Kažić o debaklu Budućnosti: I dalje se odnosimo potcjenjivački, a na mnogim nivoima smo amateri

Kažić nakon meča u kojem je vodio Budućnost do remija sa Partizanom u kvalifikacijama za Ligu šampiona (foto: Dejan Lopičić)

Crnogorski trener Dragan Kažić je na startu sezone 2017/18. došao u Budućnost sa orelom iskusnog stručnjaka, nije se libio da iznese svoje mišljenje, da govori o negativnim pojavama i stvarima u crnogorskom fudbalu. Takvi istupi su dočekani “na nož” od ovdašnje javnosti i pojedinih njegovih kolega, problemi su gurani pod tepih… Kulminacija svega je da je naša liga pretposlednja u Evropi, da naš šampion prima po sedam golova od prvaka Farskih ostrva u dvomeču ili da kao sinoć “popije” petardu u sudaru sa prvakom Islanda. Kažić je radio u zemlji vulkana i gejzira i zato smo ga pozvali za komentar duela između Budućnosti i Brejdablika u finalu pretkvalifikacinog turnira za Ligu šampiona.

Iznenađen sam ubjedljivim porazom Budućnosti, pogotovo jer su dobili prošle godine od tog istog Brejdablika upozorenje, a plašim se da ovo nije poslednji šamar ukoliko nastavimo u istom pravcu“, počeo je razgovor za Lob Sport, Kažić.

Islanđani su nam održali lekciju iz odnosa prema obavezama, prema dresu koji nosite ali i prema rivalu.

Islanđani su nam pokazali da bez obzira kako se zove klub ili zemlja protiv koje igramo moramo da znamo da tamo postoje fudbaleri, treneri, savez i država koja ulaže u fudbal i da ne smijete nikoga da potcijenite. Teško da možete nekoga da potcijenite u evropskom fudbalu, pogotovo kada dolazite iz male fudbalske zemlje kao što je Crna Gora. Nismo naučili tu lekciju i pored svih neuspjeha i dalje se odnosimo nadmeno i potcjenjivački prema određenim rivalima“.

GUBILI SMO I RANIJE, ALI SMO NA ISLANDU PALI BEZ ZRNA BARUTA

Zasmetalo je crnogorskom treneru što su se fudbaleri Budućnosti rano predali Brejdabliku.

Nikad mi ne zasmeta poraz koliko način do kojeg se došlo do neuspjeha. Uvijek treba dati sve od sebe, ako je protivnik bolji pružiti ruku. Odnos fudbalera Budućnosti u Kopavoguru nije bio pravi, osjetio sam malokrvnost, nezainteresovanost. Gubili su ranije i naši klubovi i reprezentacija, ali smo davali 150 posto svojih mogućnosti. Sinoć nisam to vidio. Ono je bilo bez zrna baruta. Ipak, lako je kada se gleda sa strane i kritikuje. Možemo da pričamo i raspravljamo, ali ne i da sudimo nekome jer ne znamo što se dešava unutar kluba, naročito pošto jedna grupacija odlazi“.

Foto: FK Budućnost

Debakl na Islandu je ogledalo stanja u kojem se klub nalazi.

Utakmica se Brejdablikom je na površinu izbacila sve negativnosti u Budućnosti i činjenicu da se klub nalazi u tranzitnom periodu, kada se bilježe odlasci glavnih igrača, predsjednika, uprave… Oni koji vole plavo-bijele boje i kojima je Budućnost u srcu moraju da znaju da klubu predstoje teški dani, a naredna uprava da je čeka težak i mukotrpan posao“, tvrdi Kažić.

PLAVO-BIJELI IMAJU LOŠU EKIPU, ZAŠTO U FUDBALU NE MOŽEMO DA DOVEDEMO KAO U KOŠARCI STRANCA ZA POLA MILIONA EURA?

Trener sa isksutvom vođenja timova sa Islanda, Kuvajta, Singapura i Kine nastavlja da priča bez dlake na jeziku.

