U susret večerašnjem polufinalu Lige Evrope između Juventusa i Sevilje, odlučili smo da se prisjetimo čovjeka koji je ostao urezan u sećanje navijača španskog kluba.
Težak je bio put Karlosa Bake, od ribara u svom selu, do čovjeka kome će se klanjati Andaluzija.
Njegova priča se ne razlikuje mnogo od ostalih kada su južnoamerikanci u pitanju. Sa loptom se rodio Baka, sa loptom koju je nosio svuda, kako bi vježbao u pauzama između dva posla koja je radio kako bi pomogao porodici. Prvi profesionalni ugovor potpisao je tek 2009. godine kada je imao 23 godine. Za većinu prekasno, za njega ipak ne.
Atletiko Žunior je vidio šta posjeduje Baka i lansirao ga među zvijezde. Prvi evropski angažman imao je u Klub Brižu, a odužio se sa 28 golova na 46 utakmica i tako bio najbolji strijelac ekipe, kao i najbolji igrač Belgije.
U nastavku karijere slijedi ono za šta je Baka živio. Evropska scena, i to kakva. U klubu koji je napravio Serhija Ramosa, Rejesa, Navasa i ostale, imalo je mjesta i za njega. Naravno govorimo o Sevilji.
Sedam miliona vrijedan transfera za Karlosa Baku, koji se višestruko isplatio i zauvijek ostao urezan u zidine “Ramon Sančez Pishuan” stadiona, a on je u više navrata isticao da su mu dani u Andaluziji bili najljepši u karijeri.
Pokazivao je Kolumbijac odmah zašto je doveden, 21 gol u svim takmičenjima nije mala stvar, još kada na to dodamo pehar Lige Evrope koji su osvojili nakon jedanaesteraca protiv Benfike, bilo je jasno da je ribar iz Puerto Kolumbije pun pogodak.
Odlučili su se iz uprave Sevilje na potez broj dva, a to je produženje ugovora. I opet je Baka blistao. Čini se kao da je u svakom trenutku htio da pokaže zahvalnost zato što mu je ukazana prilika, zahvalnost Sevilji, a prije svega sa rukama podignutim ka nebu prilikom svakog pogotka, i Bogu.
>>> Liga Evrope: Italijansko finale, Seviljin gen ili “farmaceuti”?
Izborila je Sevilja i drugo finale zaredom, ovaj put je rival bio klub koji više ne postoji na fudbalskoj mapi, ukrajinski Dnjipro. U tom dramatičnom duelu, gubila je Sevilja, zatim vodila, a na poluvremenu je rezultat bio 2:2. U drugom dijelu stvar u svoje ruke uzima španska ekipa – postiže gol na 15 minuta do kraja meča i postavlja konačnih 3:2 za četvrti trofej u istoriji. Ako neko postavlja pitanje ko je zaslužan za sva tripogotka, isto ćemo reći, po ko zna koji put – Karlos Baka. Kod prvog gola je asistirao, druga dva postigao.
Dva evropska trofeja za dvije godine, bile su alarm za mnoge klubove da ga privole u svoje redove. Izborio se Milan za njegov potpis I tamo je “grizao” kao pas na lancu za golovima, a postigao ih je 30 na 70 mečeva za milanski klub.
Nakon trogodišnjeg boravka u prestonici mode, vraća se u Španiju, ovaj put u Viljareal pa zatim u Granadu. Ipak odlučio je da je jedna decenija kvalitetnog fudbala dovoljna. Od prethodne sezone Baka se vratio u domovinu i sada, sa dosta toga iza sebe sa uživanjem nastupa za klub u kojem je sve počelo – Atletiko Žunior.
Tiho i nenametljivo je ušao u srca svih ljubitelja fudbala, a isto tako i napustio najveću fudbalsku scenu, ali ostaje žal što je danas sve manje igrača “starog kova” kakav jeste Karlos Baka.
