Težak poraz Budućnost od Brejdablika (5:0) u finalu predkvalifikacionog turnira za Ligu šampiona, bez sumnje, posljednji je u nizu uboda direktno u crnogorsko fudbalsko srce.
Nacionalni šampion doživio je na Islandu blamažu, koju su na svojoj koži osjetili svi oni koji vole podgorički klub, ali i oni koji na stvari gledaju puno šire osim pukog rezultata.
>>> Košmarna noć na Islandu – Budućnost doživjela najteži evropski poraz u istoriji
>>> FOTO Pogledajte poruku Varvara nakon islandskog potopa
U oba profila uklapa se naš sagovornik Branislav Brano Milaičić. S toga je legendarni trener plavo-bijelih sa Lob Sportom podijelio bolne utiske, ali i detektovao niz problema zbog kojih je naš fudbal tu gdje jeste već godinama, ako ne i decenijama.
>>> Poniženje, sramota, bruka: Kako su mediji u regionu ispratili šamar Budućnosti
Prirodno, na početku o samoj utakmici…
“Osjećam se tužno, bijedno… ma nikakav kad mi klub ovo doživljava”, onako na prvu, iskreno, konstatuje Milačić.
“To je jedan proces propadanja koji traje. Dolaskom Veselina Mijača finansijske stvari su se riješile. Napravljen je budžet od 2,5 miliona eura. U vrijeme jugoslovenske lige imali smo budžet 700.000 eura. Tako da se ne može pričati, kao što se priča, o njegovoj nekoj koristi i zaradi. Tu dolazimo do sportskog sektora. E, tu je sve naopako i potpuno se pogrešno radi. A onda imamo i novinare, koji ne iznose stvari onakve kakve jesu da se ne bi nekome zamjerili. Nisu kritični, ali dobronamjerno kritični. Onda slijedi Savez, koji nije preuzeo odgovarajuće poteze i došli smo u situaciju da izgubimo i ovo malo što imamo. To je cijeli jedan krug i zato smo tu gdje jesmo”, primjećuje naš sagovornik, pa nastavlja u jednom dahu.
“Dalje, ne mogu da dolaze igrači koji su otišli prije 3-4 godine, pa da se vraćaju. Onda, da ekipu vodi trener koji nikoga nije vodio… Koliko vidim, nema ozbiljnih izjava iz kluba, a kamoli da se napadne neki pojedinac ili grupa, već slušamo o pritisku, utisku… Stalno neke gluposti. Kakav je to klub koji prvo tjera Petra Grbića, pa ga onda vraća? Sve su to činjenice i sada treba peglati sve to. Jer, ne možemo pustiti našu Budućnost niz vodu. Ko bi sad mogao da analizira sve ovo, jedino predsjednica Opštine. Ona je ovako stručna za fudbal…. tuga. “, naglašava Milačić.
>>> Džudović: Nismo bili pripremljeni
Godinu za godinom, iznova i iznova događaju se fudbalska razočaranja koje nam neumorno priređuju naši predstavnici u Evropi. Kao najtrofejniji klub u domaćim okvirima, Budućnost tu svakako prednjači i njena fijaska predstavljaju posljednji alarm.
“Razara me sve ovo. Ljubav mog života je fudbal, a u tome je epicentar moja Budućnost. Međutim, osjećam se kao čovjek koji malo po malo ostaje bez svoje ljubavi. Nevjerovatna je to situacija. Svako ko voli fudbal i Budućnost svjestan je njenog propadanja, a time i crnogorskog fudbala. Postali smo fudbalska provincija. Ne možemo da izbacimo kvalitetnog trenera, igrača… Pa, svojevremeno je 17 igrača iz moje Budućnosti otišlo u inostranstvo. Danas kupujemo poluigrače, polustrance, mladi igrači su jednostavno neobučeni… To je ozbiljan posao, ne shvataju ljudi. Treba znanje da bi se rukovodilo klubom. Ne može da se nekome činili ili ne čini, neko se ljuti, pa se razljuti… Nikad mi nije bilo jasno da direktori i čelnici u našim klubovima nikad ne odgovaraju. To je svjetsko pravilo i svuda se tako radi. Ma, ovo je van svemirskog prostora što se kod nas dešava”, u svom stilu poentira osvajač titula državnog šampiona.
