Senzacija Azijskog kup

Tadžikistan igra fudbal – kako se to desilo?

Fudbaleri Tadžikistana sa zastavom svoje zemlje proslavljaju istorijski uspjeh, FOTO: Asia Cup/X
Fudbaleri Tadžikistana sa zastavom svoje zemlje proslavljaju istorijski uspjeh, FOTO: Asia Cup/X

U moru sportskih događaja, gdje se ističe četvrta evropska titula rukometaša Francuske (prva poslije deset godina) vlada i bajkovita priča na obalama Persijskog zaliva u futurističkoj Dohi, apsolutnom centru svjetskog sporta.

Poslije besprekorno organizovanog fudbalskog Mundijala, Katar je stadione Svjetskog prvenstva iskoristio da ugosti i najbolje reprezentacije najvećeg kontinenta planete – Azijski kup. Inače, Doha će u februaru otvoriti vrata i svjetskom šampionat u vodenim spotovima – učestvovaće crnogorska vaterpolo selekcija.

Međutim, planina petrodolara koja je omogućila nefudbalskoj naciji organizaciju dva izuzetna takmičenja sada nije tema, već jedan od učesnika tekućeg Azijskog kupa – Tadžikistan.

Nekadašnja članica Sovjetskog saveza vakumirana je fudbalskom groznicom nakon što su se reprezentativci ove zemlje, istorijski, prvi put plasirali na Azijski kup, a došli i do senzacionalnog plasmana u četvrtfinale takmičenja eliminisavši selekciju Ujedinjenih Arapskih Emirata silom sastavljenu od brojnih brazilskih internacionalaca kojoj nije pomogao ni skupo plaćeni protugalski stručnjak Paulo Bento. Preciznijim, ili bolje reći hladnokrvnim izvođenjem jedanaesteraca, Tadžikistanci su prošli dalje i sa pravom se nadaju da će katarska bajka potrajati, jer će plasman među četiri najbolje selekcije Azije tražiti preko Jordana, reklo bi se – rivala po mjeri…

Međutim, otkud to da Tadžikistanci tako dobro igraju fudbal? Ne može se reći da nijesu sportska nacija, s obzirom da imaju četiri olimpijska odličja. Zlato je 2016. u Rio de Žaneiru osvojio bacač kladiva Dilšod Nazarov, u Pekingu su se 2008. proslavile dvije medalje – srebro Jusupa Abdulsalomova u rvanju i bronza Rasula Bokijeva u džudou, dok je 2012. bronzana bila bokserka Mavzuna Čorieva.

Ali, gdje je sve vrijeme fudbal? Jedini učesnik nekadašnje Sovjetske lige je Pamir, klub iz Dušanbea, glavnog grada, u tri navrata se takmičio u bivšem najjačem rangu fudbala. Četiri fudbalera, nabrojaćemo i njih – Sergej Nikulin, Edgar Ges, Oleg Širinbekov i Oleksej Čerednik – igrali su za reprezentaciju bivšeg SSSR-a. Vole Tadžikistanci fudbal, ali nemaju većih uspjeha, osim što je tamošnji Istiklol već sezonama učesnik azijske Lige šampiona.

Međutim, država se ozbiljno okrenula ulaganju u fudbal kada je kadetska selekcija Tadžikistana u Maleziji 2018. godine stigla do finala Azijskog kupa u kojem je poražena od Japana 1:0. Samo godinu kasnije upravo je ta generacija igrala i Svjetsko prvenstvo za igrače do 17 godina koji su ostvarili istorijsku pobjedu savldavši u grupnoj fazi Kamerun 1:0. Od tog momenta čelnici tadžikistanske države i Fudbalskog saveza kreću u projekat pod nazivom “Dream Big”, odnosno san o plasmanu na Svjetsko prvenstvo 2026. godine! Podsjetimo, širenjem takmičenja azijske selekcije su profitirale pa će, umjesto pet, imati osam učesnika, a možda i devetog ukoliko pobijedi u interkontinetalnom plej-ofu.

“Fudbalski savez Tadžikistana posvećuje veliku pažnju razvoju omladinskog fudbala u zemlji”, rekao je portparol FS Tadžikistana Faridun Saliev u razgovoru za FIFA.com i dodao:

“Svake godine u Tadžikistanu se održavaju prvenstva za djecu u pet tinejdžerskih kategorija. A 2019. godine Azijska fudbalska konfederacija priznala je našu omladinsku ligu kao najbolju na kontinentu.”

Fudbalom se “zarazio” i prvi čovjek države Emomali Rahmon, upravo se nalazi u Dohi na Azijskom kupu, a još prije više od tri godine širom zemlje dao je zeleno svijetlo za izgradnju velikog obima infrastrukture. Napravljeno je više od 500 mini-terena, ukljujući preko 300 u posljednje dvije godine samo u glavnom gradu – Dušanbeu. Shodno sve boljoj infrastrukturi Tadžikistan je dobio i domaćinstvo u ženskog fudbalskog turnira i takmičenja u malom fudbalu na kojem učestvuju Sredonjazijske zemlje.

Osim odličnog nastupa na tekućem Azijskom kupu, Tadžikistanci jako dobro stoje i u drugom krugu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo – pobijedili su Pakistan 6:1, remizirali sa Jordanom 1:1, pa ih u martu očekuju dva meča sa Saudijskom Arabijom. Prva dva mjesta vode u novi kvalifikacioni krug iz kojeg se jure karte za Mundijal.

Velike zasluge za senzacionalni uspjeh Tadžikistana idu i na račun selektora Petra Šegrta. Riječ je o stručnjaku rođenom prije 57 godina u hrvatskom Đurđevcu. Ljubav prema fudbalu razvio je u Njemačkoj u kojoj živi od početka 70-ih. Krajem 90-ih počeo je da kuje svoj trenerski zanat u bundesligaškim klubovima – Bohumu i Duizburgu. Prvo je vodio omladinske pogone, a kasnije dobio ulogu i asistenta u stručnom štabu prvog tima. Samostalni posao dobio je u Austriji – vodio je Leben, zatim Rid i Vejner, kada je klupski fudbal u pitanju radio je i u Indoneziji, a 2015. bio šef struke Zvijezde iz Gradačca.

U selektorskim vodama je od 2006, kao predvodnik mlade reprezentacije Gruzije, onda i seniorskog tima, vodio je i selekciju Maldiva, Afganistana, a od januara 2022. godine selektor je Tadžikistana.

Odmah je krajem septembra iste godine osvojio Kings Kup, minitakmičenje u konkurenciji Tajlanda, Trinidada i Tobaga, te Malezije, te još jedno takmčenje u vidu Merdeka Kupa gdje su učestvovali Palestina, Indija i Malezija.

Šegrtov Tadžikistan je borben, kompaktan, rijetko griješi, organizovano se brani, a iz kontra-napada stvara veliki broj šansi. Hrvatski stručnjak uživa veliko povjerenje fudbalera, a u zemlji od 10 miliona stanovnika već je stekao status legende.

Ostaje da se vidi da li će se “Big Dream” pretvoriti u javu. Rezultati na Azijskom kupu, poboljšanje infrastrukture i jasno definisan sistem dobijaju oblik želje Tadžikistanaca.

Cup tree provided by Sofascore
970x250