Posebnost Mundijala prijateljstva, trećeg po redu, nije samo u tome što su se na jednom mjestu sjatili sportski regionalni velikani.
U taj, sada već tradicionalni koš ugnijezdili su i novinari te razmjenili mišljenje s nekima od posjetilaca. Tim povodom Lob Sport iskoristio je ukazanu priliku. Naš sagovornik bila je legenda jugoslovenskog i hrvatskog fudbala te splitskog Hajduk – Ivan Gudelj.
>>> FOTO Ulcinjska bajka kroz objektiv Lob Sporta
Nekadašnji vezista, rođen u Imotskom, najprije je podijelio oduševljenje sjajnom manifestacijom u Ulcinju.
“Najprije, pozdrav svim vašim čitaocima. U Ulcinju ovih dana živimo bajku. Ovo je postalo tradicionalno, još od susreta sa Pavlom Pepđonovićem u Splitu i evo u što se to pretvorilo. Jasno je koja je poruka svega ovoga. Ulcinj je predivan grad, predivnih ljudi. Mjesto, gdje je okupljanje toliko vrhunskih sportista i toliko trofeja koji su obilježili vrijeme nečije mladosti, dok vrijeme i godine idu.
Jednostavno, ljudi i osobe koje su ovdje su različite vjerske i nacionalne pripadnosti, ali se to ni u jednom trenutku ne osjeća jer su sportisti uvijek bili ambasadori i primjer. Razmišlja se kao što i glasi poruka mira i ljubavi. Takva je koncentracija jedne energije koja se šalje svijetu.
S obzirom da sam veliki vjernik, kada je Isus radio propovjed na jednom proplanku gdje je bilo more, bilo je mnoštvo svijeta. Svi su htjeli čuti pa su bili blizu, a on je rekao udaljimo se malo dalje barkom prema moru, dok su ljudi ostali na proplancima. Kada su ga pitali – kako ćete čuti? On je rekao – pa talasi će prenijeti moje riječi. Isto tako je i sa događajem u Ulcinju.
Odavde se šalju divne poruke, koje se prenose, posebno mediji, koji napokon imaju o nečemu lijepom da izvještavaju. Jer, obično se, nažalost, piše o negativnim situacijama u ovim turbulentnim vremenima. Prema tome, bajka kao bajka, živjeće i dalje. Ova tri dana napunimo se toliko pozitivne energije da nema te situacije koju ne možemo pobijediti. Kada se nakupite pozitivne energije, što znam iz primjera kroz svoju bolest, onda možete sve pobijediti”, poslao je Gudelj fenomenalnu poruku koja izlazi iz okvira samog sporta te se može primjeniti i na sam život.
Ukupno 180 nastupa, uz 38 golova tokom sedam godina provedenih u Hajduku, s kojim je 1984. podigao trofej Kupa Jugoslavije. Tada su Bili preko Maribora (0:1), zemunske Galenike (6:2), Sarajeva (0:4) i Metalca iz Siska (2:1) stigli do velikog finala na svom Poljudu, gdje su golovima Blaža Sliškovića i Zorana Vulića pobijedili Crvenu zvezdu (2:1), a potom održali nulu u Beogradu za konačnu feštu.
Istovremeno, sada Hajduk od 2005. sanja titulu šampiona Hrvatske, gdje je ove sezone pod Đenarom Gatuzom trenutni lider nakon 10 odigranih utakmica sa četiri boda više od Rijeke našeg Radomira Đalovića i Dinama. Malo je reći da Split ponovo podrhtava u svojim nadanjima da konačno može do titule.
“Prethodnih godina uvijek je bio pritisak. Uvijek je bila politika u smislu – ovo je ta godina. To je toliko bio jak pritisak da, nažalost, nisu mogli do kraja to izdržati kad su bile odlučujuće utakmice biti ili ne biti. Ekipa nije imala, poput recimo Dinama, to da prelomi u tim situacijama.
Ove sezone je drugačije. Prežaljeni Hajduk, događaj s Ivanom Perišićem i Nikolom Kalinićem… Međutim, ulazak u tu neopterećenu situaciju, dolazak Đenara Gatuza koji je, možemo reći, donio taj dišpet, a prvenstvo je dugo. Primjer, gledajući dokumentarni film o Ratku Rudiću, poslije ulaska u finale moraš se malo proveseliti, ali se potom odmah vratiti u realnost jer slijedi sljedeći izazov da bi pokušao doći do samog kraja i osvojio nešto.
Dinamo i ove sezone igra na više frontova i vjerujem da je najozbiljniji kandidat. Rijeka, koliko god bila dobra, mislim da neće moći sve to da isprati. Tako da, Hajduk treba da razmišlja i ide utakmicu po utakmicu. Samo tako se može dogoditi da Hajduk napokon i napokon bude prvi. Ako se to dogodi, a nadamo se da hoće i mora se jednom dogoditi, da ljudi dođu na feštu i vide što je to i na koji način ljudi vole Hajduk. Kakva će to proslava biti nakon 2005. godine. To je onaj trenutak koji definitivno treba doživjeti”, oslikava Gudelj eventualni karneval emocija ukoliko Hajduk stigne do toliko čekanog pehara državnog šampiona.
