Prije nego što utonemo u herojsku priču našeg Marka Bakića proći ćemo kroz kratki čas geografije i mitologije koji će nam obogatiti ugođaj i najterati nas da shvatimo kroz kakav, prevashodno životni, trenutak prolazi naš standardni fudbalski reprezentativac.
Grčka broji preko hiljadu i po ostrva karakterističnih po vrhunskim plažama, toplom moru, nezaboravnom provodu i bogatoj kuhinji ukrašenoj aromama najboljih maslinovih ulja na planeti i mirisima vrhunskih vina.
Santorini odiše romantikom, Mikonos živi od žurki, ali je bez sumnje, sa geografskog, istorijskog i ekonomskog aspekta, najveće, a ujedno i najvažnije ostrvo Grčke – Krit. U kolijevci jedne od najstarijih civilizacija svijeta (Minojske), u rodnom mjestu Oca svih grčkih bogova – Zevsa i podno jazbina mitskog bića Minotaura, decenijama će generacije kritskih zaljubljenika u fudbal prepričavati kako je jedan Crnogorac, svojstveno karakteru zemlje iz koje potiče, beskompromisno i hrabro, iznio na svojim leđima (konkretno u ovom slučaju rukama, da rukama) najveću sportsku svetinju na ostrvu do vrata besmrtnosti – OFI se zahvaljujući odbrani našeg Marka Bakića plasirao u finale grčkog Kupa treći put u istoriji, a prvi nakon 35 godina čekanja.
Lošom procjenom, a nije grubo reći ni nepromišljenim startom, Nikolaos Hristogeorgos napustio je kazneni prostor, srušio ofanzivca protivničkog Asterasa i nakon konsultacije glavnog aribtra i VAR sobe dobio crveni karton. Sve se dešavalo u dubokoj nadokandi revanš susreta polufinala pri rezultatu 1:1 koji je domaćina vodio u završnicu takmičenja zbog trijumfa u prvom meču odigranog u Tripoliju (0:1). Srpski stručnjak na klupi OFI-ja, Milan Rastavac, odavno je potrošio sve izmjene, a onda je bez sekunde premišljanja opremu od grčkog čuvara mreže navukao naš reprezentativac i uspio da ukroti slobodnjak sa 17 metara za navijačku ekstazu i delirijum na tiribnama – Fantastiko Mavrovounio Bakić – čulo se u prenosu komentatora iz Grčke.
Pustili smo ga noć da odmori, a onda pozvali da podijele utiske nakon nesvakidašnjeg epiloga u kojem je navukao plašt heroja. Javio nam se Marko Bakić iz Soluna, jer je, kao i širom fudbalske planete, kalendar prvenstva Grčke zgusnut – OFI već večeras (18.30h) gostuje Arisu.
“Još smo pod utiskom, a mi već danas igramo novu utakmicu. Nešto što je mnogo značilo za klub, čitav region i ostrvo. Inače, Krit nije mali, 700.000 ljudi živi tamo, a jedini smo klub koji se prati i narod praktično živi za klub. Osjetili smo to, pritisak je bio veliki, nije da smo odigrali neku našu najbolju utakmicu, pogotovo u prvom poluvremenu. U drugom je bilo bolje. Osjećalo se u vazduhu da ćemo dati gol, ali opet smo poslije pogotka morali da patimo i onda dolazi da situacija u 95. minutu”.
I, kako si odlučio da staneš među stative?
“Znaš ono kako kažu, u snovima snajaš da postigneš gol, jedan dva ili tri, a , da budem golman? Nijesam mogao ni da zamislim. Međutim, to je splet nekih okolnosti. Od sudije sam dobio informaciju da u slučaju ukoliko ne bude ofsajd, golman će sigurno dobiti crveni karton. I, nešto je mene ponijelo odmah u tom trenutku i rekao sam svima, ako je tako – idem na gol”.
