Detalji uvijek čine i oslikavaju razliku, posebno kad je ona odlučujuća. Skup detalja formira svojevrsno ogledalo, u čijem odrazu se jasno vidi istina.
A istina je da smo mimo svijeta. U mnogo čemu i često kako ne treba. No, ostaćemo u sferi fudbala i izbjeći let u ambis svemirskih dubina.
Kamen temeljac ovog teksta je dodjela pehara crnogorskom šampionu. Zamislite, dok cijelo okruženje, Evropa, a vjerujemo i svijet (mada uvijek negdje postoji neka Crna Gora) prvaku prirodno dodjeljuje trofej po završetku prvenstva i posljednje utakmice posljednjeg kola, mi to radimo potpuno drugačije.
Maj mjesec je često sinonim za proslave širom evropskih fudbalskih travnjaka. Provjerili smo još jednom – Crvena zvezda to je učinila u sjajnom, slavljeničkom ambijentu.
Tu je i Dinamo Zagreb, koji godinama dominira Hrvatskom, ali istinska sreća i ponos uvijek su prisutni na Maksimiru kad se slavi titula, iznova i iznova…
Tu je i Zrinjski, novi-stari šampion Bosne i Hercegovine…
Treći pehar prvaka Slovenije u 18-godišnjoj istoriji osvojila je i Olimpija te ga proslavila na način koji dolikuje…
Da ne zaboravimo Strugu, koja je eliminisala Budućnost u borbi za Ligu konferencija. Osvojila je titulu šampiona Sjeverne Makedonije…
Partizani iz Tirane fudbalski su pokorili Albaniju, evo kako je to izgledalo…
Titulu je u stilu šampiona proslavio i Balkani na Kosovu…
O ostatku kontinenta da ne govorimo.
Sa druge strane, 25. maja Budućnost je pobjedom u Baru nad Mornarom (1:0) rekordni šesti put postala šampion Crne Gore nakon dramatične trke do posljednjeg daha sa Sutjeskom. Uspjeh su plavo-bijeli proslavili sa navijačima, s kojima je napravljena zajednička fotografija.
I to je to.
Potom je pehar, tačno 76 dana kasnije, konačno uručen Budućnosti pod Goricom i to u odloženom susretu drugog kola protiv Dečića. Jasno, od šampionske fešte i karnevala na tribinama nije bilo ništa. Naprotiv, veče je proteklo dijametralno suprotno.
Sušta, suva primopredaja i, opet, par fotografija. Bez emocija, strasti i energije.
Znate, kao u nekim prethodnim tekstovima, nije ovdje poenta (samo) u dodjeli šampionskog pehara. Ona je samo jedan mali detalj koji svjedoči tome kako se u našoj državi ophodi prema fudbalu, koliko ga se objektivno cijeni i koliko se volje ulaže da se makar oni lako popravljivi segmenti – saniraju.
Zamislite da osvajač Lige šampiona pehar dobije na početku sljedeće grupne faze takmičenja i koliko bi to uopšte imalo uticaja na igrače, klub, navijače i uopšte na fudbalsku dušu.
Isto onoliko koliko i na ovu našu zastarjelu, lijenu i tvrdoglavu.
