Dječak iz “mirne vode” koji se igrao fudbala

Photo: Domenico CippitelliLiveMediaDeFodi Images/DEFODI/PIXSELL

Mnogo je fudbalera današnjice koji su idoli mnogima, svjedoci smo da se u poslednjih par godina taj trend prebacio na novac, a sve je manje onih pravih romantičara sa “bubamarom” u nogama koji su fudbalsku igru jednostavno gledali kroz drugačiju prizmu – emotivnu.

Broj se smanjuje gotovo iz dana u dan, idoli starijih generacija gotovo da su završili svoje karijere, a upravo jedna impozantna završena je prije nekoliko dana. Govorimo o Davidu Silvi, fudbalskom virtuozu iz ribarskog sela Argunegin što na lokalnom jeziku stanovnika Kanarskih ostrva znači – mirna voda.

Još kao klinac uz pecanje koje je bilo sastavni dio svakog stanovnika sela, Silva se nije odvajao od fudbalske lopte, a prve fudbalske korake napravio je sa osam godina u klubu po imenu San Fernando i to kao golman.

Ubrzo je došlo do promjene, bilo je evidentno o kakvom se talentu radi pa je prekomandovan u vezni red, a sa 14 godina dobio je poziv Valensije. U dresu “slijepih miševa” je prvo igrao za podmladak da bi nakon pozajmica u Eibaru i Selti dobio mjesto u prvom timu. Na 168 utakmica postigao je 32 gola, a drugima povećao golgetersku statistiku 36 puta.

Sa Španijom je osvojio Evropsko prvenstvo 2008. godine, što je bilo dovoljno za ispostaviće se – transfer karijere i upisivanje sebe među fudbalske velikane.

Prelazak u Mančester siti označio je početak nove ere za Španca, ali i za engleski klub koji se tih godina izdizao na fudbalskoj mapi.

Silva je zajedno sa Agerom, Kompanijem i družinom klesao zidine Itihada tako da bi ostavili trag novijim generacijama. Trag u vidu trofeja došao je nebesko plavima posle toliko čekanih godina a jedan od tvoraca “novog Sitija” bio je “mali čarobnjak” kako su ga u Španiji zvali.

Jedan je od rijetkih koji je učestvovao u svim podvizima kako u klubu tako i u reprezentaciji u poslednjoj deceniji – a bilo ih je. San svakog fudbalera je svjetsko i evropsko zlato sa državom a Silva to ima. Osvajanje prvenstva sa klubom? Pitajte Davida koji ih sa mančesterskim klubom ima četiri.

Nebrojeno je trofeja u njegovoj vitrini, stasao je uz sijaset fudbalskih legendi. Uvijek za nijansu ispod ostalih, skromno ali i dalje toliko dobar da se bez njega ne može. Mozak tima, kada treba tu je i da pogodi ali i da udijeli “kompliment” kolegi u vidu asistencije.

Jedan je od poslednjih izdanaka “stare škole” a od sledeće sezone gledaćemo ga samo na tribinama. Nakon što je pomogao Real Sosijedadu da stigne do četvrtog mesta španske Primere i obezbijedi plasman u Ligu šampiona, odlučio je da završi karijeru u 37. godini uslijed povrede koljena koju je zadobio.

“Danas je tužan dan za mene. Vreme je da se oprostim od onoga čemu sam posvetio ceo život”, dio je oproštaja Silve od fudbalskih terena.

Mi ćemo ga pamtiti kao skromnog ali nezaustavljivog igrača sa očima na leđima, a on će nadamo se ostati u fudbalu kako bi u budućnosti mogli makar prividno da imamo igrača njegovog kalibra, a takvih je nažalost sve manje.