A, Marko Bakić ni u dječačkim, a tek danima profesionalne karijere nikada nije ni pomislio da stane na gol. No, ponašajna reakcija bez premišljanja, poznatija kao insikt, kod 31-godišnjeg veziste iz Budve razvijena je do tančina…
“Nikada nijesam u šali, ni tokom treninga stao na gol, nikad nijesam probao u životu. Nijesam imao predstavu šta me čeka. I uzimam dres i rukavice i još nijesam svjestan koliki je zapravo gol. I kad sam stao, i trebao da postavim živi zid, e onda sam shvatio – e nema šansi”, kroz smijeh nam priča Bakić i u dahu nastavlja:
“A, ne smijem nikome da kažem. Ne smijem saigračima da ulivam strah koji ja osjećam. Pokušao sam da razmišljam rezonski, kako bih ja razmišljao da sam taj koji šutira. Dobio sam savjet od trenera golmana, koji mi je zaista pomogao, došao je do stative, zbog toga dobio crveni karton. Odlučio sam da ako pogodi preko živog zida ne reagujem, nego u slučaju da ide lopta u mene, samo da je odbijem ispred sebe, da ne pokušavam da je hvatam, pa da mi prođe ispod ruke, noge…Hvala Bogu ispalo je onako kako sam samo mogao da zamislim”.
Fotografija na kojoj crnogorski vezista u golmanskom dresu i sa rukavicama zaustavlja snažan udarac fudbalera Asterasa biće ovjekovječena u prostorijama kluba iz Herakliona. Postigao je Bakić osam vrlo važnih golova u dresu OFI-ja, upisao bezbroj asistencija, odigrao 75 mečeva, sve su to parametri zahvaljujući kojima je odavno prirastao za srce armiji crno-bijelih navijača, ali od sada je njihov fudbalski Zevs!
“Sudbina je tako htjela da se sve namjesti. I dalje nijesam bio svjestan šta je to značilo svim ljudima. Čak mi je sad i malo neprijatno. Ima momak koji je na tom meču dao gol, namjestio pogodak, momci koji su igrali fenomenalno, doduše, igrao sam i ja svaki meč u Kupu, a jako je komplikovan jer od prve faze igraš po dvije utakmice, poput nekog evropskog takmičenja na ispadanje. Mnogo je posla trebalo da se obavi da se dođe do ovog momenta, međutim, sve se svelo na taj moj odbranjeni slobodni udarac. Svi su presrećni, oduševljeni, živimo san jednog mjesta koji živi za klub. Igraćemo finale na Olimpijskom stadionu”.
A, tamo ih 17. maja čeka gigant i prvi evropski šampion koji dolazi iz redova grčkog fudbala – Olimpijakos.
“OFI će imati 25 hiljada karata, očekuje se rekordna prodaja, šta će biti u finalu, to je još daleko. Srećan sam što sam dio istorije, što sam dio nečega što su ovi ljudi dugo čekali i žarko željeli toliko vremena- 35 godina se čekalo da OFI odigra tako bitan meč”.
«Περήφανα ξανά όπως το ‘87!» 💪🏻⚫️⚪️#oficrete #oficretefc #ofifc #greece #football #crete #monoofi #kypelloelladas pic.twitter.com/nrtbBUpNoP
— OFI Crete F.C. (@OFI_Crete) April 3, 2025
Već više od dvije godine centralni vezista uživa na Kritu. Međutim, fudbalski put Marka Bakića je najblaže rečeno bio – komplikovan. I danas dobro pamtimo 30. avgust 2012. godine kada je golobradi, 18-godišnji mladić u transferu teškom, tada nestvarnih, milion eura za naše prilike žuti dres budvanskog Mornara zamijenio prepoznatljivom bordo bojom Torina. Kratko je bio u Fiorentini, kalio se kroz Seriju B u Speciji, igrao jako dobro za portugalski Belenenseš, stigao i do Brage, španskog Alkorkona i najviše se zadržao u belgijskom Muskronu, ali nikad do tih (ne)slućenih visina. Krojile su taj put i povrede, teške i bolne poput ligamenata zgloba, a onda je poslije više od deset godina odlučio da se vrati tamo gdje je počeo da isijava talentom – potpisao je za Budućnost koja ga je vratila u život…
“Kad pričam sa mojim najbližima i pokušavam da objasnim moj put i situaciju, onda nema sumnje da se dolazi do zaključka da sam premlad došao do nečega čemu možda nijesam pripadao u tom trenutku, nešto što je bilo veće od mene. I onda dolazim to ljeto u situaciju gdje i dalje imam ponuda, ali već i 28 godina i nije to nešto što me motiviše da nastavim u tom ritmu. I, onda sam se sam sa sobom dogovorio i rekao u slučaju da ne bude ono što mislim da je za mene, bio sam spreman da stavim sve na kocku, jer nije lako poslije svih zemalja, klubova i karijere, vratiti se na neki početak koji sam napustio sa tek napunjenih 18”.
