Još jedan (video i vizualni) skener domaćeg fudbala je pred vama, a apsolutni fokus je na najvećem crnogorskom derbiju, koji je donio četiri gola, veliki broj šansi, ali i dobru igru i oscilacije naša dva najveća tima…
Uostalom, crnogorski klasik je pokazao da je po kvalitetu daleko iznad domaćih standarda i da u Crnoj Gori može da se igra dobar fudbal ukoliko oba tima to žele.
Zatvarati se od starta i igrati na rezultat je očigledno nešto što “ubija” naš fudbal iz godine u godinu…
Sutjeska je rastavila Budućnost u prvom dijelu na proste činioce, postigla dva gola preko Tajrona Konrada koji je definitivno mašina za golove, mogla još toliko, ali je još jednom dokazala koliko je ranjiva – posebno protiv Budućnosti.
Kao da Nikšićani imaju kompleks od Podgoričana kada je na programu međusobni duel – uključujući tek završeni derbi, Sutjeska na devet utakmica zaredom nije uspjela da savlada Budućnost – četiri remija i pet poraza.
Budućnost je nakon očajnog prvog odigrala perfektno drugo poluvrijeme i to je otprilike model po kome “plavi” moraju da igraju u domaćem šampionatu – ultraofanzivno sa posjedom lopte da se protivniku “zavrti” glava.
Miodrag Džudović je morao da rizikuje i uspio je, javno se izvinio za prvo poluvrijeme, a Nenad Brnović je još jednom ispustio dva gola prednosti što jasno govori ko je dobio taktičku bitku kraj Bistrice. I ko je u neku ruku iskusniji od dva početnika…
I jedan i drugi klub su na kraju utakmice pokazali nekulturu opštim metežom u kome je donekle sve prošlo kako treba, sem što je mrlju na svoj klub bacio doktor Sutjeske koji je udario fizioterapeuta Budućnosti, a zatim pobjegao.
Pored doktora krajnje nedolično se ponašao pomoćnik u stručnom štabu Sutjeske, koji je bio isključen. Zbog toga će biti zanimljivo da vidimo kakve kazne čekaju Nikšićane.
A veliki rivali su se bunili na neke odluke sudijske četvorke – Budućnost je tražila ofsajd kod drugog gola, a Sutjeska penal nad Sahlijem. Međutim, ko su Budućnost i Sutjeska da bilo šta mogu da prigovore Nikoli Dabanoviću i njegovim pomoćnicima? Pa sve i da je greška bila toliko očigledna.
Dva tima koja dvije godine zaredom ispadaju od predstavnika Farskih ostrva kritikuju sudiju koji “svira” Ligu šampiona – pomalo je smiješno, a sve više tužno.
A za mjesto broj tri – koje može, ali i ne mora da garantuje Evropu – do kraja sezone, u posljednja četiri kola, boriće se Dečić, Arsenal i Jedinstvo, s tim što Bjelopoljci sve i da imaju evropskih ambicija, Evropu neće igrati jer svojevremeno nisu ni zatražili UEFA licencu…
Dakle, knjiga je spala na dva slova – Dečić i Arsenal. Timove koji su se plasirali i u polufinale Kupa i koji prije svega preko Kupa traže izlazak u Evropu, jer osvajač Kupa igra kvalifikacija za Ligu konferencija, dok treći iz prvenstva ide u Evropu ukoliko – sada je već jasno – Sutjeska osvoji prvenstvo.
Dečić je odigrao još jednu dobru utakmicu, ali sada ga nije ispratio rezultat, sa kojim se mogao osamostaliti na poziciji broj tri. Tuzani punih deset prvenstvenih utakmica ne znaju za poraz (četiri pobjede, šest remija), ali protiv Rudara koji igra odlično kod kuće nisu ni mogli da očekuju lagana tri boda.
Rudar pod Golubinjom nije poražen na posljednje četiri utakmice (pobjeda, tri remija), ali posljednjeplasirana Iskra je sve bliža…
A o utakmici Arsenal – Iskra se pričalo prije početka, tokom meča, a posebno nakon… Čaršijske priče kažu da je to bila klasična namještaljka i da taj dogovor postoji još od srijede, kada su se ista dva tima sastala u polufinalu Kupa Crne Gore. Možda ćete i vi imati slično mišljenje kada u našem skeneru pogledate kako su “padali” golovi.
Tada je glatko slavio Arsenal, a sada je posljednjeplasirana Iskra preokretom sa 2:0 došla do 3:2. Ali, ostavimo se čaršijskih priča, uprkos tome što se podgrijavaju iz sata u sat.
Arsenal je doživio prvi poraz nakon šest utakmica, dok je Iskra slavila prvi put nakon dva mjeseca – 11 utakmica: tri remija, osam poraza – i oživjela je u borbi za opstanak.
Iskri je utakmica bila biti ili ne biti, dok je Arsenal više koncetrisan na Kup, jer ima realniju šansu da se domogne Evrope osvajanjem masovnijeg takmičenja, ako je to uopšte cilj debitanta u elitnoj konkurenciji našeg fudbala.
Jedinstvo je definitivno obezbijedilo opstanak, ali je zadalo glavobolju Mornaru iz Bara, koji nakon sjajnog starta proljeća ima problema i opet je u grupi timova koji će se do kraja boriti za opstanak. Ceh su platili treneri Andrija Delibašić i Srđan Radonjić, koje je zamijenio Zoran Đurašković.
Da je Jedinstvo kojim slučajem apliciralo za UEFA licencu, moglo se do kraja boriti za treće mjesto, ali Bjelopoljci su ispunili svoj zacrtani cilj i njima je to dovoljno. Mornar je u seriji od tri poraza i pod hitno mora da pronađe formu ukoliko želi da ostane u ligi bez baraža.
