Nekako neprimjetno i stidljivo se ime Slobodana Tedića provlačilo kroz balkanske medije poslednjih godina iako nosi epitet “zlatnog dječaka”.
Rođeni podgoričanin je od malena u fudbalu, zanat je pekao u Vojvodini da bi pažnju na sebe skrenuo odličnim partijama u dresu Čukaričkog gdje je na 57 mečeva postigao 8 pogodaka.
Nakon Vojvodine i Čukaričkog došao je poziv iz snova od strane Mančester Sitija, nije bil previše ramišljanja kada te klub takvog renomea pozove u svoje redove. Strpljivo je gradio sebe išao na pozajmice (ponovo Čukarički), da bi raskošni talenat pokazao u Holandskom Zvoleu ali je uz to imao i određene probleme sa povredama koljena kao i težim oblikom korona virusa.
Ipak korpulentni napadač nije odustajao od svojih ciljeva.
Interesovao se u ljetnjem prelaznog roku Ilija Stolica i čini se da su bili na korak od saradnje, ipak loši rezultati Ilije Stolice činile su ga trenerom Partizana svega četiri utakmice tako da se taj posao završio samo na riječima.
Nakon avanture u Holandiji, mirnu luku je čini se pronašao u ekipi Barnslija za koju je postigao i gol prvenac u pretprošlom kolu u pobjedi protiv Vikombea.
U našoj javnosti se pokrenulo interesovanje za Tedića jos 2021. godine kada je naša reprezentacija pokušala da ga “ukrade” Srbiji za koju je nastupao u omladinskom pogonu. Stvar je bila dosta logički nastrojena, imamo primjere Volkova, Mandića i Đurđevića koji su zadužili crveni dres po istom principu.
Sa tim što bi situacija sa Slobodanom bila znatno lakša jer u njegovoj ličnoj karti stoji, mjesto rođenja-Podgorica.
Ipak do te saradnje (za sada) nije došlo ali zasigurno je da “sokoli” neće tako lako odustati od Slobodana Tedića.
