljednja četvrtina dovela do malog opuštanja naših momaka, ali Azuri su bili daleko da bi mogli da ugroze našu prednost za konačnih 10:8.
LOŠ POČETAK U FINALU KOŠTAO MNOGO
Osjećalo se da nakon velikih pobjeda nad Srbijom i Italijom momci Ranka Perovića itekako imaju šansu za svjetsko zlatu u finalu protiv Mađarske. Ipak, čini se da je loše otvaranje meča mnogo koštalo Ajkule.
Mađari su otvorili meč vođstvom od 3:0, a u prvom dijelu igre nam dozvolili samo jedan gol zahvaljujući razbranjenom Viktoru Nađu koji je u prvih osam minuta već imao pet odbrana.
Uspjeli su Nikola Janović i ekipa da se vrate u meč – na pet i po minuta prije kraja treće dionice bilo je 4:4.
Čini se da Crna Gora u ključnim momentima nije uspjela da pronađe dodatnu snagu i potpuno preokrene već smo do kraja konstantno jurili Mađare. Imali smo i posljednji napad, ali ga nažalost nismo iskoristili.
Momci su uspjeli da se vrate nakon velikog zaostatka na početku, ali očigledno da ih je to dodatno trošenje energije koštalo da u završnici malo zafali iste.
Ekipa predvođena selektorom Rankom Perovićem koja je tada osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu – kapiten Nikola Janović, Mlađan Janović, Zdravko Radić, Draško Brguljan, Vjekoslav Pasković, Antonio Petrović, Darko Brguljan, Igo Kruzija, Aleksandar Ivović, Saša Mišić, Filip Klikovac, Predrag Jokić i Miloš Šćepanović.
Aleksandar Ivović je zajedno sa hrvatskim Sandrom Suknom bio najbolji strijelac prvenstva sa 20 postignutih golova.
Upravo su Ivović i Mlađan Janović izabrani i u idealni tim prvenstva. Osim njih tu su bili još – Viktor Nađ, Duško Pijetlović, Pjetro Filjoli, Sandro Sukno i Deneš Varga.
