Po prvi put u istoriji fudbalska reprezentacija Crne Gore stigla je do posljednjeg kola grupne faze kvalifikacionog ciklusa sa kakvim-takvim šansama da direktno izbori plasman na veliko takmičenje – u ovom slučaju Evropsko prvenstvo.
Računica je jasna i Crnoj Gori je u Budimpešti potrebno više od čuda! Prije svega, pobjeda nad Mađarskom koja je u prošlom kolu čekirala kartu za Njemačku pogotokom u posljednjoj sekundi protiv Bugarske u Sofiji za 2:2. Ukoliko izabranici Miodraga Radulovića uspiju da pokvare mađarsku žurku na Puškaš areni, trebaće im, sa ove tačke gledišta, nemoguća pobjeda Bugarske u Leskovcu nad Srbijom.
U premijernim kvalifikacijama, za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Afirici, Crna Gora selektora Zorana Filipovića osvojila je devet bodova – u posljednjem kolu igrala je protiv Republike Irske bez golova u Dablinu. U konkurenciji Italije, Republike Irske, Bugarske, Kipra i Gruzije – četvrto mjesto.
Uslijedio je kvalifikacioni ciklus za Evropsko prvenstvo koji je započeo pokojni Zlatko Cico Kranjčar, a završio Branko Brnović porazima u baražu od Češke, što je do danas najveći uspjeh crnogorskog fudbala. Međutim, i u tim kvalifikacijama posljednji meč grupne faze, u gostima protiv Švajcarske, nije imao rezultatski značaj – Crna Gora je izgubila taj duel, ali je kolo prije remijem sa Engleskom (2:2) u Podgorici obezbijedila baraž.
Naredni zadatak je bio borba za Brazil 2014. godine. Taj ciklus imao je dobar početak remijem sa Poljskom, pobjedama nad San Marinom, velikim trijumfom u Kijevu nad Ukrajinom i Moldavijom u Kišinjevu, ali uslijedio je košmaran kraj. Težak poraz od Ukrajine kod kuće (0:4), uslovio je da Crna Gora može da se nada Mundijalu samo ako nešto napravi protiv Engleske na Vembliju – poraz od 4:1 značio je kraj snova, a “petarda” od Moldavca u Podgorici (2:5) totalni krah…
U narednim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo Hrabri sokolovi ostali su bez šansi za plasman nakon incidenta u meču sa Rusijom kada je Igora Akinfeeva pogodila baklja koja je završila u teren sa sjeverne tribine podgoričkog stadiona. Zapravo, nakon toga meč se nastavio, ali publika je tvrdim predmetima opet gađala ruske fudbalere i već tada je bilo jasno da će meč za zelenim stolom biti dodijeljen Rusiji sa službenih 0:3. Posljednji meč u tim kvalifikacijama igrali smo u Moskvi – poraz 2:0.
Borba za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine za Crnu Goru je izgubljena u pretposljednjem kolu i porazu kod kuće od Danske koja nam se revanširala za lob Fatosa Bećiraja u Kopenhagenu. Međutim, te kvalifikacije tim Ljubiše Tumbakovića izgubio je u Jerevanu kada je na poluvremenu ispustio 2:0 protiv Jermenije i dozvolio poraz 3:2. U posljednjem kolu Crna Gora je izgubila od Poljske 4:2 u meču bez rezultatskog značaja za naš tim…
Kvalifikacije za EURO 2020. godine rezultatski su ubjedljivo najslabije naših fudbalera. Međutim, mnogo je na takav ishod uticala situacija pred meč sa Kosovom u Podgorici kada je Crna Gora na dan utakmice ostala bez selektora Ljubiše Tumbakovića i reprezentativaca Mirka Ivanića i Filipa Stojkovića – popustili su pod pritiskom iz rodne Srbije. Zamijenio je Tumbakovića legendarni fudbaler Faruk Hadžibegić, ali nije se snašao… Prve su to kvalifikacije u kojima naš tim nije upisao pobjedu, u posljednjem kolu je razbijen od strane Engleza u Londonu – 7:0.
Miodrag Radulović je svoj mandat počeo kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru, a njegov tim ostao bez šansi za plasman nakon dva poraza od Norvežana. U posljednjem kolu, protiv Turske u Podgorici, crnogorska reprezentacija izgubila je 2:1, ali je i prije početka novembarskog ciklusa sve bilo gotovo…
Dakle, nada postoji i dok postoji treba vjerovati. Ljudski je i sportski….
