Kao što Rim nije sagrađen preko noći, tako ni uspješna sezona fudbalera Jezera nije izazvana samo nadahnućem i trenutnom formom fudbalera plavskog tima. Pobijediti Budućnost dva puta u rasponu od dva mjeseca ne može biti slučajno. Osvojiti više bodova od aktuelnog šampiona u proljećnom dijelu prvenstva ne može biti slučajno. Doći na utakmicu od finala Kupa ne može biti slučajno. Pa ako nije slučajnost, logično da je onda – kvalitet. A, kvalitet nije samo puki talenat uspješno gurati loptu, u ovom slučaju crnogorskim livadama, kvalitet je simbioza umijeća, odnosa i želje…
Sve su to karakteristike koje krase centralnog vezistu Jezera, momka u kojem čuči pokretačka snaga Plavljana – Marka Šimuna. U velikoj pobjedi svog tima nad ekipom Budućnosti (3:1) nije se istakao golovima poput Naokija Senage i Petra Orlandića, već je odradio onaj neprimjetni, a istovremeno najzahtjevniji posao na sredini terena – “uhapsio” je novopečnog reprezentstivca Marka Brnovića i budućeg člana Juventusa Vasilija Adžića.
Ipak, u razgovoru za Lob Sport ne ističe svoj učinak već, shodno profesionalcima, “gura” kolektiv ispred pojedinca.
“Nisam samo ja učestvovao u zaustavljanju igrača Budućnosti tu su i moji saigrači koji mi daju sigurnost da probam da oduzem što više lopti na sredini terena. Ja sam uvijek zadovoljan kad moja ekipa pobjeđuje, a naravno još ljepši je osjećaj kad doprineš golom ili asistencijom“, kaže nam Šimun prezadovoljan trijumfom nad šampionom:
“Pokazali smo karakter, želju za pobjedom i mislim da nas je to dovelo do pozitivnog rezultata“.
Šimun u drugovi znaju dobitnu kombinaciju kad preko puta sebe ugledaju fudbalere u plavo-bijeloj opremj.
“Izgleda da im ne ležimo žargonski rečeno. Mislim da motiva nikad ne nedostaje kad dolazi šampion Crne Gore“.
Trijumfom nad Podgoričanima Jezero je u vrhu tabele prvoligaškog karavana napravilo pravi dar-mar. Bukvalno je sve moguće.
“Ulazimo u svaku utakmicu sa ciljem da je pobijedimo i mislim da se još dosta stvari pitamo u vezi prvenstva. Niko nam ne može zabranit da sanjamo najvisočije vrhove“, jasan je Šimun.
Osim odličnih rezutata u prvenstvu, Jezero nije ni daleko od istorisjkog finala Kupa Crne Gore. U prvom meču polufinala igrali su bez golova sa Dečićem na Starom aerodromu. Revanš je 8. maja u Beranama…
“Nadam se i vjerujem u moju ekipu da ćemo izboriti to istorijsko finale za naš klub, a ko zna šta sve može biti u finalu“.
Modernim žargonom Marko Šimun podjseća na “box to box” vezistu. Ima igru u oba pravca, pa samim tim i odskače kao jedan od boljih fudbalera u skromnom crnogorskom prvenstvu.
“Osjećam se super dokle god mogu da pomognem ekipi na bilo koji način. Da li u odbrani ili u napadu sve u interes ekipe. Ali, naravno se osjećam prijatnije bliže golu protivnika“.
Rođeni Beranac, koji je karijeru gradio kroz Zetu, Partizan, Studentski grad, Dinamo iz Pančeva, Feniks i Staru Pazovu, ogledalo vidi u jednom od najiskusnijih fudbalera Barselone…
“Dosta gledam u zadnje vrijeme Ilkaja Gundogana, on mi baš, onako, puni oko što bi se reklo“.
Vjeruje da će dobra sezona u dresu Jezera biti odskočna daska…
“Mislim da igrača najviše oblikuje njegov fudbalski put i šta je sve prošao u prethodnim klubovima. Drago mi je što je tako i daću sve od sebe da tako ostane i ubuduće. Vidjećemo, ima vremena i dalje sam mlad“.
Dok je u omladinskom pogonu nosio dres beogradskog Crno-bijelog velikana dijelio je svlačionicu, između ostalih, sa standardnim reprezentativcem Srbije, defanzivcem Zalcburga Strahinjom Pavlovićem. Na pitanje da li bi volio da se vrati Humskoj – odgovara:
“Naravno da mi je želja i niko to ne može da mi zabrani, a ko zna šta se sve može dogoditi u međuvremenu“.
Zaključimo Jezerom. Plavljani su fenomen, od povratka u prvoligaški rang igraju kao “podstanari”, bez svog terena, a iz sezone u sezonu djeluju sve boljem
“Mislim da ništa nije slučajno. Sve je plod predanog rada kako igrača tako i ljudi u klubu. Stvorila se familijarna atmosfera, jer to je preduslov za rezultate po nekom skromon mišljenju“, zaključio je Marko Šimun.