Budućnost ima lošu ekipu. Rezultati iz Prve crnogorske lige i eventualno osvajanje titule će na određeni način zamaskirati lošu selekciju, ali to sigurno ne zadovoljava publiku. Navijači žele da plavo-bijeli izađu iz domaćih okvira, da prođu neko kolo u Evropu. Uostalom, samo uspjesi u međunarodnim takmičenjima mogu donijeti nešto klubu i reprezentaciji, jer mladi fudbaleri mogu napredovati isključivo kroz jake evropske utakmice. Amerikanci kažu: “Ništa ne uspijeva kao uspjeh”. Ljubav, novac, sve je prolazno, uspjeh se jedino cijeni i kada ste uspješni naći će se neko da uloži u vaš projekat“.

Kada smo se već kod ulaganja, da li se u crnogorski fudbal ulaže dovoljno?

Pazite, reper treba da nam budu košarkaški i ženski rukometni klub Budućnost. Gdje se ulagalo tu se, kako da kažem i primilo. Kada smo u košarci dovodili igrače koji koštaju do 500.000 eura zašto ne bismo i u fudbalu. Ne možemo očekivati da od stranca kome ponudimo 3.000 eura naši mladi fudbaleri mogu nešto da nauče“.

Foto: Dejan Lopičić

Kažić se plaši psihološkog pritiska na mlade fudbalere Budućnosti.

Vidite šta se piše i ko zna šta će se pisati na raznim forumima i društvenim mrežama. Da li su ti momci isključivi krivci za sve što se desilo? Oni tek treba da se razviju, a ovakvi porazi i kritike javnosti mogu izazvati velike psihičke probleme. Ponavljan, ovo je veliki šamar, a nije da nije bilo utakmica prije ove gdje se moglo naslutiti da bi se nešto ovako moglo desiti“.

BREJDABLIK ULAŽE U MLAĐE KATEGORIJE I TO JE JEDINI PRAVI PUT

Zamolili smo Kažića da povuče paralelu između rada u crnogorskim i islandskim klubovima, gdje je proveo osam godina.

Mogu uporediti upravo dva jučerašnja rivala. Brejdablik se oslanja isključio na proizvodnju igrača i u sastavu imaju samo dva stranca, sa Farskih ostrva. Da malo pojasnim situaciju, prije nezavisnosti Island i Farska ostrva su bili u sastavu Danske, tako da je to kao da kod nas dovedete dva fudbalera iz bivše Jugoslavije. Brejdablik je najbolji klub na Islandu, ne zato što je šampion već što ima svoju bazu, na svim takmičenjima najmlađih kategorija nastupe sa po šest ili sedam svojih ekipa, imaju fantastične uslove za rad. Zbog geografskog položaja i klimatskih uslova treniraju u pokrivenim terenima, imaju teretane i sve ostale moderne prateće objekte. Kada sam ja boravio na Islandu, Brejdablik je igrao na prirodnoj travi, sada vidim da imaju vještačku podlogu poslednje generacije“.

Islanđani mnogo ulažu u fudbal, poslednjih godina pogotovo u svoje trenere, svi šefovi stručnih štabova u njihovim ekipama su domaći stručnjaci, što je jedini pravi put, smatra Kažić.

To daje rezultate. Prije par godina su njihovi klubovi prolazili po dva kruga kvalifikacija, ispadali su od austrijskih ekipa, uvijek pokažu karakter, a znamo da je njigova reprezentacija stigla do četvrtfinala Eura, igrala potom i na Svjetskom prvenstvu“, rekao je Kažić i poentirao:

Daleko smo od Islanđana, ali ako smo pametni naučićemo do njih“.

Foto: Dejan Lopičić

Šta konkretno možemo preuzeti od Islanđana?

Možemo po uzoru na njih napraviti razvojne klubove. Islanđani su slali u inostranstvo fudbalere sa 17 godina za obeštećenje od samo 60, 70, maksimum 80 hiljada eura, ali su ti momci dovršavali svoj razvoj u fudbalskih sredinama i kasnije postajali aduti reprezentacije, na reprezentativnom planu su došli veliki uspjesi. Sve mora biti podređeno prije svega reprezentaciji“.

