Više od sat vremena Argentina je bila zaključana u polufinalu Svjetskog prvenstva.
Sve do, iako zvuči nevjerovatno, pogotka za vođstvo Engleske u rećiji Entonija Gordona. Nakon toga Gordi Albion se neobjašnjivo uvukao u sopstveni šesnaesterac, a aktuelni šampion planete krenuo poput vulkana da proguta suparnika.
I uspjeli su Gaučosi da preokrenu u svega sedam minuta. Najprije gol sa distance Enca Fernandeza u 85, pa zakucvanje Lautara Martineza u drugom minutu sudijske nadoknade za 2:1 i finale sa Špancima u nedjelju od 21 sat.
Prvi put u karijeri Lionel Mesi igrao je protiv Engleske. Imao je problema, mučio se u pojedinim trenucima meča, ali je po ko zna koji put uspio da pronađe svoju magiju i s dvije asistencije, naročito savršenim snajperskim centaršutem desnom nogom za Lautara obasjali su Argentince i bacili na koljena panične Engleze.
“Ponosni smo i srećni što ljudima možemo da donesemo ovu radost. Znamo da su nam Svjetska prvenstva nešto posebno i da tada zaboravimo na sve loše što nam se događa. Ima ljudi kojima je teško, koji nemaju posla, ne spajaju kraj s krajem ili se neprestano muče. To je naš život, to nam je oduvijek bila sudbina”, započeo je emotivno obraćanje Mesi po završetku utakmice, pa nastavio.
“Pružiti im ovakvu radost, biti ponovno u finalu Svjetskog prvenstva, ući u dva finala zaredom… Postigli smo nešto veličanstveno. Biti tu do posljednjeg dana, igrati finale, ponovno biti među dvije najbolje reprezentacije na svijetu. U posljednje četiri godine bili smo najbolji i danas smo opet pokazali da nam niko ništa nije poklonio i da smo sve zaslužili na terenu”, naglasio je po mnogima najbolji fudbaler svih vremena.
Cijela istorija, sportska i politička, veže Argentinu i Englesku. Zato je međusobni fudbalski duel bio i više od same igre, što je Mesi indirektno i priznao nakon nevjerovatne pobjede.
“Iako je to bila samo jedna utakmica, osjećaji su bili posebni. Osjetili smo to već od himne. Ljudi su željeli ovu pobjedu više od ijedne druge zbog onog što znači igrati protiv Engleske u polufinalu i doći do još jednog finala Svjetskog prvenstva zaredom. Znam kakva je radost u Argentini… Mama i moji bližnji slali su mi fotografije slavlja”, otkrio je čudesni kapiten.
Naravno, sve nije moglo proći bez Dijega Armanda Maradone…
“Ne želim poređenja, niti sam ih ikad želio. Dijego je bio ogroman. Nikad se nisam upoređivao sa njim jer je za mene on najveći. Dijelili smo lijepe trenutke 2010. na Svjetskom prvenstvo. Bio je to lijep period, razgovarali smo o protivnicima, o utakmicama. Gdje god da je danas, sigurno je srećan i uživa u ovome. Zbog svega što mu je reprezentacija značila i nasljeđe koje je ostavio – ovo je poklon za njega”, poručio je Lionel Mesi.
