Postavljati sebi ciljeve život činite izazovnijim. U profesionalnom smislu postoje ljudi koje želim da upoznam, ali sa novinarskog aspekta uopšte nemam želju da ih intervjuišem. Dovoljno je da se divim njihovom liku i djelu.
Na ulcinjskom “Mundijalu prijateljstva” upoznao sam Ivana Klasnića. Na terenu neumoljivog golgetera, u životu istinskog borca i heroja. Priča o nekadašnjem napadaču njemačkog Sankt Paulija, Verdera i Majnca, francuskog Nanta i engleskog Boltona većini je poznata.
Nekadašnji reprezentativac Hrvatske u protekle 43 godine života (a želimo mu da napuni još 143) osjetio je sve fudbalske čari, od golova u Bundesligi, Premijer ligi, Evropskom prvenstvu, do brojnih trofeja i titula, ali i gledao smrt u oči za operacionim stolom preživješi čak tri transplatacije bubrega.
“Uvijek kažem da u životu možeš dožvijeti bukvalno sve, ali isto tako sve i pobijediti i dosta toga napraviti. Zato uvijek molim Boga da sam zdrav i zahvaljujem mu se”, kratko je poručio za Lob Sport Klasnić.
Njegovi zdravstveni problemi datiraju iz 2005. godine kada je morao na rutinsku operaciju slijepog crijeva, ali njemački medicinski tim Gec Dimanski, Manje Gruher i Herman Holziter nije prepoznao Klasnićev problem sa bubrezima. Prva transplatacija odrađena mu je 2007. godine, majka je donirala bubreg svom sinu, ali organizam ga je odbio. Druga transplatacija, ovoga puta od Ivanovog oca, bila je uspješna, fudbaler se vratio profesionalnim obavezama, ali su nastali novi problemi zbog kojih je Klasnić morao na redovnu dijalizu – došlo je do novog otkazivanja. Treća transplatacija, zahvaljujući nepoznatom donoru, bila je uspješna.
Još 2001. godine analizom krvi ustanovljena je povećana vrijednost kreatinina koja raste kada se smanjuje sposobnost bubrega da filtrira tečnost u tijelu. Niko od ljekara nije reagovao i umjesto odgovarajuće teraptije Klasnić je dobijao lijek koji mu je ublažavao bolove, a sadržao je diklofenak koji je još više oštetio ionako slabe bubrege.
Zbog cijelog slučaja Klasnić je sa advokatskim timom izašao pred sud koji je u decembru 2020. godine odlučio da fudbaleru, rođenom u njemačkom Hamburgu, mora biti isplaćeno četiri miliona eura. Zbog svoje životne priče, ali i fantastične igračke karijere, Klasnić je u Ulcinju dobio gromoglasan aplauz.
“Ovo nije moja generacija, daleko sam najmlađi, ali mi je čast da vidim toliko zvijezda. Riječ je o sportistima koji su uradili mnogo za sport u nekadašnjoj Jugoslaviji”, rekao nam je Klasnić.
Kratko smo porazgovarali o fantastičnim rezultatima reprezentacije Hrvatske sa kojom je Klasnić igrao četvrtfinale Evropskog prvenstva. Čuvena je utakmica iz juna 2008. godine u Beču kada je upravo naš sagovornik postigao gol u 119. minutu, bili su Vatreni pred vratima raja, šokirao ih je Semih Šenturk pogotkom u 122. minutu, a onda je Turska prošla u polufinale boljim izvođenjem jedanaesteraca.
Turska je i u oktobru ove godine pobijedila Hrvatsku u Osijeku (0:1), u kvalifikacionom meču za EURO 2024. Međutim, tim Zlatka Dalića, koji sa posljednja dva Mundijala ima srebro i bronzu, nije propustio šansu protiv Letonije i Jermenije, pa će i sedmi put učestvovati na prvenstvu Evrope.
“Moramo da budemo zadovoljni šta smo sve napravili u posljednjih nekoliko godina. Odnosno, šta je napravio Zlatko Dalić sa svojom ekipom. Kvalifikacije za EURO nijesu bile jednostavne, ali vidjećemo šta će donijeti sami turnir. Vjerujem u dobar nastup Hrvatske”, zaključio je Klasnić.
