Prije manje od tri godine Milan je postao šampion Italije i vratio Skudeto poslije 11 godina.
Arhitekta tog uspjeha bila je najveća klupska legenda Paolo Maldini. Bio je to tek početak povratka jednog od najvećih fudbalskih klubova na svijetu, a cilje je bio vratiti se na evropski i svjetski tron.
Međutim, bajku je prekinuo novi vlasnik Geri Kardinale i odmah po dolasku učinio kardinalnu grešku. Nakon jedne zajedničke sezone, tokom kojih je vršio veliki pritisak na slavnog Italijana, usljedio je otkaz. Otjerao je jednog od najvećih sinova fudbala ne trepnivši, tvrdeći da ima bolji plan za Milan.
“Ja ću otići, nema problema. Sada se ti pitaš. Samo te molim da poštuješ istoriju Milana”, rekao mu je staloženo Paolo po odlasku, što je bila tek retorička igra riječi, budući da je samim njegovim odlaskom Kardinale doslovno pljunuo na velikana sa San Sira.
Pokušao je da se zaštiti promovisavši Zlatana Ibrahimovića u novog lidera sportskog sektora kluba. No, cijeli projkekat doživio je brodolom. Izgrađeni, šampionski tim se raspao, a zvijezde koje su ostale (Teo Ernandez, Rafael Leao, Majk Manjan…) neprepoznatljive su na terenu. Milan je već u martu prežaljen u svakom mislu, a navijači već duže vrijeme protestvuju i traže odlazak cijele garniture, na čelu sa užasnim vlasnikom na papiru.
“Kardinale, prodaj i odlazi! Odlazi!”, glasi sada već prepoznatljiva pjesma tifosa protiv prvog čovjeka kluba, koji je u međuvremenu preko svojih marketinških “magova” došao na ideju da čuveni crveno-crni dres sve češće mijenjaju šarene kombinacije, koje ni najmanje veze nemaju sa 125-godišnjom fudbalskom istitucijom.
SOLI CON LA VOSTRA VERGOGNA@acmilan
— CARDINALE ESCHERICHIA COLI (@fra_90) March 2, 2025
CARDINALE VATTENE@Ibra_official pic.twitter.com/zLDRrpbKLk
Za to vrijeme Maldini, koji je doživio rijetku nepravdu, u tišini posmatra kako drugi ruše sve što je godinama strpljivo i pažljivo gradio u svom Milanu, kojem je posvetio praktično cijeli život, baš kao i otac Ćezare, dok je danas daleko od kluba i nasljednik Danijel. Preko Monce je završio u Atalanti, noseći crno-plavi dres, što je u dinastiji Maldini jednako čudno kao da sunce nestane.
Armija navijača želi povratak svoje legende, koju je podržao i Don Karlo Anćeloti.
“Milan je pogriješio što je ispratio Maldinija. Njegovim odlaskom otišao je i veliki dio istorije Milana. Paolo je fudbalski čovjek i oduvijek je predstavljao Milan. Pogriješili su”, otvoreno je poručio trener Reala i apsolutna legenda Rosonera, s kojima je osvojio sve što se osvojiti moglo i kao igrač i kao strateg.
Onda je Anćeloti do tančina objasnio ko je Paolo Maldini i zbog čega mu se cijeli fudbalski i sportski svijet uvijek divio.
“Svaki put kad bismo pobijedili Maldini i ja smo znali da se zagrlimo. Ponekad sam ja išao prema njemu, a ponekad on prema meni. Divna stvar kod Paola bila je ta što je uvijek govorio – hvala. Nakon svakog uspjeha, kao pravi vođa, po povratku u svlačionicu imao je dva rituala. Prvi je bio da skine traku za glavu i stavi je na vrh svog ormarića. Drugi je bio da se zahvali svima, rukujući se sa svakim saigračem i osobljem. Nikad nisam vidio nikoga s njegovom harizmom. Na dan svoje posljednje utakmice u Firenci, kad je odlazio, posljednji put me zagrlio. U tom trenutku sam shvatio da je moj Milan nestao. Onaj koji čine veliki ljudi. Paolo je bio vođa ekipe”, svjedoči Anćeloti, jedan od najboljih trenera u istoriji igre, a po mnogo čemu i najbolji.
Poštovali su ga svi, od saigrača do protivničkih igrača i navijača…
“Ako se igrač nije ponašao kako treba samo bi ga bijesno pogledao. Čak su i protivnički igrači spuštali gard pred Paolom. Ne sjećam se da mu je ikad iko išta rekao. U svlačionici je bilo igrača i lidera poput Klarensa Sedorfa, Alesandra Neste, Andrej Ševčenka, ali su se topili kao snijeg na suncu kada bi ih pogledao kapiten. Niko mu nikad ne bi ništa rekao. Takođe, ako bi neko zakasnio na trening znao je da će, prije mene, imati posla sa Paolom”, priča osvajač rekordnih pet Ligi šampiona i 30 trofeja.
Maldini je s velikim uspjeho igrao sve do 40. godine. Bez obzira što je bio najstariji u Milanelu uvijek je bio primjer svima ostalima.
“Bilo je mlađih koji bi usljed napornih treninga odmah odustali, a on je i sa 39 godina trenirao više nego iko drugi. Sjećam se da sam ga jednog dana pitao: ‘Paolo, kako ti to uspijeva?’. Na to mi je odgovorio: ‘Radim to da pokažem svima onima koji dolaze poslije da nikad ne smijete spustiti gard, čak ni sa 40 godina. Uvijek vučem grupu jer sam ja kapiten i moram da budem prvi primjer’.
Taj Milan je bio pobjednički zbog sjajnih igrača, ali prije svega imao je dušu… Ta duša zvala se Paolo Maldini”, zaključio je Anćeloti besjedu o neponovljivom mitu Milana.