Nakon svega, samo po sebi, nameće se pitanje – gdje se sve griješi u crnogorskom fudbalu, pa su nam klubovi na ovako niskom, negledljivom nivou…
“Faktora je mnogo. Treba krenuti od sistema koji nije izgrađen kako treba. Rad nije adekvatan, zaostajemo u potpunosti za svima. Znate, kad najnoviju mašinu pružite šoferu koji vozi stari autobus – uzalud je, neće se snaći. Stvaramo kao uslove, a ne znam za koga. Elementarno je da se udari na kvalitet rada. Preuzeli smo neke opšte principe iz uspješnih škola, ali mi moramo svoje da pravimo, a ne da kopiramo Holanđane”, jasan je nekadašnji trener Budućnosti, Mogrena…
“Kažu, nema talenata, a njih itekako ima. Prije su ih igralište i ulica oblikovali, a sad se to ne radi u školama fudbala, gdje ima po 50-oro djece koja ne diraju loptu. Ne pravi se dobra selekcija i kasnije dođu u klub bez adekvatnog rada, neformirani fizički i zapušteni taktički. I sad kažu – ne daju im da igraju. Prije nije bilo pravila, kod mene je igralo osam igrača mlađih od 20 godine, a da mi niko nije naredio. Priča da mlad igrač mora da igra jer je mlad – smiješno. Treba da se izbori, a kad se izbori onda je pravi. Mada, kod nas ili ga gurnemo rano ili kasno u vatru. Takvi onda imaju perspektivu samo za lokalni nivo”.
>>> Nije smak svijeta, petarde od ribara su realnost crnogorskih klubova
Potom se nametnulo pitanje odakle naš fudbal da, zapravo, počne u svojoj totalnoj reorganizaciji…
“Prvo bih napravio dugoročni program, tražio podršku i ljude koji taj program mogu da sprovedu. To nije program za prvi tim, nego za one najmlađe. Takođe, zaveo bih gvozedu disciplinu u našim klubovima. Samo rad, rad i rad. U našoj ligi se trenira sat i po dnevno i onda kažu da su profesionalci. Naravno, uz sve traženo morala bi na drugoj strani da se igračima obezbijedi osnovna plata da mogu da egzistiraju, pa ako urade nešto idu bonusi i slično. Mišljenja sam da nam treba i trener sa strane, kojeg bi oprezno birao, a od kojeg bih ovi naši treneri imali priliku da nauče kako se radi. Mogao bi i domaći, čovjek sa znanjem, mentalitetom i čvrstinom, ako ga uopšte imamo… Budućnost, Sutjeska, Dečić i ostali, svi oni bi imali trenere drugačijih profila, jer su drugačiji klubovi. Naši treneri teško trpe pritisak. Recimo, Cico Kranjčar ili Ljubiša Tumbaković su bolje podnosili pritiske. Na kraju moramo da shvatimo, nemamo i nećemo imati reprezentaciju ako nemamo klubove”, upozorava Milačić.
Budućnost svoj evropski put nastavlja u 2. kolu kvalifikacija za Ligu konferencija, gdje će igrati sa poraženim iz dvomeča između litvanskog Žalgirisa i Struge iz Sjeverne Makedonije. Takođe, Sutjeska u 1. kolu igra protiv Kosmosa iz San Marina, a tivatski Arsenal sa jermenskim Alaškertom.
“Sutjeska ima čvrstu upravu, ali su i oni oslabili svoje redove i zaradili pare. I sada mi se čini da nemaju kvalitet, ali su imali sreće na žrijebu. Arsenal je stabilan i samim ulaskom u kvalifikacije završio je posao. Sve preko je podvig. Nadam se da mogu da urade nešto više. Takođe, promjenili su trenera koji je uveo u Evropu i finale Kupa… Na čelu naših klubova su ljudi koji se, jednostavno, ne razumiju. Bog sa nama, ne postoji analitičar koji bi mogao da izanalizira naš fudbal”, zaključuje kroz originalni manir uvijek dostupni i krajnje otvoreni Ser Brano.
