„Slavit ćemo tvoje ime dok u nama srce bije. Živio nam Osim dragi gospodaru familije. Ivica Osim!“ nešto je što se posljednjih 20-ak godina može čuti sa južne tribine stadiona Grbavica gdje su smješteni najvatreniji navijači Željezničara popularni „Manijaci“. U utorak (2. maja 2023. godine op.a.) na utakmici protiv Igmana obilježena je prva godišnjica smrti legendarnog Ivice Osima.
Tog 1. maja 2022. godine iz Austrije su stigle najtužnije moguće vijesti. Pet dana prije svog 82. rođendana preminuo je legendarni Švabo sa Grbavice. I u tom trenutku kao da je sve stalo ne samo u Sarajevu, nego i u kompletnoj Bosni i Hercegovini.
Otišao je najveći autoritet fudbala u Bosni i Hercegovini, čovjek čija riječ je bila „zlata vrijedna“, onaj koji je bio ispred svog vremena kao igrač i trener, ali i čovjek koji je spasio bh. fudbal i najzaslužniji je što i danas postoji Nogometni savez BiH kao i sve naše reprezentacije. Tada kao član Komiteta za hitnost pred najvećim svjetskim fudbalskim autoritetima i čelnicima FIFA-e i UEFA-e Osim se izborio da se ukine suspenzija N/FSBiH. Osim se nije libio da kaže ono što misli, a uvijek je bio upravu i što je najvažnije pravedan i prema sebi i prema drugima.
O karijeri Ivice Osima sve se zna. Kakav je majstor sa loptom bio Švabo dovoljno govori i njegov nadimak „Štraus sa Grbavice“. Rođen u Sarajevu 1941. godine još kao dječak počeo je trenirati fudbal u Željezničaru, a za prvi tim je debitovao u sezoni 1959/1960. U plavo-bijelom dresu je nastupao ukupno 11 godina i za to vrijeme je sakupio 250 zvaničnih utakmica i postigao 75 golova. Godine 1970. odlazi u Francusku, gdje je igrao za Strasbourg, Sedan i Valenciennes. Štraus je nastupao i za reprezentaciju bivše Jugoslavije. Sakupio je 16 utakmica i postigao osam golova. Bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju drugog mjesta na Evropskom prvenstvu 1968. godine.
Igračku karijeru je okončao 1978. godine, nakon čega se vrlo uspješno počeo baviti trenerskim poslom. S uspjehom je vodio Željezničar, šest godina, u periodu od 1978. do 1986. godine. Bio je još selektor reprezentacije Jugoslavije, trener Partizana, Panathinaikosa, Sturma, JEF Uniteda, da bi posljednji trenerski angažman imao kao selektor Japana.
Željezničar je kao trener vodio da najvećeg uspjeha u historiji kada su Plavi igrali u polufinalnom dvoboju Kupa UEFA protiv Videotona. Nakon poraza u Mađarskoj rezultatom 3:1 Plavi su imali priliku na Grbavici izboriti finale. Željezničar je pred 25.000 navijača vodio 2:0 do 86. minute i jednom nogom bio u finalu s Real Madridom, ali je u toj minuti primio gol koji je okončao snove igrača i navijača Plavih sa Grbavice u duelu sa najvećim klubom svijeta svih vremena. Još uvijek se pamte njegove suze i hvatanje za glavu nakon gola koji je primio njegov Željo. Pamte se suze i oproštajni govor kada je u aprilu 1992. godine u Beogradu podnio ostavku na mjesto selektora Jugoslavije. Koliko je velik bio Osim govori i činjenica da su svi prisutni novinari, koji su bili u sali, plakali dok je Švabo govorio o razlozima svog odlaska sa klupe Jugoslavije.
Švabo je definitivno najveći fudbalski autoritet kojeg je Bosna i Hercegovina imala. Ostavio je dubok trag, posebno na Grbavici, a odnedavno se i ulica u kojoj se nalazi stadion Grbavica zove Bulevar Ivice Osima. Majstor sa loptom, trenerski genije koji je išao prije svog vremena, pomalo ters i tvrdoglav, ali sve u svemu velika ljudina, e to je bio Ivica Osim. Gdje god bio i radio uvijek se vraćao na Grbavicu gdje je dočekan raširenih ruku. Bezbroj je puta pomogao Željezničar, mlade igrače sa Grbavice, a sve to da niko ne zna, jer nije Osim volio da „čaršija priča o tome“. Jedan je od rijetkih koji su odbili slavni Real Madrid. Ponovo je proradio Osimov karakter, a njegova izjava o razlozima zbog kojih je odbio Kraljevski klub pokazuje da je bio poseban.
„Iskreno rečeno, bojao sam se, nisam znao što ću tamo. Da me neko tada pitao – što ideš? Ipak je to dobra stvar, čast je to, samo lud čovjek može odbiti. Ja nisam lud, ali jednostavno sam sebe pitao – a što ću sad tamo. Toliko je velikih imena, toliko je velik klub da se moraš pitati, ako si malo korektan, šta ću, šta ću ja sad govoriti, šta ja znam, Butragueñu ili Sanchezu ili Hierru ili drugim igračima šta trebaju raditi”, objasnio je Švabo.
Njegova riječ se „pikala“ i slušala, bez obzira ko igrao ili bio u Upravi Plavih sa Grbavice. Jer Željezničar je Ivica Osim. I Željo i Osim imaju gotovo svoju identičnu priču. Ipak, Ivica Osim je više o kluba u kojem je počeo sanjati svoje snove. Dugo će vremena proći i mnogo vode Miljackom proteći dok se rodi neki novi Ivan Ivica Osim. Ono što je sigurno jeste da Osim nikada neće biti zaboravljen od navijača svog Željezničara, a osmica na plavom dresu će uvijek podsjećati na Štrausa sa Grbavice i njegov fudbalski ples na terenu.
*Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Glas Jugoslavije” nijesu nužno i stavovi redakcije Lob sporta
