MIOMIR ĐURIČKOVIĆ ZA LOB SPORT

DIJETE PLAVOG GRADA PRIPITOMILO HORDE ZLA: “U Sarajevu sam izgradio karakter i stav”

Miomir Đuričković, Foto: Dejan Lopičić/Lob sport
Miomir Đuričković, Foto: Dejan Lopičić/Lob sport

Sarajevo. Beskonačno redova bilo bi malo da opiše tradiciju i duh nesuđenog glavnog grada Jugoslavije. Vječnost ne bi dovoljno bila duga da u njoj stane sav kult, šarm, ljepota i teška istorija kojoj su svjedočili Miljacka, Jahorina, Bjelašnica, Igman…

Grad koji je imao sve, a sad ima samo sjećanje na cvijet mladosti nekadašnje državne zajednice. Sarajevo, iz kojeg je Jugoslavija punim plućima udisala vazduh olimpizma, a onda doživjela toksičnu vlagu rata, shodno tome tuge.

Sarajevo. I crno, i bijelo. Kao jing-jang. Ipak, zadržalo je mirise jedinstva, duboke kulture, slojevite istorije i iznad svega, auru domaćinstva i prijateljstva, za šta je predodređeno da bude.

To će potvrditi i junak naše priče – Miomir Đuričković.

Za nepunih devet mjeseci, momak koji je fudbalski prohodao u bojama plavo-bijele Budućnosti osvojio je srca Sarajlija i najvatrenije navijačke grupe “Bordo tima” – Hordi zla. Najbolje u prilog tome ide podatak da je 26-godišnji univerzalac od simpatizera tima sa Koševa dobio nagradu “Ismir Pintol”, simbolični trofej koji se uručuje najborbenijem fudbaleru Sarajeva.

<<< Đuričkoviću trofej “Ismir Pintol”

“To je čast i privilegija, posebno jer se nagrada nije dodijelila prethodne dvije sezone, tako da sigurno nijesam izabran kao neko da bih samo dobio nagradu, već da je nijesam zaslužio, ne bi me ni izabrali. To je obilježilo sezonu. Na timskom planu bili smo solidni, ali ostaje žal što nijesmo išli do kraja u Kupu i osvojili makar jedan trofej. Indvidualno, odigrao sam sve utakmice po 90 minuta osim jedne kad sam imao kartone”.

EVROPA JE UTJEŠNA NAGRADA, MORALI SMO BOLJE

Iako je riječ o praktično istom govornom podrčju, svaka promjena sredine predstavlja psihološki izazov za fudbalera, ali je Đuričkoviću bila samo inicijalna kapisla da karakterno i moralno izraste u još jaču ličnost. Poslije nekoliko uvodnih kola, sada već bivši šef struke Sarajeva, Simon Rožman, dao mu je kapitensku traku.

“Imao sam sreću, jer čim sam došao napravili smo nekoliko dobrih rezultata u nizu. Moj debi protiv Zrinjskog – pobijedili smo kući 1:0. To je doprinijelo odličnoj atmsoferi, nijesmo primili gol u velikom derbiju, jer je Zrinjski uvijek težak za Sarajevo. Navijači i saigrači su me vrhunski prihvatili, mnogo su mi olakšali, što se tiče adaptacije”, ističe junak naše priče priznavši da nije očekivao da će tako brzo postatli prvi glas svlačionice, ali:

“Zahvalnost dugujem stručnom štabu i sportskom direktoru Senijadu Ibričiću, sjajno su me dočekali, dali mi vjetar u leđa i mogućnost da budem autoritet u svlačionici i na terenu. Prepoznali su da sve radim iz srca i pošteno.”

Ali, sa aspekta timskog učinka moralo je bolje? Tek četvrto mjesto, daleko iz šampiona Borca, drugoplasiranog Zirnjskog, te Veleža…

“Sigurno je moglo bolje. Nijesmo uspjeli, ali utješna nagrada je Evropa i tu se nadam dobrom rezultatu”.

U SARAJEVU SE FUDBAL ŽIVI

Prvi signali uzajamnog poštovanja između “Hordi zla” i Đuričkovića nastali su nakon Borca, žargonski rečeno frke sa Banjalučanima gdje su navijači, uz fudbalske kvalitete, prepoznali borbeni duh i nesalomivi karakter nekadašnjeg fudbalera Budućnosti, Rudara, Grblja i Iskre.