Međutim, Budućnost je bio pogodak karijere! Bakić je preuzeo konce igre Plavih, postigao pet golova, trasirao Podgoričanima put ka titulu, vratio status reprezentativca i potpisao za OFI gdje neprestano igra u ritmu kakav i treba da krasi člana jedne evropske selekcije.
“Vjerujte mi, a to znaju svi oko mene, ja sam Budućnost gledao kao svoju polaznu, ne kao završnu tačku, jer obično ako se vratiš sa skoro 29 godina mnogi pomisle da je to silazna putanja. Sa velikom dozom poštovanja govorim o Budućnosti, klubu koji mi je dao šansu u momentu kad sam bio bukvalno izgubljen, rehabilitovali su me, dali mi šansu, a da sam ostao do kraja sezone, sigurno bih bio još bolji, ali taj rad za prvih šest mjeseci što sam imao u Budućnosti momentalno sam naplatio u Grčkoj i od prvog dana sam počeo da pravim razliku”.
Da Bakićeva priča u Grčkoj nije mit potvrđuju i laskava priznanja, pa je već u prvoj sezoni proglašen za najboljeg igrača plej-auta, dok je prošle takmičarske godine bio u idealnom sastavu grčkog šampionata. Mijenjali su se treneri u OFI-ju, od Valdasa Dambrauskasa, Pepea Mela, legendarnog Trajanosa Delasa i aktuelnog Milana Rastavca. Kod svih je Bakić nezamjenjivi šraf veznog reda, nekada sa više ofanzivnih ili defanzivnih zadataka.
“Kad sam stigao igrao sam desetku, prošle sezone osmicu, sada šesticu, mnogo sam defanzivniji i iz tog razloga još nijesam postigao gol, ali evo, odbranio sam, postao sam golman. Grčka je priča koja će obilježiti moju karijeru. Ne znam šta nosi budućnost, šta će se dešavati u sljedećim godinama, ali ove dvije i po godine su za mene bile posebne. Preživio sam sve, hvala Bogu imaću šansu da igram finale Kupa i mi smo generacija kluba koja sigurno ulazi u istoriju, a da li ćemo uspjeti da im donesemo još veću radost – vidjećemo 17. maja”.
OFI je u prvenstvu odavno riješio brige oko opstanka, već igra fazu plej-ofa za peto mjesto u kojoj konkurišu Aris, Atromitos i već pomenuti rival iz polufinala Kupa – Asteras. Pred Bakićem i drugovima je pet mečeva prije velikog finala protiv Olimpijakosa u Atini.
“To je jedna utakmica, 90 minuta, možda i više – nikad ne znaš. Oni jesu favoriti, to možemo odmah da kažemo. Igrački kvalitetniji, indvidualno…Ekipa koja je prošle godine osvojila Ligu konferencija, mladi tim koji je osvojio Ligu šampiona, oni imaju dosta igrača koji su nosioci reprezentacije Grčke koja je u plej-ofu eliminisala Škotsku. Biće kako sad stvari stoje i šampioni, imaju dobru bodovnu zalihu, a to u principu donosi titulu”.
