Ludo je ovo prvenstvo i više potvrđuje nego što otkriva neki novi globalni fudbalski poredak, a koji zapravo prati pomalo i ono što se dešava u Evropi i Svijetu. Jer, “fudbal je samo fudbal”, a nikad nije – samo fudbal.
Njemačka već punih deset godina ne može da se sastavi sa nekim ozbiljnim rezultatom, baš kao i u ekonomiji. Veliki Elf, ta moćna mašina od koje se strahovalo i tako često je djelovala nepobjedivo, danas među prvima ide kući. Holandija takođe. Maroko je nova sila. Šveđani razbijeni. Umjesto njih tu je sa sjevera Norveška i veliki Haland kojeg gore zovu Holand, pa smo se dobrih pet minuta lovili kad me jedan norveški par turista svojevremeno pitao šta kažem za njihovog ljubimca…
Nastavak je takođe bio zanimljiv.
“Da, izvrstan fudbaler, ali jeste li vi vidjeli njegovu platu? Šta vi kažete na to?”.
“Ha, takve su danas plate vrhunskih fudbalera, nema tu mnogo filozofije”.
“Čekajte, zar to nije sramota? Za obično ganjanje lopte da uzimate tolike pare?”.
Da, očigledno imamo različite poglede, mi tu na Balkanu i oni gore na sjeveru. Jer, to čime bismo se mi ponosili, da jedan naš sportista uzima neke ogromne novce i da time ruši neke rekorde, gore je sramota. Inače su u Norveškoj sve plate javne. Isto najavljuju i za Hrvatsku. Od tog dana slušaćemo samo “neka ti Nepalci sad rade”.
Nego, bilo je dovoljno sačekati dvije utakmice da Luka Modrić opet postane čudo, fenomen, neko ko ruši granice mogućeg. I jeste, prilično je frustrirajuće za jedan relativno mlad tim kad vidi da sve dobro što uradi, kad izvede akciju na kraju koje još ide samo egzekucija, odnekud izroni čovjek sa borama na licu i odnese loptu uz delirij saigrača i publike.
Hrvatska je već sada dobila puno na ovom prvenstvu sa važnim rolama Petra Sučića i Martina Baturine u veznom redu, ali više je nego jasno da jednom kad Luka ode to više neće da bude isti tim. Jer, u tom njegovom uklizavanju kad ga najmanje očekuješ ili savršeno pogođenom centaršutu iz kornera za pobjedonosnih 2:1 protiv Gane zapravo je magija fudbala. I zato je tako plaćen.
Pronađite ako imate vremena pogodak Serhija Ramosa iz finala Lige šampiona 2014. kad se madridski Real u posljednji momenata spasio poraza, da bi u produžecima onda razbio četu Diega Simonea. Isti izvođač, isto pogođeno mjesto u šesnaestercu, isti ugao gola, čak je i Ramosov “naklon” na lopti bio prilično sličan kao sada Vlašićev. Slučajno? Od toga je prošlo 12 godina, tri olimpijska ciklusa. Modrić je i dalje tu, na najvećoj svjetskoj pozornici.
I zato je danas tamo gdje je 1998. bio Davor Šuker kao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Francuskoj – poznatiji je od nacije iz koje dolazi. Da, da… I dan-danas, čak i u nekim europskim zemljama, naročito mlađim generacijama, još se moraš ubiti od objašnjavanja šta je i gdje je Kroejša, Kroasia, Hrvacka ili kako već. Ali kad kažeš Modrić, pale se sve sijalice…
Zlatko Dalić najveći je hrvatski trener. Tim manje razumijemo zašto se toliko osvrće na to što neko misli ili priča. Protiv Paname je uveo Budimira – strijelac. Protiv Gane Vlašića – gol za pobjedu. Svjetska mu leže bolje od evropskih prvenstava, i zato ga rasplet u onoj drugoj grupi nije pomazio.
Portugalci su crna mačka hrvatskog fudbala još od 1996, a neki će reći i ranije jer je Dinamo još tamo osamdesetih triput zaredom u evrokupovima ispadao od Porta, Sportinga i Benfike. Te 1996, na premijernom nastupu na velikim takmičenjima, Hrvatska je sa Portugalom igrala zadnju utakmicu u grupi, a kako je već osigurala nastup stručni štab je poslao na teren rezervni sastav. Poraz od 3:0 donio je u četvrtfinalu budućeg prvaka Evrope – Njemce. I tu je odluku, kao i većinu pomenutih poraza potpisao Dalićev veliki učitelj – Ćiro Blažević.
Za Portugalce je vezano i jedno od najtraumatičnijih hrvatskih ispadanja na velikim takmičenjima. Euro 2016. bilo je prvo i jedino sa Antom Čačićem u ulozi selektora, a Hrvatska je gotovo puna dva sata držala u šahu tim predvođen Kristijanom Ronaldom i velikim Fernandom Santošom na klupi, da bi u 117. minutu iz opsade gola Ruija Patrisija sijevnula kontra preko cijelog terena koju je završio Rikardo Kvarezma i Modrić i Rakitić završili su u gorkim suzama. Te suze govorile su da je to bila posljednja velika prilika generacije. Srećom, desili su se Zlatko Dalić i – Rusija.