“U početku mi je bilo neprijatno zbog situacije protiv Borca, jer nijesam htio da taj potez bude okarakterisan kao da sam se dodvorio navijačima. Vidio sam Hasića da ga napaduju četiri igrača Borca. Automatski sam utrčao i desilo što se desilo. Ispalo je kao herojski čin, međutim ja to tako nijesam doživio, to se dešava na fudbalskim utakmicama, ali eto, navijači su to znali da cijene i brujale su društvene mreže zbog toga. Možda sam i zbog toga najvećim dijelom dobio nagradu od navijača.”

Ali ta simbioza sa navijačima nije ostala samo u granicama tribina Koševa, već se preselila i ulicama grada?

“Svi znamo kakav je klub Sarajevo, ali nijesam imao predstavu da će me ljudi dok šetam gradom, zaustavljati, tražiti da se slikamo i tome slično, otvoreni su sa te strane. Baš sam se iznenadio. I nije to samo moj slučaj, tako je sa svim igračima“.

BUDUĆNOST ME PRIPREMILA ZA NAJVEĆE IZAZOVE

Podgorica je uvijek u srcu, ali Sarajevo je brzo postalo drugi dom – u gradu koji je iznjedrio bezbroj sportskih asova, genijalaca književnosti, velikana iz svijeta muzike, filma, pozorišta, mjesto je u kojem Đuričković osjeća blagodeti najfinijeg komfora.

“Grad sa dušom. Nekoliko puta sam kao mlađi igrao turnire i nijesam bio dugo do sadašnjeg dolaska. Pozitivno sam se iznenadio, jer je grad topao. Od prvog dana se osjećam kao u Podgorici.”

Iako nije mogao da zamisli bolju adaptaciju, Đuričković ne zaboravlja svoju Budućnost koja ga je, kako i sam ističe, pripremila za najveće izazove u karijeri.

“Mislim da mi je Budućnost mnogo pomogla, jer je najveći klub u državi i imao sam dobru pripremu za Sarajevo, zato što sam u dresu Budućnosti osjetio šta su navijači, imao sam i velikih utakmica u Evropi. Možda da sam došao iz nekog drugog crnogorskog kluba, ne bih mogao tako da se brzo prilagodim. Ali kažem, već sam u Podgorici navikao na publiku, navijače i pritisak. To mi je mnogo pomoglo”.

I ne razmišlja o odlasku sa Koševa…

“Imam još godinu dana ugovor. Kad sam dobio nagradu, navijači su zahtijevali da ostanem makar do kraja ugovora i to je moja obaveza, dokle god me budu htjeli, biću tu”.

Međutim, fudbal je konstantno dokazivanje i neobuzdan a želja za probijanjem sopstvenih limita. Sarajevo je na novom početku, jer je za kormilom “Bordo kluba” Slovenca zamijenio Hrvat – umjesto Simona Rožmana stigao je Zoran Zekić.

“Vidjećemo kako će se sve odvijati. Sa Rožmanom sam imao dobru komunikaciju, nadam se da će tako biti sa novim trenerom, te da ću uspjeti da se nametnem”.

NAVIJAČI SU MI SLALI PORUKE – “UBIJTE IH”

Suša je na Koševu u protekle tri sezone – Borac i Zrinjski se četiri godine smjenjuju na vrhu tabele, a trofej Kupa ne napušta Mostar, dva puta Zrinjski, jednom Velež. Od 2021. godine Sarajevo je bez trofeja, pa bi eventualno sezona još jednog “praznog hoda” predstavljala problem.

“Što se tiče kvaliteta i ove godine smo imali odličnu ekipu i jako smo dobro igrali u drugom dijelu proljećne sezone. Ali, koštao nas je loš start proljeća. Imali smo ekipu za titulu, naredna sezona je svakako cilj titula”.

Ali će se nešto pitati i branioci trofeja (Borac je osvojio prvenstvo, Zrinjski Kup), te ljuti gradski rival – Željezničar. U plavom dijelu Sarajeva su skoro do samog finiša sezone strahovali za opstanak.

“Sarajevski derbi je prošle sezone, bio kao i svake – napet. Osjeća se pritisak. Na kraju, rezultati sve govore – pobijedimo ih kući 3:0, a oni nam uzvrate istom mjerom na Grbavici. Pravi je to derbi”, ističe Đuričković i priznaje da mu se noć pred najveći fudbalski praznik Bosne i Hercegovine bukvalno užari telefon:

“Dobijao sam beskonačno poruka od navijača, bukvalno su mi pisali – ‘daj da ih ubijemo’. To je baš veliko rivalstvo, praktično, netrpeljivost je ogromna, nijesam to mogao da vjerujem dok nijesam doživio”.