Međutim, u prvenstvu Grčke se jaz u kvalitetu ekipa drastično smanjio. Velikani se do posljednje kapi znoja bore za svaku pobjedu…
“Ne znam koliko su ljudi sa strane upoznati, ali nije da manje ekipe ne mogu da ih ugroze ili da im odnesu bod ili pobjedu. Mi smo, na primjer, dobili PAOK-a i Arisa u Solunu, AEK-a na Kritu. Dešava se uvijek nešto neočekivano i ja se nadam takvom epilogu i u finalu Kupa. Biće oni svakako favoriti zbog tradicije i svega, ali nadam se da možemo da pokvarimo planove – daćemo sve od sebe.”
OFI je pobjedu daleko od evropske scene.
“Grčka liga je u TOP 10 prvenstava Evrope i donosi pet mjesta na evrosceni. Mi smo na kraju ti koji će se pitati za evropsku kartu, jer u slučaju da osvojimo Kup, peti koji završi neće ići u Evropu. Na jednu smo utakmicu od Evrope, a plej-of ćemo iskoristi da se što bolje pripremimo za finale i u slučaju da budemo mogli da napadnemo već sada peto mjesto i osiguramo se pred finalnu utakmicu”.
Finiš razgovora sa našim internacionalcima uvijek prođe u znaku reprezentacije. Crna Gora na startu kvalifikacionog ciklusa za Svjetsko prvenstvo nije briljirala, ali nakon teško izvojevanih pobjeda nad Gibraltarom (3:1) i Farskim Ostrvima (1:0) u Nikšiću ima željenih šest bodova pred jun i put na megdan Češkoj.
“Prije svega bitno je shvatiti da na kraju imamo tih šest bodova i to je ključno u ovom momentu. Sad da ulazimo u detalje, to bih ostavio stručnom štabu – zbog čega, kako i zašto…Moram priznati da je bilo izuzetno teško, zbog samog momenta te prve utakmice i situacije, da je sada ne pominjem, koju smo imali, a bila je mnogo, mnogo emotivna…I onda primiš gol, pa moraš da preokreneš. Druga utakmica još teža, kvalitetniji protivnik koji je namučio i Češku, ali kad podvučemo crtu šest bodova je tu”.
I kraj je bio rezervisan za vanserijski rezultat naše omladinske selekcije, prve generacije crnogorskih fudbalera koja je izborila Evropsko prvenstvo. Još i 27. maja 2012. godine u Ročdejlu Crna Gora je bila blizu završnice turnira upravo sa Bakićem, Markom Vukčevićem, Lukom Đorđevićem, ali su se Hari Kejn i drugovi izvukli u 85. minutu za 1:1 i osvojili prvo mjesto u grupi ispred drugoplasiranih Sokola, a zatim Slovenije i Švajcarske.
“Moram da se osvrnem na našu omladinsku selekciju, jer mi iznutra, koji smo u A selekciji smo presrećni. Radovali smo se, skakali i gledali jer smo željni novih generacija koje će dovesti Crnu Goru do nekih visina na koje, moram priznati, mi nijesmo uspjeli. Ali, nadam se da oni stižu brže nego što svi očekuju i da će nam pomoći dok smo mi još uvijek tu. Uradili su nešto veliko za našu državu, za naš fudbal, za fudbal u regionu…Kvalifikovati se na to Evropsko prvenstvo je izuzetno teško, to je samo osam ekipa. Moja generacija je imala tu šansu i znam da i dan danas patim zbog utakmice gdje smo u 85. minutu primili gol od Engleza. Tako da je to veliki korak za njih, sigurno će im mnogo značiti, ali njihove karijere su tek na početku i mnogo bitnije će biti šta će raditi u svojim narednim koracima. Drago mi je i presrećan sam zbog crnogorskog fudbala što su se pojavili talenti koji će nositi naš nacionalni tim”, zaključio je Marko Bakić.
