Legendarni napadač Andrej Ševčenko primljen je u kuću slavnih italijanskog fudbala.
Čuveni Ukrajinac, koji danas obnaša funkciju predsjednika fudbalskog saveza svoje države, igrao je nevjerovatno u dresu matičnog Dinama iz Kijeva, nakon čega je u Milanu ostavio neizbrisiv trag, osvojio sve što se osvojiti moglo, a kruna je bila Zlatna lopta za najboljeg fudbalera planete 2004. godine.
>>> VREMEPLOV – Đavo je u raju
Tim povodom Ševa je napisao svojevrsno emotivno pismo italijanskom fudbalu i Milanu, koje prenosimo integralno.
“Dragi italijanski fudbale, ovo je pismo ukrajinskog djeteta koje je htjelo da dođe do tebe.
Naš prvi susret bio je na televiziji i odmah sam se zaljubio u tebe. Gledao sam Maldinija, Barezija, Maradonu, Platinija, Van Bastena, Bađa, Vialija i ostao sam nepomičan, kao što se stoji pred najvećim umjetničkim djelima. Vidio sam strast ljudi, gotovo religiju. Vidio sam pune stadione, prepune istorije.
Moje prvo putovanje u inostranstvo, kao dijete, bilo je upravo u Italiji. Prvo u Rim, a zatim u Agropoli, gdje sam igrao turnir. Odmah me je oduševilo sve u vezi s ljudima, posebno njihova velikodušnost. Osjećao sam se veoma prijatno i pomislio sam – ‘Moram da se vratim ovdje po svaku cijenu’.
I dogodilo se.
Dragi Milane, hvala ti što si vjerovao u mene. Odmah si učinio da se od prvog dana osjećam kao dio porodice. Puno smo osvojili zajedno i upoznao sam izvanredne ljude, posebno porodicu Berluskoni, Adrijana Galianija, Arieda Braidu, porodicu Maldini…
Milanisti smo od prvog dana do zauvijek.
Ući u Kuću slavnih italijanskog fudbala velika je privilegija i na tome zahvaljujem svim svojim saigračima iz Milana, menadžerima i svim navijačima.
Konverćano, gdje sam danas, nije samo dom Italije, već i institucija poznata svuda u svijetu. Odavde su potekli svi najveći treneri i igrači, a vama, italijanskim reprezentativcima, želio bih reći jednu stvar – italijanski fudbal voli se u cijelom svijetu.
Branite to i poštujte.
Na kraju, želio bih da se zahvalim cijeloj Italiji što je blizu Ukrajine u najtežem trenutku naše istorije. Ono što je za druge normalnost – za nas je nada. Nada da smo još uvijek tu, svaki dan i zauvijek.
Italija, volim te”, objavio je Ševčenko.