CRNOGORCI OSTAVILI ODLIČAN UTISAK U BIH

Nije tajna, niti novost da je klupski fudbal Bosne i Hercegovine odmakao crnogorskom u svakom smislu…

“Mnogo se više prati, a to je samo jedan od razloga zašto je bolja liga. Drugi je infrastruktura, napravljeno je šest-sedam vrhunskih terena, po evropskim standardima. Prenosi utakmica su odlično odrađeni i sve to podiže kvalitet lige, ljepše se ojećaš kao fudbaler. Publike ima uvijek, posljednji derbi na Koševu ispratilo je 25.000 navijača”.

Vrhunski odrađena takmičarska godina sa individualne tačke gledišta karakterno je ojačala Đuričkovića koji je i u dresu Budućnosti uvijek ostavljao obrise mentalno čvrstog fudbalera, surovog profesionalca i sa sportskog aspekta – kvalitetnog igrača.

“Mislim da sam dosta napredovao i što se tiče terena. A, kad je u pitanju karakter, znajući šta se sve dešavalo u svlačionici, oko terena, na tribinama, u klubu, mislim da me to posebno ojačalo. Prvi put sam bio kapiten – konstantno…To me izgradilo kao ličnost, jer do sada nijesam imao priliku da vodim riječ u svlačionici i na terenu. Trudio sam se da to opravdam i nadam se da jesam”.

A osim Đuričkovića kvalitet je opravdala i kolonija Crnogoraca u Bosni i Hercegovini. Krenimo od struke trenera – Željko Petrović je sa Zrinjskim osvojio Kup, Vasilije Terzić je u šampionskoj ekipi Borca postigao gol sezone, nametnuo se i Đuričkovićev saigrač, bivši vezista Sutjeske – Marko Matanović. Nekadašnji reprezentativac Aleksandar Boljević, je uz Nemanju Cavnića i Stefana Radinovića bio najbolji pojedinac Željezničara, a Velizar Janketić je baš kada se “lomilo” odigrao najbolji fudbal i izborio opstanak sa Igmanom

“Vole nas kao narod. Prihvatili su nas odlično. Svi su se nametnuli, igrali, imali veliku minutažu. Nadam se da će se nastaviti”.

REPREZENTACIJA? REKAO SAM DA NEĆU ODGOVARATI NA TO PITANJE

Kao dvostruki osvajač prvenstva i Kupa sa ekipom Budućnosti Đuričković se odavno dokazao u Crnoj Gori, a za samo devet mjeseci uvjerio čelnike Sarajeva da su napravili fantastičan potez angažovanjem 26-godišnejg univerzalca. Međutim, malo ko zna da je 191 centimetar visoki štoper/zadnji vezni već imao iskustvo igranja u zemljama fudbala.

“Bilo je to u francuskom Šoleu i engleskom Redingu. Omladinska ekipa Budućnosti osvojila je turnir u Foči i mendažeri su nakon toga insistirali da odem i probam – bilo je prerano za tako nešto. Mada, ostavio sam dobar utisak, odigrao jednu utakmicu kao 18-godišnjak za prvi tim Šolea i ostao upisan kao jedan od najmlađih debitanta. Kažem, bilo je prerano, ali opet škola za sve poslije što se dogodilo”.

U kadetskom, omladinskom, kao i uzrastu do 21. godine Đuričković ima određeno reprezentativno iskustvo. Odlična rola u Sarajevu vjerovatno nije prošla ispod radara novom selektoru Robertu Prosinečkom, znajući da naš sagovornik pokriva upravo one pozicije koje su u taboru “Hrabrih sokolova” – škakljive. Da li je reprezentacija cilj i jedini san?

“Negdje sam već rekao da neću više odgovarati na takva pitanja, jer ne želim na taj način da se namećem selektoru. Igrači koji pokrivaju moju poziciju, a trenutno su u reprezentaciji, zaslužuju to mjesto i svi igraju u dobrim klubovima. Čekaću priliku, ako je dobijem, trudiću se da je iskoristim, ukoliko ne dođe do toga, svakako ću, kao i do sada, navijati za reprezentaciju“, zaključio je Đuričković.

Upiši se
Obavijesti o
0 komentara
Umetnuti fidbek
Vidi sve komentare