ZNAMO DA NEŠTO NE VALJA A NIŠTA NE PREDUZIMAMO DA POPRAVIMO SITUACIJU

Naš sagovornik tvrdi da je Crnoj Gori potreban kvalitetan Zakon o sportu, kako bi se privatizacija klubova sprovela na pravi način, da bi i naši sportski kolektivi mogli da dobiju bogate vlasnike koji će ulagati u infrastrukturu i kvalitetne strance kao što ulažu u fabrike i hotele.

Možda smo malo otišli u potpuno drugu sferu, ali moramo staviti prst na čelo i raditi na promjenama. Imam utisak da mi vidimo da ništa ne valja, ali nastavljamo po starom i nadamo se da će se sve riješiti samo od sebe. Kao je jedemo slani sir i pršutu i govorimo da je preslano i da nam ne prija a nastavljamo da te dvije namirnice jedemo svaki dan“, govori Kažić i nastavlja:

I kada sam u inostranstvu pratim našu televizuju i emisije. Zaprepašćen sam koliko ima limitiranih ljudi koji smatraju da sve može da se popravi preko noći. Dok tako budemo razmišljaji nastaviće da nas “tuku” tamo neki za koje mislimo da igraju loš fudbal“.

MLADI NISU PRIPREMLJENI ZA ULAZAK U SENIORSKI FUDBAL

Zatalasali ste crnogosku fudbalsku javnost kada ste nakon dolaska u Budućnost rekli da mladi fudbaleri dolaze u seniorski tim taktički neobučeni?

Nisam baš tako rekao. Problem nije samo u tehničkoj nego u sveobuhvatnoj obučenosti, da li o tome kako treba da se hrane, da se odmaraju, kako da se ponašaju van terena, zatim u odnosima sa javnošću, protivnicima, sudijama, prema klubu, unutar kluba. Mislim da se o tim stvarima ne vodi računa, ne znam da li neki klub ima psihologa koji priča sa igračima. Interakcije između privatnih trenera koji rade individualno sa igračima i klupskim trenerima kod nas ne postoji. Vi ne možete, na primjer, da u klubu planirate kondicioni trening ako je neki igrač već ujutro “ubijen” na individualnom treningu sa personalnim trenerom. Mnogi odnosi kod nas su na amaterskom nivou“.

Foto: Dejan Lopičić

Vaši istupi u medijima nisu dočekani blagonaklono od javnosti i kolega?

Savjetovan sam tada od uprave Budućnosti da ne komentarišem neke stvari i ne ulazim u sukobe, napadan sam kroz medije od ljudi koji su me sjutra zvali i govorili da sam u pravu ali da o tim problemima nisam trebao da govorim javno. Ja sam međutim drugačijeg kova, ono što mislim – kažem“.

TALENTOVANA SMO NACIJA ALI DOK GOD BUDEMO POTCJENJIVAČKI GLEDALI NA POJEDINE ZEMLJE NEĆE NAM BITI DOBRO

Kažić se prisjeća da je njegove ime pominjano prije par mjeseci u jednoj emisiji u Crnoj Gori u pogrešnom kontekstu kako je navodno izjavio da u Crnoj Gori nema trenera.

Nikad ne bih rekao ništa protiv kolega, ali imam svoje mišljenje. Čak kad su me pitali rekao sam da su naši treneri i igrači talentovani od Kuvajćana, Kineza, Singapuraca, Islanđana. Jednostavno, oni imaju bolji standard, nemaju presiju da moraju da se bore za životnu egzistenciji i fokusirani su samo na sport, za razliku od nas. Da se ne ponavljam, rekao sam da igrači koji nadolaze nisu dovoljno obučeni za ono što treba da rade, ne da bih potcijenio nikoga, nije tu bilo nikakve zlobe niti zle namjere. To sam izjavio da bih razmrdao učmalo stanje u našem fudbalu, da bi svi zajedno krenuli sa ozbiljnijim radom jer sam vidio kako se radi u inostranstvu. Reakcije su bile u stilu ko sam ja i odakle sam došao da ja tu njih nešto učim. U tim nekim izjavama pojedinaca je bilo dosta i politike. Eto, došli smo do toga da nam Island dijeli lekcije“.

Foto: Dejan Lopičić

Da li je sramota da nam Island dijeli lekcije?

