Kad na popularnoj aplikaciji za smart telefone, ili jednostavno rečeno Viberu, memorišete broj Alekse Maraš, pored imena i prezimena talentovanog napadača Mladosti Lob.bet pojaviće se i dva stikera u obliku srca – plavo i crno.
Iako je logično da razgovor sa dvostrukim strijelcem Donjogoričana u pobjedi nad aktuelnim šampionom u Podgorici (1:2) “otvorimo” temom o golovima, ukupno ih je 22-godišnji napadač potpisao jedanaest u dosadašnjem toku sezone, ipak smo se odlučili da riješimo naizgled očigledan stiker rebus na Viberu.
Svi koji su iole jednom gledali italijansku Seriju A znaju šta predstavljaju plavo-crno boje – Inter! Uz svo dužno poštovanje prema bergamskoj “Boginji provincije” – Atalanti.
“Veliki sam navijač Intera”, kroz osmjeh priznaje Aleksa Maraš čiji je ekran telefona zasijao logom Neroazura prilikom dobijene notifikacije.
Ne, nijesmo špijuni, već novinarsko oko mora sve da vidi…
“Volim taj klub, tu se nešto rodilo iz mlađih dana.”
Da li je razlog ljubavi prema milanskom velikanu neki od napadača? Bilo ih je sijaset robusnih i snažnih poput našeg sagovornika – Kristijan Vijeri, Dijego Milito, Zlatan Ibrahimović, Adrijano, Romelu Lukaku, Hulio Kruz…
“Ne postoji nijedan igrač koji mi je posebno značio da bih navijao za Inter. Kažem, kao klub mi se sviđa, igrači dođu i prođu. Od mojih fudbalskih obaveza još nijesam imao priliku da gledam Inter uživo, ali vjerujem da ću ubrzo uspjeti da se organizujem i da pođem.”
A šta je razlog i kako se povampirila Mladost Lob.bet pod Goricom i sasvim zasluženo srušila Budućnost izazvavši zemljotres u podgoričkom taboru?
“Pod Goricom je uvijek teško igrati i ušli smo u meč kao autsajderi koji ništa ne mogu da izgube, a mogu da dobiju mnogo toga, što smo na kraju i dobili. Svaki igrač je na svoj način bio 100 odsto spreman fizički i psihički što se i vidjelo na terenu. Na kraju, mislim da smo zasluženo slavili. U ovom trenutku, vrlo važna tri boda u borbi za opstanak.”
Golovi pod Goricom imaju najveću težinu…
“Zadovoljan sam generalno. Statistika mi je dobra, postigao sam mnogo golova, ali ću najzadovoljniji biti ukoliko ostvarimo timski cilj, a to je opstanak. Nadam se da ćemo sačuvati prvoligaški status, svi se za to borimo i trudimo se da uspijemo.”
Pogotovo se priča o drugom, odnosno pobjedonosnom golu. U klasičnom remplovanju Maraš je “otresao” štopera Podgoričana Bodina Tomaševića i hladnokrvno završio akciju.
“Išao sam 100 odsto do kraja što je i obaveza mene kao napadača – da vjerujem i da ispratim svaku loptu. Na kraju, bio sam brži i jači u tom duelu i izašao kao pobjednik.”
Iako na terenu, poput Kiborga, isijava snagom, fizičkim predispozicijama, očigledno i njuhom za pogodak, naš sagovornik je van terena sušta suprotnost- skroman, plemenit, neiskvaren, čak i stidljiv. Ako nastavi da “teroriše” golmane, moraće da se navikne i na intervjue…
“I više sam nego zadovoljan brojem golova, ali vjerujte da to nije lako, uopšte nije lako. Trudim se da što više iskoristim šansu koja mi se pruži. Nadam se da će još biti golova.”
A posebno nije lako jedanaest puta zatresti mrežu za ekipu koja se grčevito bori za goli život u prvoligaškom karavanu?
“Nije, ali saigrači mi mnogo pomažu. Imam veliku podršku ostatka ekipe, kao i uprave kluba. Svakako da sebe iz dana u dan testiram što više i hvala Bogu ide sve kako treba.”
Maraš je u svakom smislu lider Mladosti Lob.bet. Osim što je potpisao 11 od 29 golova ekipe, u tekućoj sezoni odigrao je ubjedljivo najviše minuta za Donjogoričane – 1790.
“Zadovoljan sam. Uprava hoće da pruži šansu mlađim igračima, a prije ove sezone malo sam dobijao priliku da igram. Ovdje su me gurnuli u vatru, mnogo dugujem klubu jer su mi pružili pravu šansu. Prije toga sam dosta kuburio Prva-Druga liga. Ovdje sam dobio prostor i minutažu, a to se polako isplaćuje. Zahvalan sam.”
