Godina 2003. polufinale Lige šampiona, Milan – Inter, prvi čin.
“Odigrao sam u karijeri puno utakmica i gradskih derbija. Međutim, taj dvomeč bio je nešto što mi se nikada ranije, a ni kasnije nije dogodilo. Nisam mogao da spavam, kao ni moji saigrači, a vjerujem ni naši protivnici. Atmosfera u gradu bila puna elektriciteta. Pritisak se osjećao u vazduhu. Stvorena je atmosfera ili si pobjednik ili vječni gubitnik. Na kraju smo uspjeli da prođemo u finale, pobijedimo Juventus i postanemo šampioni Evrope. Ipak, taj stres, koji smo osjećali u tom polufinalu, nikada više ne želim da iskusim“, ispričao je svojevremeno Alesandro Kostakurta, legenda Milana i osvajač pet titula evropskog prvaka.
“Dan danas mi je teško da probavim to. Bile su to odlične dvije ekipe, pune igrača svjetske klase, ali je važnost donijela suvu bitku u oba susreta. Na kraju smo ispali bez poraza. Ne mogu da opišem kako smo se osjećali nakon toga“, otvorio je dušu Havijer Zaneti, tada kapiten Intera, a danas čelnik Nerazura, koji je “ušati pehar” podigao 2010. u Minhenu.
>>> Milanski derbi već se igra u – metrou
ZLATNI GOL ŠEVČENKA VRIJEDIO JE DUPLO
Uvod teksta i svjedočenja velikih igrača tiče se 2003. godine, kada su Milan i Inter igrali istorijsko polufinale Lige šampiona. Prva utakmica, kada su Rosoneri bili domaćini, završila je bez golova. Potom je uslijedio revanš. U prvom minutu sudijske nadoknade prvog poluvremena Andrij Ševčenko, koji je primao neviđene, brutalne batine od Marka Materacija, uspio je da provuče loptu pored Ivana Ramira Kordobe, kolumbijskog pit-bula u defanzivi. Kordoba ga je s leđa rušio, vodeći se mišlju bolje penal nego gol, ali je legendarni Ševa uspio u padu stajnom nogom da pošalje loptu preko istrčalog Franćeska Tolda i postigne zlatni gol u gostima – 0:1.
Cijela Đuzepe Meaca obojana u plavo-bijelo ostala je nijema i šokirana, dok je euforija zavladala na drugom prstenu južne tribine, ispod suprotnog gola, gdje su pristalice Milana doživjele delirijum.
No, to je bio tek početak filmske drame. Inter nije uspijevao da probije odbranu gradskog rivala, a onda je na teren umjesto Alvara Rekobe ušao mladi Obafemi Martins. Golobradi Nigerijac uspio je leđima da uštopuje loptu pored Paola Maldinija, lansira sebe u zicer i matira Kristijana Abijatija u 84. minutu – 1:1.
Proključao je stadion, dok je Martins izvodio beskonačne premete pored suparničkih igrača, slaveći više poput gimnastičara, nego fudbalera. Inter je u tim trenucima gurao Milan na konopce fudbalske katedrale. Uslijedio je neviđeni pritisak službenog domaćina. Lopta je lelujala kroz šesnaesterac, a tim Ektora Kupera stigao je do prilike vrijedne finala. Mohamed Kalon s desne strane je tražio dalji ugao, a Abijati, koji je mijenjao prvog čuvara mreže Nelsona Didu, refleksom uspio da je skrene loptu pored lijeve stative i time obezbijedi sebi mjesto u istorijskim knjigama “đavola”, kako je Milan 1989. opisao njegov osnivač Herbert Kilpin.
Kada je francuski sudija Žil Vesjer pištaljkom označio kraj Milano se prepolovio. Crveno-crna strana doživjela je ekstazu, a plavo-crna zapala u noćnu moru. Milan je postao finalista, a Inter ostao u vječnoj sijenci svog starijeg brata.
Slavna generacija, koju je sa klupe vodio Karlo Anćeloti, unikatna je postala upravo te 13. majske noći. Iako daleko od Skudeta u Italiji, na Old Trafordu je potom 28. maja u Mančesteru poslije penala 3:2 pobijeđen Juventus u jedinom italijanskom finalu Lige šampiona. Dida je branio, a Ševa kao posljednji izvođač poslao Đanluiđi Bufona u jednu, a loptu u drugu stranu za titulu šampiona Evrope.
Tog maja Ševčenko je postao najbolji igrač na svijetu, iako je Zlatnu loptu osvojio godinu dana kasnije.
Zato je retrospektiva milanskog polufinala od prije 20 godina savršena podloga za ono što nas čeka najprije večeras, ali i sljedećeg utorka 16. maja.
Godina 2023. polufinale Lige šampiona, Milan – Inter, drugi čin.
PLES IZMEĐU RAJA I PAKLA
Ponovo je, kao i tada, polufinale, a mjesec maj. Opet je Milan domaćin prve utakmice, a Inter revanša. Međutim, jedna stvar nije ista – ne postoji zlatno pravilo gola u gostima. Pravilo, koje je onda vinulo u zvijezde jedne, a ispratilo u košmar druge.
I sada su dva kluba daleko od vrha u Seriji A. Napoli je nakon 33 godine osvojio Skudeto, dok se Inter i Milan bore za ulaznice među prve četiri ekipe, kako bi sljedeće uopšte mogli da nastupe u najjačem evropskom fudbalskom takmičenju. Trenutno, četiri kola prije kraja, četvrti Inter ima dva boda više od komšije.