Vraćam se na početak, pogubno je nekoga potcjenjivati. Istina je da pojedini igrači iz te zemlje koja je zbog geografskog položaja tu gdje jeste igraju fudbal isključivo iz ljubavi i bez finansijske nadoknade. To su momci koji rade dobro plaćenje poslove, neki su advokati, neki bankari i smiješne su priče da su to ribari i kononari. Dok god budemo potcjenjivački gledati na takve nacije neće nam biti dobro“.

VLADA ISLANDA STIMULIŠE LJUDE DA SE BAVE ZDRAVIM STILOVIMA ŽIVOTA

Kažić se prisjetio situacije dok je radio kao trener islandskog Vestmaneje.

Tri godine zaredom smo bili treći i nastupali u kvalifikacijama za Ligu Evrope. Otišao sam u oktobru, kada je kod njih kraj sezone a u junu su izvukli Crvenu zvezdu na žrijebu. Vestmaneja je poražen u Beogradu 0:2, uz poništen regularan gol. Pred revanš, kapiten Zvezde Nenad Milijaš je rekao: “Idemo na Island da završimo posao što prije”. Nevjerovatna izjava, potcjenjuješ ljude koji žive u srećnoj zemlji, gdje nema kriminala, nezaposlenosti, gdje su plate redovne. Kada sam došao na Island 2008, minimalna plata je bila veća od 2.000 eura. Islanđani se ne muče pitanjima da li će imati novca, da li će imati stan, kuću, automobil. Zbog svega toga su relaksirani i u sportu i utakmice ne shvataju kao pitanje života i smrti”.

U zemlji vulkana i gejzira država stimuliše građane da se bave zdravim stilovima života.

Imaju sistem bavljenja sportom, njihove bebice, zajedno sa majkama imaju časove plivanja. Na primjer, ako želite da idete u teretanu ili spa centar a članarina košta 700 eura, država vam subvencionira 500 eura. Jedan uređen sistem. Kakav je kod nas, svjedoci smo svakodnevno“.

Foto: Privatna arhiva

Naš trener je podsjetio da je Island 2016. imao reprezente na evropskim šampionatima u fudbalu, košarci i rukometu.

Samo Njemačka i Island su u istoj godini imali reprezentaciju u sva tri sporta na šampionatima Starog kontinenta i niko više. Jednostavno, oni se nikoga ne plaše u sportu“.

U CRNOJ GORI JE VELIKI UPLIV POLITIKE U SPORTU, REPREZENTACIJA TREBA DA BUDE SVIH NAS

Na kraju je Kažić otkrio šta mu posebno smeta u crnogorskom sportu.

Politika se mnogo miješa u sport i to nije dobro. Ljudi koji treniraju i vode klubove su politički obojeni i onda dolazi do toga da pojednci bojkotuju i prozivaju reprezentativce, govore da je to reprezentacija neke partije a ne naša. Nismo svjesni koliko smo mala zemlja i da nam je svaki gol i bod bitan i da trebra svi da se okupimo oko reprezentacije“.

Foto: FSCG

Loša ekonomska situacija je takođe problem zašto Crna Gora nema jači sport.

Kada bismo izvadili statistiku došli bismo do frapantnih podataka koliko malo ljudi se u našoj zemlji bavi sportom. Bez masovnosti nema baze. Takođe imamo dosta problema vezanih za ekonomiju. Mnogo ljudi odlazi u inostranstvo u potrazi za boljim životom. Iskreno, ne znam kako ćemo se “iskopati” iz svega toga. Treba organizovati okrugle stolove, pitati za savjet ljude koji su radili svuda po svijetu, razgovarati argumentovano za boljitak u svim sferama života. Pogrešno je da neko bude na čelu sportskih organizacija samo zato što je dobro igrao košarku ili fudbal, a što kažu Podgoričani nije ni Bioče prošao. Skloni smo potcjenjivanju a nismo izašli iz lokalnih okvira i odmah kada neko sa iskustvom iz inostranstva nešto predloži, stigne odgovor u nedostatku argumentacije da to kod nas ne može, negdje drugo može ali ovdje ne“, zaključuje na kraju razgovora za Lob Sport crnogorski fudbalski trener Dragan Kažić koji se nakon angažmana u Kini trenutno nalazi na odmoru u Crnoj Gori.