Jutro 23. oktobra 2011. godine počelo je kao svaki drugi nedjeljni sportski dan u Italiji.
Dok su se milioni spremali za fudbalske utakmice Serije A, u dalekoj Maleziji dogodila se tragedija koja je potresla svijet – Marko Simonćeli izgubio je život na stazi Sepang. Imao je samo 24 godine, dugu kovrdžavu kosu, neukrotiv duh i srce koje je kucalo za samo jedan klub, Milan.
A spirit that lives on beyond the track. We remember Marco Simoncelli today 🙏
— AC Milan (@acmilan) October 23, 2025
Ciao Sic…❤️🖤 pic.twitter.com/ZflogErwgM
Srceparajuća vijest o Markovoj smrti obilazila je zemaljsku kuglu dok su se Rosoneri spremali da izađu na teren protiv Lećea. Igrači su na rukavima nosili crne trake, a stadion je utihnuo. Fudbal je djelovao potpuno nevažno u tom trenutku. Grifoni su iskoristili zbunjenost Milana, koji je izgledao pokolebano i brzo poveli, a do obavezne pauze povećali na 3:0. Izgledalo je kao da, u tom trenutku aktuelni šampion Kalća pod Masimilijanom Alegrijem nema šta da traži na tom meču.
Onda se desilo nešto što sport može ponekad da priredi onima koji vjeruju u simboliku. Kao da je duh Simonćelija, neustrašivog vozača koji nije znao za kočnicu, sišao na travnjak. Kevin Princ Boateng nije se našao u startnoj postavi tog dana jer je, navodno, ostao napolju predugo noć ranije uživajuću u noćnom životu Milana. Ganjanin je ipak ušao na startu drugog dijela igre i za 15-ak minuta okrenuo utakmicu naglavačke. Već u 63. minutu stajalo je 3:3 na semaforu nakon munjevitog het-trika momka rođenog u Njemačkoj. A onda, 83. minut, Antonio Kasano sa lijevog boka centrira ka drugoj stativi, utrčava Mario Jepes, zakucava loptu u mrežu i kompletira epski preokret.
Te noći milioni su plakali zbog gubitka mladića koji nikada nije skidao osmjeh sa lica, a utjehu su našli u tome što je fudbal, barem na trenutak, postao način da se hrabri italijanski maestro na motociklu sačuva od zaborava.
Nije to bila samo pobjeda Milana, to je bila pobjeda sporta.
