Gasio je požare, radio u okolnostima u kojima se ne bi snašli mnogi stručnjaci, suočavao se sa pritiscima sa svih strana, radio “do daljnjeg”, ali je uvijek donosio ono što su svi željeli.
Mnogo puta viđeno i može se slobodno konstatovati da u odnosu Petra Mijovića i Budućnost Volija ima nešto magično. Neka magična energija koja “plave” napravi ekipom koja može da pobjeđuje, igra lijepo i sanja velike stvari.
Crnogorski šampion plasirao se u polufinale plej-ofa ABA lige nakon 2:0 protiv Mege u četvrtfinalu i sada čeka boljeg iz duela Crvene zvezde i Zadra.
Međutim, ono što je vidljivo i o čemu mora da se priča – energija koju je ekipi donio mladi stručnjak. Jednostavno, šok terapija sa Mijovićem uvijek donese dobre stvari. Tako je bilo u prethodna dva navrata kada je preuzimao ekipu.
Prvo od Jasmina Repeše – osvojio titulu u Crnoj Gori, a onda i od Slobodana Subotića, kada je osigurao drugo mjesto prije prekida zbog korona virusa.
Pokazao je tada da ima kvalitet, da svojim radom i energijom zaslužuje da bude dugoročno rješenje na klupi “plavih”. Međutim, do toga nije došlo. Jednostavno, ogroman pritisak, velika očekivanja i nekad nerealne ambicije sagorjele su Mijovića. Ali, sada se vratio.
I za vrlo kratko vrijeme probudio ekipu. Prvo odličnom partijom protiv Partizana u “Morači”, pa sada plasmanom u polufinale. Kojom je ispunio cilj i sada ne treba “pretjerivati” sa očekivanjima.
Treba biti strpljiv i dati Petru prostora da do početka polufinalne serije dodatno usadi svoju energiju u korijene plavog voza. I zašto da ne? Razmišljati o njemu kao čovjeku koji će duži vremenski period voditi prvi tim, a ne “do daljnjeg”.
Jer, uvjerili smo se više puta do sada – ima nešto magično između Petra Mijovića i Budućnosti.