Aleksa Maraš izdanak je čuvene Škole fudbala “As” pod budnim okom Dragoljuba Đuretića koji je iznjedrio brojne talente poput golgetera Lećea i crnogorske reprezentacije Nikole Krstovića, nekadašnjeg reprezentativca Aleksandra Boljevića, praktično svi talenti Fudbalskog kluba Zeta prvo su prošli “kroz ruke” Đuretića.
“Kod Dragoljuba Đuretića sam počeo. Zatim Zeta, bio sam u OFK Titogradu, u omladincima Budućnosti. Drugoligaški fudbal počeo u Drezgi, bio potom u Igalu gdje sam imao jako dobru polusezonu, u Dečiću se nijesam naigrao, niti dobio pravu šansu. Kratko sam bio u redovima Mornara, pa se vratio u Drugu ligu da bih igrao i ljetos dobio šansu u ekipi Mladosti.”
Dakle, uporno si se borio za svoje mjesto pod suncem, što implicira da mladim fudbalerima nije lako u Crnoj Gori?
“Teško je igrati, iako se to osporava.”
Ali ti protiv ovih štopera djeluješ moćno – da li te neki “prebio”?
“Nije, barem za sada. Nigdje, pa čak ni na terminu nije lako igrati. Vidimo da u posljednje vrijeme mladi igrači prave transfere, odlaze i rade dobre stvari u inostranstvu, tako otvaraju vrata i ostalima. Nadam se da će biti još transfera”, kaže nam 22-godišnji Maraš, pa čak i ističe mlade crnogorske fudbalere koji su mu po ukusu:
“Svakako Vaslije Adžić – veliki talenat. Dodao bih Dušana Vukovića iz Sutjeske, po mom mišljenju mnogo dobar fudbaler.”
Naš sagovornik je sve podredio fudbalu i vjeruje da će mu najljepša igra na svijetu otvoriti vrata snova za sav dosadašnji trud.
“Samo želim da budem maksimalno koncentrisan na svaku obavezu kad je teren u pitanju. Ulazim u svaki trening, u svaki meč sto odsto. Na kraju, nekad si pobjednik ili poraženi, ali to je fudbal. Obaveza je samo jedna, ali i najteža – pružiti maksimum svojih mogućnosti.”
Krv nije voda, borbenost, zalaganje i maksimalno profesionalni pristup obavezama Aleksa Maraš je naslijedio od svog oca Draga, nekadašnjeg defanzivca Zete i Budućnosti kojeg je krasio surovi profesionalizam…
“Ne sjećam se njegovih utakmica, bio sam previše mali”, osmjehuje se Aleksa, ali otkriva da mu otac, danas pomoćni trener ulcinjskog Otrant-Olimpika, daje savjete:
“Uvijek mi govori da pratim pomjeranje štopera i defanzivne linije. Skrene mi pažnju na stvari koje su dobre i loše. Nekad se i posvađamo oko fudbala. Očekuje mnogo više od mene, pa se malo pokoškamo, ali je najvažnije da to sve kapiram i da je to u cilju da budem što bolji.”
Kakav je kvalitet Prve lige Crne Gore?
“Mnogo se potcjenjuje, to su većinom domaći kritičari puni priče i ljudi koji se ne razumiju u fudbal. Najgora liga, najgora liga i tako u krug…U nijednoj ligi nije lako igrati. Većinom momci koji pođu odavde igraju i u inostranstvu. Mislim da nije prevlika razlika. Ima i ovdje dobrih utakmica, a ključno za što bolju ligu je da generalno klubovi napreduju.”
Iako priznaje da mu je idol iz dječačkih dana Kristijano Ronaldo, Aleksu Maraša bi, kako je istakao jedan gledalac sa istočne tribine stadona pod Goricom nakon drugog pogotka Mladosti, snagom i stilom igre uporedili sa Erlingom Halandom. On ostaje skroman…
“Ha-ha-ha. Ronalda sam najviše volio, ali nimalo nijesmo slični. A Haland? Možda zbog snage i brzine.”
Na kraju, Aleksa Maraš nije želio da nam prizna da sanja svoju ljubav – Inter…
“Snovi su kao i svima, da napredujem, da napravim iskorak u karijeri. Mislim da je sada pravo vrijeme za to. Nadam se da će se to desiti. Sanjam da jednog dana zaigram i za neki bolji klub i obučem dres reprezentacije”, zaključio je napadač Mladosti Lob.bet.
