Tresla se brda, rodio se – Bjelica. Dinamo se nakon duge potrage za nasljednikom Sergeja Jakirovića okrenuo sigurnom rješenju. Ni sve teške riječi nakon nesrećnog korona-rastanka, kad je iz Maksimira uz obilatu otpremninu najuren miljenik publike koji je odbio da prihvati smanjenje plate, nisu bile prepreka da na plavoj klupi ponovo osvane osječki strateg crnogorskih korijena sa prebivalištem u austrijskom Klagenfurtu. Mnoge je peklo što je Bjelica svojevremeno Vjeki Miletiću, pomoćnom treneru Rijeke, na Rujevici vikao “je..la vas korporacija”, misleći na Dinamo.
Velimir Zajec gotovo sa zadovoljstvom je na volej dočekao primjedbe da je poslije takvih riječi novi brak sa Bjelicom u startu osuđen na propast:
“Ne, zašto!? Pa ta izjava ide nama u prilog! Pa šta je tada i bio Dinamo nego korporacija…”.
Povratak Bjelice koji je iz Sarajeva podržao i Zdravko Mamić, osim što je priznanje klasi trenera impozantne biografije, govori i o sve tanjem izboru kad su u pitanju hrvatski treneri. Pomalo bizarno zvuči: da nije vraćen Bjelica, Plave bi vodio egzotični Fabio Kanavaro. Da je došao, bio bi već četvrti italijanski trener u SuperSport HNL jer Hajduka već vodi Đenaro Gatuzo, Istru Paolo Tramecani, a na klupi Osijeka je Federiko Kopiteli. Fudbalska renesansa na djelu!
Gdje je nestala škola koja je dala oca vatrenih Ćiru Blaževića, majstore poput Barića, Jozića, Zebeca, Mladinića, Skoblara, pa i Katalinića? Ili neponovljivog Tomislava Ivića koji je vodio deset evropskih velikana: Ajaks, Anderleht, Galatasaraj, Panatinaikos, Porto, PSŽ, Atletiko Madrid, Marsej, Benfiku i Fenerbahče!
Zoran Zekić (50), autor jedne od najvećih senzacija hrvatskog klupskog fudbala, budući da je s Osijekom eliminisao PSV, proljetos je pod krajnje čudnim okolnostima po drugi put dobio nogu u Gradskom vrtu i za hrvatski je fudbal vjerovatno nepovratno izgubljen. Iako je obećavao, Željko Sopić (50) zakockao je čini se i puno više od titule sa Rijekom prošle sezone. Dok je izrugivao novinare, bilo je svima zabavno. Onda je otišao i korak dalje. Živi svjedoci njegovog zadnjeg leta sa Rijekom kažu: “Da su mogla vrata da se otvore, Mišković bi ga iz aviona izbacio!”. Taj ekscentrik bez pokrića cijelu je sezonu nadmeno svima pametovao kao da je on osvojio srebro u Rusiji, a ne Dalić, a istraumatizovnai riječki novinari kažu: “Živo je čudo da se već pola Bundeslige nije pobilo međusobno da ga dovedu”.
Bio je još jedan gotovo u dlaku istog imena i prezimena – Željko Kopić (47) posljednji je koji je u karijeri povezao vođenje Hajduka i Dinama s kojim je pobijedio Vest Hem i Sevilju, ali prvi trofej i danas još čeka. U međuvremenu se zagubio po bespućima Balkana… Krunoslav Jurčić (54) zvani Psiho, zbog šiza koje su ga spopadale dok bi vodio Dinamo (a vodio ga je u tri mandata), ostao je upamćen kao trener koji je vratio Ligu prvaka u Maksimir, uhvatio Murinja u kravatu na Bernabeuu i potpisao 1:7 protiv Liona, nakon čega ga je Mamić ekspresno najurio iako su si svečano obećali da će “ovaj put na duge staze”. Trenutno luduje po Egiptu i komentariše zbivanja veoma stručno, ali i uz mnogo gorčine.
Damiru Krznaru (52) ni osvojena titula šampiona Slovenije sa Celjem nije pomogla da zadrži posao – čim su čuli da je Bordo bankrotirao, klupski čelnici brže-bolje su vratili Španca Rijeru, a uredno se zahvalili treneru koji je vodio treninge možda i najtalentovanijem u generaciji. Usto, Krznar je sam ispisao senzaciju svih senzacija kad je Dinamo u Maksimiru s 3:0 nokautirao i eliminisao Murinjov Totenhem.
A najtalentovaniji je bio ni manje ni više – Zoran Mamić (53). Autor trijumfa nad Vengerovim Arsenalom možda nikad ne bi postao trener plavih da nije bilo brata Zdravka, ali bi svakako puno dulje ostao na klupi da mu ovaj nije naredio: “I ti ćeš u izgnanstvo kao i ja!”. Čovjek koji je vodio tim u finalu klupskog prvenstva svijeta protiv Reala, svoje najbolje godine provodi u Hercegovini, obilazeći utakmice koje nekoć ne bi ni za oprost poreznog duga odgledao.
Iz nešto starije generacije vatrenih, izdvojimo Roberta Jarnija (55) koji je na bizaran način proljetos ostao bez posla u Savezu, dok su se braća Indijci nakon pet godina zahvalili na saradnji Igoru Štimcu (57). Zvijezda Slavena Bilića (56) potamnjela je nakon meteorskog uspona na startu trenerskog vijeka, dok bi se po životu Roberta Prosinečkog (55) jednom mogao snimiti film s naslovom: “Dinamo ga nije volio”. Trenerska karijera ostala je daleko od velebne igračke, ali kakve su sve budale dobijale šansu, i Žuti je bar na koji mjesec mogao sjesti na plavu klupu.
Sergej Jakirović (47) novo je lice u galeriji prerano potrošenih, a loš glas i loša iskustva otjerala su od hrvatskog fudbala još cijeli niz trenerskih imena poput aktuelnog stratega Rome Ivana Jurića (49), Ivana Leke (46), Igora Bišćana (46) ili Igora Tudora (46) koji je već vodio Galatasaraj, Udineze, Helas Veronu, Marsej i Lacio. Ne zaboravimo ni bivšeg selektora Niku Kovača (52) koji je vodio Bajern, i to veoma dobro, u sezoni kad je zadnji put osvojio Ligu šampiona. Ali sukob sa vječnim Tomasom Milerom bio je previše za šefove na Alijanc Areni. Dinamo ga je zvao, ali zgrožen svime što je doživio kao selektor, Kovač nije htio ni razgovarati o povratku u hrvatski fudbal.
Nije da Hrvatska nije napravila baš nijednog trenera u posljednjih 30 godina – treba li boljeg argumenta od finalista Svjetskog prvenstva i Lige nacija? Ali veliko je pitanje ko će jednom da naslijedi Zlatka Dalića (57).
