Dva dana prošlo je od dramatičnog finala Afričkog kupa nacija, iza kojeg će, sve su prilike, ostati vječna enigma.
Podsjetimo, Senegal je nakon prave ludnice uspio poslije produžetaka da rasplače domaćina Maroko (1:0) golčinom Pape Geja u četvrom minutu prvog produžetka, čime je donio Lavovima Terange drugi kontinentalni trofej nakon 2021. godine.
Međutim, ono što se dogodilo u finišu osnovnog dijela finala u Rabatu, a i tokom samog duela danima je tema u fudbalskoj orbiti.
Najprije je u fokusu bila borba za – peškire golamana Senegala Eduarda Mendija. S obzirom na jaku kišu koja je padala čuvar mreže i nekadašnji šampion Evrope sa Čelsijem s vremena na vrijeme morao je brisati rukavice kako mu lopta ne bi iskliznula iz ruku. No, konstantno je imao problema budući da su redari, rezervni igrači Maroka, pa i prvotimci (Ašraf Hakimi) koristili svaku priliku da bace njegov peškir.
Ipak, rezervni golman Jevan Dijuf stao je u zaštitu Mendija, čuvajući njegov peškir i doslovno se boreći da mu ga ne otmu nesportski raspoloženi domaćin, koji je bio spreman na sve kako bi osvojio drugu titulu od 1976. godine, očigledno ne birajući sredstva.
Ipak, Dijuf je na kraju izašao kao pobjednik, iako su ga u jednom trenutku doslovno srušili na teren, pa jurili oko travnjaka sve do obezbjeđenje nije uzelo stvari u svoje ruke i donekle vratile stvari pod kontrolom.
No, uporedo se u fudbalskom polju dešavala prava bitka za slavu i istoriju, a u centru pažnje dospio je glavni sudija Žan-Žak Endala iz DR Konga. On je najprije sa svojim pomoćnicima poništio gol Senegala u 91. minutu. Ismaila Sar je nakon gužve zatresao mrežu, a Endala dosudio raniji prekršaj Abdulaje Seka nad Hakimijem, iako je po viđenom jasno da se takvi dueli vode na desetine puta tokom svakog prekida u svjetskom fudbalu.
Ogromno nezadovoljstvo dogodilo se na klupi Senegala na čelu sa selektorom Pape Tijavom, koji je doslovno eksplodirao od bijesa nakon neubjedljivog penala koji je Endala dosudio za Maroko u 98. minutu poslije jednako blagog kontakta Maika Dijufa i Brahima Diaza. Nastao je haos, totalna pobuna Senegalaca i doslovno napuštanje terena uz blagoslov selektora Tijava.
Jedini na terenu ostao je Sadio Mane dok su gledaoci u nevjerici gledali što se događa.
I onda je oko kamere uhvatilo nekoliko detalja koji su pokrenuli brojne teorije na internetu. U jednom trenutku El Hađi Dijuf, legendarni napadač Senegala i jedan od heroja istorijske pobjede nad svjetskim šampionom Francuskom (1:0) na otvaranju Mundijala 2002. u korejskom Seulu, telefonom je razgovarao s nekim, nakon čega je pozvao s tribine Manea i nešto mu saopštio. Usljedio je trk Manea u svlačionicu iz koje su potom vidno smireni izašli fudbaleri Senegala, prihvatajući penal zbog kojeg su napustili teren.
Razgovarali su međusobno i pojedini igrači obje reprezentacije, a među njima i izvođač penala Brahim Dijaz. I dok je cijeli Maroko sa brojnom dijasporom po Evropi čekao gol za feštu Dijaz je nonšalantno izveo Panjenku i doslovno je dodao u ruke golmanu Mendiju…
Interesantno, detaljnim pregledom utvrđeno je da gotovo svi igrači Senegala u tom trenutku nisu bili naročito uzbuđeni zbog preživljenog penala, niti su potrčali u naručje golmanu Mendiju. Jednostavno, svi su nakon tog čudnog promašaja krenuli u napad kao da je u pitanju običan gol-aut.
Sve je nekako djelovalo nestvarno mirno, posebno nakon svog bijesa koji su Senegalci demonstrirali nakon dosuđenog jedanaesterca. Odjednom je klima promijenjena za 180 stepeni, sudija Endala označio je kraj i pozvao na odmor uoči produžetaka u kojem je junak postao Pape Gej.
Međutim, zagonetka za sva vremena ostaće ko je to telefonom pozvao Dijufa na tribinama. Da li zvanični predstavnici Senegala ili tamošnjeg fudbala? Da li su se u sve uključili marokanski zvaničnici ili što se pritom dogovorilo u trenucima kada je finale bilo praktično suspendovano.
Naravno, na prvu ostaje da je Dijaz potcjenio golmana Mendija i promašio penal za pobjedu, ali sve oko toga baca sijenku sumnje da je sve puno više od samog kiksa zvijezde Real Madrida, dok su se nakon utakmice senegalski navijači obračunavali sa policijom.
Na društvenim mrežama se čak pojavljuju i teorije da je Dijaz namjerno promašio penal kako bi pokazao fer-plej zbog dosuđenog nepostojećeg penala i time ukazao poštovanje suparniku. No, o takvoj mogućnosti ni danas nema govora ni od jednog aktera velikog finala. Dijaz je tek procjedio da mu je žao i zatražio oproštaj od Marokanaca.
Da li je neko iza kulisa svojim autoritetom doslovno poništio odluku sudije Endale, a Dijaz prećutno sproveo u djelo i promašio kako bi Maroko i Senegal pobjednika odlučivali u dodanih 30 minuta ostaće Pandorina kutija ovogodišnjeg Afričkog kupa nacija, ali ponašanje aktera u tim presudnim trenucima otvaraju brojna pitanja bez odgovora.
Možda jednog dana zaista i saznamo što se zaista dogodilo te noći u Rabatu…