Dakle, postoji mogućnost da jedan, a čak i oba kluba, nakon ovog polufinala sljedeće godine uopšte ne igraju elitno takmičenje. Takođe, po nekim predikcijama, ukoliko jedan od njih osvoji Ligu šampiona, a završi iza onog drugog na petom mjestu u prvenstvu – doslovno će ga zbaciti sa četvrte pozicije i ostaviti bez ičega.
PONOVO TAJ ISTANBUL…
Euroderbi, kako ga zovu na Apeninima, potpuno je drugačija storija. I opet vlada atmosfera biti ili ne biti. Sveti motiv su kapije Istanbula i veliko finale 10. juna. Tamo gdje je Milan doživio svoj brodolom 2005. protiv Liverpula od 3:0 do 3:3 u šest minuta i čuvene odbrane Jiržija Dudeka nakon udarca upravo pomenutog Ševčenka s par metara, a potom i “špageta” (igra nogu i tijela) poljskog golmana u penal-ruletu, koji su pripali “redsima”.
“Volio bih da se sretnem sa Milanom u istanbulskom finalu. Tamo smo prije 18 godina doživjeli to što smo doživjeli. Odmah nakon žrijeba osmine finala zvao sam Maldinija i rekao mu da se moramo vidjeti tamo 10. juna. Uostalom, tada mi je rođendan”, rekao je u svom stilu Anćeloti, čiji Real u drugom polufinalu čekaju dva mega okršaja sa Mančester sitijem, identično kao prije godinu dana.
Zanimljivo, tog 10. juna 24. rođendan proslaviće i Rafael Leao, čiji je nastup za Milan u prvom polufinalnom ratu pod velikim znakom pitanja zbog povrede aduktora prije par dana protiv Lacija.
“Istina, zvao me je Anćeloti i rekao da se vidimo u finalu u Istanbulu. Mi idemo korak po korak. Niko ne može da nam zabrani da sanjamo jer smo Milan. Sada smo u polufinalu protiv Intera, a ja sam u potpuno drugačijoj ulozi kao čelnik kluba. Tada sam bio kapiten i sjećam se da je danima bilo zaista napeto. Uz sve to ipak smo na kraju uspjeli. Bilo je prisutan veliki pritisak, ali mogu reći da su uzbuđenje i strah pomiješani tek onda kada treba da istrčite u finalu – za pehar“, priča Maldini.
RIVALSTVO VEĆE I OD BRATSKOG ODNOSA
Prije 20 godina Anćeloti i Kuper bili su u koži u kojoj su danas Stefano Pioli i Simone Inzagi. Zanimljivo, Pioli je osvojio titulu i to prošle sezone, dok Inzagiju još to nije pošlo za rukom. U dosadašnjih 18 međusobnih duela brat Filipa Inzagija, legende Milana, ima bolji učinak od kolege – 9 pobjeda, uz 5 poraza i 4 remija. Ove sezone Milan je u septembru dobio prvi derbi 3:2. Potom je Inter uzvratio u Rijadu 3:0 i dominantno osvojio italijanski Superkup, a onda u februaru ponovo slavio 1:0.
No, to sve pada u vodu uoči dva derbija u šest dana za sva vremena.
“Moj brat zaslužio je ovaj plasman u polufinale Lige šampiona i ponosan sam na njega. Međutim, u polufinalu, naravno, navijam za Milan“, poručio je bez ustezanja Pipo Inzagi, koji se trenutno sa Ređinom, dva kola prije kraja, grčevito bori za plasman u plej-of Serije B, kako bi dobio priliku za ulazak u prvi razred kalća.
Os irmãos Simone e Filippo Inzaghi estão como técnicos de Inter e Reggina, clubes da série A italiana.
— Goleada Euro (@goleada_euro) December 23, 2022
📸 @433 pic.twitter.com/hS5UGVUwIb
U MILANU TIŠINA, U INTERU ŽELE OSVETU
I dok su u Milanu uglavnom tihi uoči još jedne istorijske bitke, u Interu šalju jasnu poruku…
“Spremni smo da prođemo dalje. Ovo je šansa da im se osvetimo za prošlost, ali i prošlu sezonu. Uzbuđeni smo. Svaka utakmica je finale za nas i želimo da odemo do kraja zajedno sa našim navijačima“, poručuje predsjednik Intera Stiven Žang.
Valja podsjetiti da je Milan 2005. u četvrtfinalu Lige šampiona takođe eliminisao Inter. Prvi duel odlučili su Jap Stam (ponovo u prvom minutu sudijske nadoknade prvog poluvremenu) i opet Ševčenko u 74. minutu. U revanšu je ukrajinski bombarder u 30. minutu prelijepim efeom doktukao suparnika, čiji su navijači kasnije prekinuli utakmicu pogodivši Didu bakljom u glavu. Utakmica je službeno registrovana 3:0 za Milan, odnosno ukupnih 5:0.
On this day in 2005, AC Milan vs. Inter Milan was abandoned due to flares being thrown onto the pitch.
— B/R Football (@brfootball) April 12, 2020
Goalkeeper Dida was struck by one, while Marco Materazzi and Rui Costa stood side by side in what became an iconic football photo 📸 pic.twitter.com/rxnnJUaN6J
Dakle, Rosoneri u četiri evropske utakmice ne znaju za poraz od Nerazura, koji se sa druge strane nadaju da je njihova, kako kažu u narodu, treća sreća.
Odgovor na pitanje zna samo – zvjezdana Liga šampiona.
