“Prvo što mi je prošlo kroz glavu je da smo izjednačili, da smo u boljem psihološkom momentu i vjerovao sam da možemo do pobjede. Tek kasnije, kad sam ušao u svlačionicu i malo ‘ohladio glavu’ shvatio sam da sam postigao 100. gol. Sjajan osjećaj, još važnije je da smo pobijedili”, odgovorio nam je Žarko Korać na pitanje šta je prvo pomislio kada je proteklog vikenda protiv Petrovca postigao, ispostaviće se, istorijski pogodak.
Iskusni napadač bjelopoljskog Jedinstva drugi je fudbaler koji je stigao do kote od 100 golova u Prvoj ligi Crne Gore. Najubojitiji strijelac Admir Adrović (110 pogodaka), više nije sam u “Klubu 100”, a proći će vremena do dolaska trećeg člana. Korać, koji je protiv Petrovačana urezao desetu recku ove sezone, ističe da je svaki pogodak priča za sebe…
“Svi golovi su mi jako dragi. Iskren da budem, najmiliji je onaj sljedeći koji dođe”.
Odolio je Korać zimus projektu koji iz dana u dan jača u najjužnijem gradu Crne Gore. U ulcinjskom Otrantu su zavrnuli rukave, žele elitu, a za elitu potrebni su ozbiljni fudbaleri. Bjelopoljac je ipak ostao vjeran svom gradu, svojim prijateljima…
“Istina je da sam od Otranta imao ozbiljnu ponudu. Ali, kada sam došao u Jedinstvo, ekipa je bila u sredini tabele Druge lige i tada sam obećao predsjedniku, koji je moj prijatelj i zajedno smo odrasli u istom naselju, da ću mu pomoći da tim uđe i ostane dio elitnog društva što nikad nije uspio od 2006. godine. Dakle, zvao me Otrant, ali nijesam želio da ostavljam igrače i stručni štab”.
FUDBAL VAS NAGRADI
I priča u Bijelom Polju iz kola u kolo dobija fragmente bajke. Sa utakmicom manje Jedinstvo je na petom mjestu, tri boda daleko od treće pozicije koja grantuje evropski izlet. Četa Vuka Bogavca je uz tivatski Arsenal najprijatnije iznenađenje lige, sa istinskim liderom kojem godine predstavljaju samo broj. Od 32 pogotka bjelopoljskog prvoligaša Korać je potpisao deset.
“Prognoze svih bile su da smo glavni kandidati za ispadanje, ali ja se nikad nijesam bavio pričama, niti sam ih slušao. Radimo dobro, marljivo, pošteno, maksimalno ozbiljno u mnogo težim uslovima nego svi ostali klubovi u Crnoj Gori. Kad je tako, fudbal vas nagradi”, ponosno ističe Korać, ali istovremeno žali i za nedostatkom interesovanja javnosti:
“Prvih godina prvenstvo je bilo mnogo kvalitetnije. Mnogo se više pratilo, na stadionima je bilo dosta publike”.
NIKO KAO SLAVEN STJEPANOVIĆ
Pionir crnogorske lige je 35-godišnji golgeter. U prvoj, i po mišljenju mnogih, najzanimljivijoj sezoni Korać je sa 16 golova vodio Zetu do istorijske titule, a sebe uz Damira Čakara, lansirao na lidersko mjesto liste strijelaca. Posebno je, kaže, vezan za šampionsku generaciju “vukova” sa Trešnjice.
“Taj tim Zete mi je najviše pri srcu, ali i ekipa iz sezone 2013/13. Goran Burzanović, Balša Božović, Marko Ćetković, Slaven Stjepanović, sve su to fudbaleri koji su mi mnogo golova namjestili. Imao sam tu sreću da kroz karijeru igram sa mnogo kvalitetnih igrača, ali kada bi morao da izaberem samo jednog, onda bi to definitivno bio Slaven Stjepanović. Po mom mišljenju najbolji igrač koji je dolazio i igrao naše prvenstvo. Dodao bih da sam u tom periodu imao i mnogo sreće da radim sa najboljim trenerom u karijeri Dejanom Vukićevićem od kojeg sam mnogo naučio”.
Preselio se nakon titule u Novi Sad i priznaje, pogriješio…
“Mislim da je Vojvodina bila greška. Bio sam jako mlad i otišao u jednu veoma dobru ekipu u kojoj nijesam imao dovoljno prostora da igram. Vojvodina je u tom momentu imala prvog strijelca lige Ranka Despotovića i odmah sam znao da neću imati veliku minutažu. Uz njega, tu su bili još supertalentovani Dušan Tadić, Gojko Kačar, Danijel Aleksić – odlična ekipa, a za mene, u tom momentu, veliko iskustvo”.
Put za fudbalskim hljebom vodio je Koraća od Moldavije (Šerif) preko Izraela, do Malezije i Tajlanda. Fantastično je igrao u sezoni 2013/14 i u dresu Hapoela iz Haife potpisao 11 golova.
“Izrael je definitivno najljepši period moje karijere, nešto najbolje što mi se desilo, ne samo sa fudbalskog aspekta. Sjajna zemlja, odlični uslovi za trening, stadioni uvijek puni, odgovarajuća klima i bukvalno sve ono o čemu jedan fudbaler mašta kada ode u inostranstvo. Poslije prve sezone u Izraelu imao sam na stolu ponudu Oasune, ali u niti jednom momentu nijesam razmišljao o tome. Nijesam želio da idem i Izraela”.
REKAO SAM: “MOJE JEDINSTVO SE NE BORI ZA OPSTANAK”
Fudbal će igrati dok ga zdravlje služi i povrede zaobilaze. Deset golova je daleko od Admira Adrovića, odnosno titule apsolutnog golgeterskog vladara Crne Gore, ali o tome ne razmišlja…
“Nikoga ne jurim, već uživam u fudbalu. Srećan sam dok sam na terenu i kad pobjeđujemo”, govori nam Korać i kroz anegodtu za kraj, ističe da ne bježi od evropskih snova:
“Kad smo govorili o ambicijama pred početak sezone, većina igrača tražila je premije za opstanak, a ja to nijesam želio. Naime, tražio sam premiju za treće mjesto, odnosno izlazak u Evropu! Svi su mi se smijali, rekao sam upravi da ne želim da se borim za opstanak, za njih je to djelovalo nemoguće, ali ne i za mene. Uglavnom pristali su, sada se možda i kaju”.
