Novogodišnjim izdanjem, pod nazivom ONI DOLAZE, Lob Sport otvara kapije 2025. godine.
Glavni akteri serijala su mlade crnogorske sportiskinje i sportisti, čiji su talenat i vještine istinsko bogatstvo sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Crna Gora uvijek je imala odlične golmane u svim sportovima. Taj trend nastavlja se i kroz fudbal, čija budućnost sa sobom nosi supertalenta sa Cetinja.
Bogdan Borilović (2009. godište) golman je mlađih kategorija najstarijeg fudbalskog kluba u državi, Lovćena. Učenik je prvog razreda cetinjske Gimnazije. Govorimo o sestriću legendarnog crnogorskog čuvara mreže Dragana Draškovića, čiji je golmanski gen očigledno nasljedio.
Upravo je ujak zaslužan za njegovu ljubav prema mjestu među stativama.
“Gledao sam utakmice kao i svaki dječak, a na prvi trening sam otišao sasvim slučajno sa svega pet godina. Ujak me je poveo na stadion gdje je trener Nikola Nino Milanović držao trening. Prikljucio me ekipi i tako je sve počelo. S obzirom na golmansku priču mog ujaka sve je to nekako bilo prirodno za mene”, prisjeća se 15-godišnji Bogdan u razgovoru za Lob Sport.
Usljedile su godine treniranja, napredovanja i konstantnog stasavanja u Prijestonici pod patronatom brojnih trenera što Borilovića već sada kandiduje za buduću jedinicu 111 godina starog kluba iz, kako lokalno stanovništvo voli da kaže – doline Bogova.
“Imam samo riječi hvale za dosadašnji rad sa svim trenerima. Počev od šefa Nina Milanovića, koji me je tada uveo u svijet fudbala, zatim Gojka Ražnatovića, Mikija Stanojevića, Petra Kasoma, Ivana Jablana, Vanje Tatara, Ivana Tatara, pa do Marka Vukotića. Takođe, veliku zahvalnost dugujem treneru golmana Jovanu Peroviću. Posebno bih, naravno, ponovo istakao svog ujaka Dragana Draškovica, koji mi je otkrio i svakim danom otkriva sve čari golmanskog posla. Kada govorimo o samom klubu, dovoljno je reći da igram za Fudbalski klub Lovćen, najstariji klub u Crnoj Gori i drugom najstarijem u regionu. Ponosan sam zbog toga”, ističe stasiti, 197 centimetara visoki Cetinjanin.
Svakodnevica našeg sagovornika prilično je jasna – škola, fudbal, druženje. Na tom putu porodica mu je velika podrška u svemu što radi.
“Jasno, porodica je ta koja mi daje vjetar u leđa. Podržavaju me u svemu i navijaju uvijek za mene. To je posebno važno u životu svakog sportiste i ne samo sportiste. Trudim se da sve postižem, počev od škole, preko fudbala, pa sve do društvenog života”, naglašava Borilović.
Bogdan je već kapiten u mlađim selekcijama Lovćena. Izvrsne klupske predstave rezultirale pozivom u aprilu za mlađu kadetsku fudbalsku reprezentaciju Crne Gore od tadašnjeg selektora Minje Ljumovića u uzrastu do 16 godina. Gimnazijalac je upisao pet nastupa, a potom je preskočio stepenik i 14. oktobra protiv Rumunije debitovao za kadetsku selekciju do 17 godina.
“Sigurno da mi je najdraži trenutak do sada upravo poziv selektora Ljumovica da debitujem za našu reprezentaciju od 16, a potom i do 17 godina. Uvijek je poseban osjećaj obući dres s nacionalnim grbom, što predstavlja dodatnu motivaciju za dalji rad i napredak”.
Nadareni golman 19. maja proslaviće 16. rođendan, čime će steći priliku da dobije priliku i u seniorskom timu Lovćena pod trenerom Vladimirom Savićevićem.
“Planovi su isti kao i uvijek – želja za usavršavanjem je ono čemu uvijek težim, da danas budem bolji golman nego juče, a još bolji sjutra. Naravno, volio bih da doguram do prvog tima Lovćena, ali i jednog dana i A reprezentacije Crne Gore”, naglašava mladi čuvar mreže.
Od malih nogu Bogdan prati međunarodni fudbal u kojem ima svog favorita, kako na klupskom, tako i na golmanskom području.
“Dječački san mi je da branim za Bajern Minhen, koji pratim od kada sam bio dijete. Istovremeno, od malih nogu pratim Manuela Nojera, koji mi je bio i ostao idol i uzor do dan danas. Njegovo postavljanje, čitanje igre, učestvovanje u igri, savršena tehnika, refleksi, situacije jedan na jedan, kao i odbrane penala oduševljavaju me svaki put iznova i iznova. Prateći konstantno njegov rad trudim se da naučim što više. Definitivno, jedan od najboljih golmana u istoriji, a za mene definitivno najbolji”, nema dilemu cetinjska hobotnica.
Pored fudbala Bogdan stiže da se bavi i drugim aktivnostima. Međutim, zna se prioritet…
“Volim i pratim sve sportove. Igram video igrice sa društvom, gledam filmove… Ipak, sve počinje i završava se sa fudbalom. U njemu vidim sebe i želim da dosegnem najveće dostupne visine”.
Iako veoma mlad, Borilović ima poruku za svu djecu koja sebe vide u, kako glasi ona stara, najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.
“Svim dječacima, koji kreću da treniraju fudbal, poručujem da se radom, trudom i zalaganjem stiže do svih ciljeva. Fudbal je jedinstvena igra koja zahtijeva bespoštedni angažman. Upravo u tome leži ključ svih narednih koraka i uspjeha”, zaključuje supertalentovani Bogdan Borilović za Lob Sport.
