Kineska priča Nebojše Kosovića za LOB SPORT: Korona zatvor, teška povreda, ali me opet grije sunce

Prošle godine Kosović je stigao u Kinu, FOTO: Hakka/Instagram
Prošle godine Kosović je stigao u Kinu, FOTO: Hakka/Instagram

Kraj pandemije COVID-19 ozvaničena je prije dvije nedjelje od strane Svjetske zdravstvene organizacije, ali to ne znači da virus korona i dalje nije među nama. I dalje nastavlja da “kroji” sportska takmičenja, a posljednje primjere gdje je virus uzeo maha vidjeli smo na tekućoj biciklističkoj trci oko Italije gdje je već praktično desetak takmičara bilo primorano da napusti Điro zbog pozitivnog testa na koronu – među njima i aktuelni drumski prvak svijeta Remko Evenepul.

A, kako je tek bilo u Kini? Brojni video snimci, na kojima su megapolisi najmnogoljudnije države na svijetu izgledali kao gradovi duhova zbog strogih restrikcija i režima nadležnih u zemlji iz koje je i potekao virus, prikazivali su pomalo jezivu sliku. Međutim i Kina je potpuno stala na noge, Šangaj, Peking, Gvangžu, Šenžen vrve od ljudi, sport je odavno aktuelan, a konačno se i publika vratila na tribine.

Sa psihološke strane nije bilo lako sve to istrpjeti, a šta ako se na probleme, na koje objektivno ne možete da utičete, nadoveže i teška povreda? Nebojša Kosović je u aprilu prošle godine pojačao kineskog fudbalskog superligaška – Meižu Haku – tresao je mreže, asistirao, igrao odlično, a onda je u novembru doživio najnezgodniju sportsku povredu, stradali su prednji ukršteni ligamenti koljena. Prije deset dana vratio se na teren, supemotivisan da svojom fudbalskom elegancijom i prefinjenom tehnikom ostavi dubok pečat Dalekom istoku.

“Hvala Bogu, dobro se osjećam. Povrijedio sam se prošle godine baš u lošem trenutku, odnosno kad sam bio u veoma dobroj formi, ali to je fudball – to je život. Radio sam dobar oporavak i evo, polako se vraćam na teren, priključujem ekipi, igram utakmice…”

FOTO: FCKairat

Poslije Vojvodine, kratke epizode u Standardu, zatim i Ujpeštu, put za fudbalskim hlebom vodio je 28-godišnjeg Nikšićanina sve istočnije – od Partizana, preko kazahastanskog Kairata do kineske Hake.

“Nekako me, da kažem, sudbina vodila tako i iskreno, veoma sam zadovoljam i srećan. Stigao sam u Kinu na poziv trenera Milana Ristića i birao sam u tom trenutku ekipu u kojoj ću moći da igram i napredujem”.

Donedavno je kineska Superliga bila izuzetno popularna. Sve je počelo 2016. godine kada su velika latinoamerička imena svojim dolaskom dala takmičenju poseban pečat. Tadašnji transferi Karlosa Teveza, Hulka, Oskara, Pata, Žervinja a potom Janika Karaska, Paulinja, Marka Arnautovića, Mareka Hamšika, Ramireša, Aksela Vicela, Stefana El Šaravija i mnogih drugih provjerenih igrača izazvala su fudbalski zemljotres. Međutim, pomenuti problemi sa koronom, a i ekstaza Bliskog istoka prema fudbalu uticali su na to da Kina više nije toliko primamljiva…

“Nekako je cijelu ligu potresla ova situacija sa koronom, ali srećom to je sada prošlost. Navijači su se vratili na tribine i opet je ljepota igrati fudbal. Tereni su fantazija, a uslovi za trening na najvećem mogućem nivou”, ističe Kosović i priznaje da tokom pandemije nije bilo jednostavno fokusirati se samo na fudbal:

“Dosta toga je poremetila korona. Praktično tri godine liga se igrala samo u dva-tri grada, pred potpuno praznim tribinama. Utakmice su se često pomjerale zbog pojave zaraze u ekipama. Nije bilo lako, prvi put kad sam stigao u Kinu bio sam 21 dan u karantinu. Konstantni testovi, sve je bilo vrlo rigorozno ili bolje rečeno izuzetna disciplina je vladala. Ali, trudili smo se da mislimo na fudbal, fudbal živimo cijeli život tako da smo najsrećniji bili kad smo na terenu”.

Haka je mladi klub, osnovan prije samo deset godina, ali već je član elite kineskog fudbala.

“Prošle godine ekipu je preuzeo Milan Ristić i uveo je u Superligu – prvi put u istoriji kluba. Ambicije su da se prve dvije godine stabilizujemo i učvrstimo svoje mjesto u eliti. Haka je iz grada po imenu Meižou koji ima tri miliona stanovnika i ljudi ovdje mnogo vole fudbal – zbog toga i zaslužuju superligaša”, tvrdi Kosović-

U debitantskoj sezoni Superlige Haka je osvojila deveto mjesto u konkurenciji od 18 klubova. Izuzetan doprinos u tom trenutku Kosovića – četiri prvenstvena pogotka i sedam asistencija sa pozicije centralnog veziste.

“Statistički gledano, imao sam jednu od najboljih sezona u karijeri, a onda me zaustavila povreda. Ali, nadam se da ću ubrzo početi da igram baš kao prošle godine. Naporno sam radio, ali sam u potpunosti spreman”.

Zbog koronavirusa, potom i povrede Kosović nije bio u mogućnosti da se priključi nacionalnom timu. Propustio je kompletan ciklus Lige nacija, početak kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, posljednji put nosio je dres “hrabrih sokolova” još u oktobru 2021. godine. Sanja kada će ga opet obući…

“Uželio sam se mnogo i nema ljepšeg osjećaja nego kad igraš za svoju državu. San svih nas, a i moj je, da Crna Gora ode na veliko takmičenje i to bi bila kruna karijere – ne tražim ništa više. Imamo kvalitetne fudbalere, kvalitetnog selektora i ljude koji rade u Savezu, tako da zašto se ne bi to desilo u skorijoj budućnosti? Vjerujem da ćemo uspjeti”.

FOTO: FSCG

Sa Partizanom je osvojio titulu državnog prvaka i tri Kupa, u dresu Ujpešta mađarski Kup i Superkup, dok je igrao za kazahstanski Kairat okitio se peharom osvajača lige, a potom i Kupa. Gdje god igrao, Kosović je osvaja trofeje…

“Volio bih da taj lijepi niz nastavim i u Kini. Ambicije su uvijek tu. Osjećam da imam podršku saigrača, prije svih tu je Rade Dugalić štoper iz Srbije, pravi igrač i karakter – tako da je sve moguće”.

Ne zanemaruje Kosović ni povratak u Evropu, ali ističe da je maksimalno fokusiran na Haku.

“U glavi svakog fudbalera su neki planovi i možda jednog dana, ako se otvorili prilika u nekom evropskom klubu gdje ću moći da pokažem šta znam, bio bih spreman da se vratim. Međutim, i da krenem stopama Dejana Damjanovića i Stefana Mugoše ne bih imao ništa protiv”, zaključio je Kosović.