>>> PAVLE PEPĐONOVIĆ ZA LOB SPORT: “Nismo svjesni ovoga, emocija i ljubav trepere u zraku”
Hrvatska fudbalska reprezentacija od samostalnosti propustila je samo Euro 200. u Belgiji i Holandiji te Mundijal 2010. u Južnoj Africi. U prethodnih 28 godina Vatreni su osvojili svjetsku bronzu 1998. u Francuskoj, svjetsko srebro 2018. u Rusiji te bronzu 2022. u Kataru.
Time su postali apsolutno fudbalski dominantni u regionalnim okvirima, što je samo po sebi iznjedrilo pitanje koja je tajna njihovog uspjeha.
“Godinama sam bio selektor hrvatskih mlađih selekcija do 16, 17 i 19 godina. I sad sam zaposlen kao trenerski instruktor za područje Dalmacije. Hrvatska ima jedan od najboljij sistema u Evropi. Zašto to kažem, evo i činjenice, kod nas u Hajduku od selekcije do 14 godina, sastavljene od svih regionalnih baza, najmanje 95 odsto njih na kraju završi u A reprezentaciji. Pratimo te procese sve do uvođenja u nacionalne selekcije do 15 godina, pa sve do seniorskog pogona.
To znači da fudbalski centri rade fenomenalno i treba skinuti kapu trenerima. Ja ih zovem apostoli, jer su to ljudi koji pronalaze talente, usmjeravaju ih, rade s mlađim kategorijama i razvijaju ih za veće klubove i sve ono što ih čeka u seniorskom fudbalu. To je jedan proces koji se kotrlja i on je nezaustavljiv. Tome svjedočim jer sam u Savezu 27 godina. Zaista se nevjerovatno radi.
Ljudi koji dođu odmah se uklope u taj sistem, koji je sam po sebi utemeljen od postanka države Hrvatske i dolaska Martina Novoselca i ostalih. Imali smo tada po područjima pet instruktora koji su bili istovremeno selektori, radeći u regijama, a uz usku saradnju sa klupskim trenerima sistem je postao povezan. Na kraju to donosi rezultate koje Hrvatska ima, a koja je bila dva puta bila treća i jednom druga na Svjetskim prvenstvima. Tako mala zemlja izgradila je sportsku tradiciju.
Takođe, ono što je najvažnije, nijedan političar, koliko god vukao diplomatske poteze, ne može da promoviše i afirmiše državu u svijetu kao što to može fudbalska reprezentacija. Naravno, tu su i ostali sportovi, ali je fudbal broj jedan”, naglasio je nekadašnji reprezentativac Jugoslavije u razgovoru za Lob Sport tokom nezaboravnog ulcinjskog sunčanog dana, a tokom kojeg se družio s ostalim sportskim veličinama.
Međutim, jedna stvar veže cijeli prostor bivše Jugoslavije. Nažalost, ne po dobrom, a tiče se staromodne, oronule infrastrukture, odnosno stadiona koji su prepušteni zubu vremena. U Hrvatskoj je Osijek izgradio sjajnu Opus arenu, ali Hajduk i Dinamo nisu puno odmakli od svojih zdanja. Posebno se to odnosi na Maksimir, dok je planirana rekonstrukcija poljudske ljepotice.
“Svjedočimo vrhunski stadionima u svijetu, na primjer Alijanc areni u Minhenu. Istovremeno, mi imamo poljudsku ljepoticu, koja se mora renovirati. Ne treba tu puno mijenjati, jer se u stadion još od Mediteranskih igara 1979. nije ulagalo puno. Postoje mišljenja da nije potrebna atletska staza, ali to je gradski stadion koji Hajduk koristi. Sada, koliko čujem, priprema se renoviranje Poljuda, što jednostavno mora da se uradi.
S druge strane, Dinamo nakon svega što je napravio zaslužuje puno bolji stadion od postojećeg Maksimira. To mora da bude puno moderniji stadion po uzoru na ove evropske koji se uveliko grade. Takođe, Osijek je izgradio fenomenalan stadion. Isto tako, Fudbalski savez još uvijek nema svoj centar, pa se nadam da će se i to dogoditi. Kad se vratimo unazad, imali smo jedan mali stadion, bez pomoćnog igrališta sa šljunkom iza gola i uz beton te štapove za osmice, a za preciznost smo imali kvadrate. I tako su se stvarali svjetski igrači.
Međutim, sada ima puno više selekcija, puno više igrača i samim tim je potrebno još više prostora, odnosno igrališta. Još kad imate lijepo uređene tribine, pa navijači i porodice mogu da dođu sa obilježjima kao u Engleskoj. Tamo je Margaret Tačer napravila čudo, a prije toga im poručila – draga gospodo, riješite problem u fudbalu ili ću srušiti stadione i vas sve pozatvarati. I nakon toga je sve krenulo na bolje.
Jednostavno, navijači su od mladih, porodica, pa sve do starije populacije, tako da se sve može postići i sve se može napraviti. Naravno, da ne bude nereda na utakmicama, a da bude apsolutno rivalstvo uz korektno i fer navijanje. I onda uživate u navijanju i igrama svoje ekipe ili reprezentacije, poštujući protivnika u smislu da nema mržnje, ekcesa i situacija koje su nepoželjne. To je poruka svim mladim navijačima. Potrebno je vremena i rada, ali sam siguran da ćemo u jednom trenutku doći i do toga.
Još jednom, veliki pozdrav vašim čitaocima“, zaključio je Ivan Gudelj.
