Odigrati 400 utakmica u karijeri podatak je za respekt, a šta tek reći kad tu brojku navršite u dresu sa grbom koji vam znači više od Fudbalskog kluba, koji predstavlja drugu kuću…
Iako već 14 utakmica zaredom Sutjeska ne može da prekine dominaciju Budućnosti u najvećem derbiju crnogorskog klupskog fudbala, jedan Nikšićanin, najmiliji sin grada pod Trebjesom, imao je razlog da ostane duže u svlačionici i sam sa sobom podijeli momenat koji iziskuje poštovanje i u punom svjetlu karakteriše lojalnost.
Vladan Giljen je u 11. kolu Prve lige Crne Gor,e sezone 2024/25, stigao do 400. nastupa u dresu svog matičnog kluba – Sutjeske. Za čuvara mreže koji je prezimenom i pojavom sinonim za klub i grad u kojem je odrastao, životno i fudbalski, ovo su trenuci najjačih emocija.
Nećemo više dužiti, već junaku priče, prepuštamo podijum, a on je za Lob Sport otvorio dušu – u potpunosti…
Na prvom mjestu je ponosna porodica.
“Sigurno da im je drago zbog mene, tu sam počeo, vjerovatno ću tu i završiti karijeru. Svi moji navijaju za Sutjesku dugi niz godina kakva god da je situacija bila u klubu bez obzira na rezultate. Tako da 400 odigranih utakmica samo u Sutjesci nije malo, ponosim se i nadam se da ću makar do 500 dostići, ako zdravlje posluži i mimoiđu povrede”.
Nema sumnje da bi ove momente najiskrenije podijelio sa svojim uzorom, pokojnim ocem – Perom Giljenom.
“Zbog njega sam počeo da branim. Uvijek je imao prave savjete, iako mi nikad nije bio trener golmana, već glavni ili pomoćni u stručnom štabu. Pričali su mi kakav je golman bio i onda me sama ta priča natjerala da uzmem rukavice i branim. Jer, kad sam počinjao sa fudbalom, bio sam igrač i nakon godinu-dvije stao među stative”.
<<< Tužna vijest za Nikšić i crnogorski fudbal – preminuo Pero Giljen
<<< Oglasila se Sutjeska: Jedan od najtužnijih dana u istoriji kluba
Prošao je kroz filtere svih mlađih selekcija nacionalnog tima, ali odavno zasluženi debi za seniorsku reprezentaciju, nažalost, nije dočekao…
“Dobijao sam poziv kada sam igrao u Portugalu, bio sam na okupljanje, ali nijesam debitovao. Tada sam bio dosta mlađi, drugačije sam razmišljao, a istovremeno, bili su tu iskusni golmani koji su već napravili karijere – Vukašin Poleksić i Mladen Božović. Ali, znam da sam zasluživao da budem to sve ove godine, to mislim i sada, ali neki selektori i treneri govorili su da ne smiju da me pozovu…Nikoga ne bih imenovao, pogotovo sada, sa 34 godine, iz razloga što još aktivno igram. Sve je to prošlo, iskreno sada me ni ne pogađa, ranije sam se nervirao. Nikada nijesam nijednu izjavu želio da dam vezano za tu temu, a kamoli šta drugo da uradim”.
Nije bilo lako, skoro svih ovih 15 godina, gledati reprezentaciju, svjestan, kao i cijela crnogorska fudbalska javnost, da zaslužuješ da bude dio izabranog nacionalnog tima…
“I sada gledam svaku i od srca navijam! Ne mogu opisati koliko mi je bilo drago što su konačno igrali u Nikšiću. Dok sam bio dio omladinske i mlade reprezentacija, naša selekcija bila je mnogo jača nego sada, pa sam jedva čekao da dođem do toga nivoa da budem u seniorskom timu. Na kraju, nije se desilo. Ne vjerujem da je neko sanjao prvo da igram u velikom klubu, pa onda u reprezentaciji, već obrnuto. Tu je sada dosta mojih drugova iz mlađih selekcija, nekadašnjih saigrača Sutjeske i nadam se da će im krenuti bolje u utakmicama koje slijede”.
Od 400 utakmica teško je izdvojiti momenat koji se vječno pamti, ali gol u derbiju protiv Budućnosti prije dvije i po godine za konačnih 2:2 sigurno je jedan od mnogih. Da li ti i dalje plaćaju piće u Nikšiću?
“Ha-ha-ha. Nezaboravan trenutak i sigurno jedan od mojih omiljenih u karijeri. Sjećaju se ljudi, naravno, uvijek pominju…Voli narod u Nikšiću fudbal i sigurno da je taj momenat nezaboravan”.
Izuzev Sutjeske, portugalski Nacional, OFK Beograd, nikšićki Čelik, pa albanski klubovi Terbuni i Kastrioti. Vladan Giljen je mnogo puta dokazao kvalitet – da li je inostrana karijera mogla biti bolja?
“Naravno. Branio sam dobro u Portugalu, bio sam mlad za golmana, ali sam već napravio iskorak u karijeri. Imao sam tada šansu da ostanem, da idem dalje, ali sam izabrao da odem iz Nacionala, jer je jedan belgijski klub bio zainteresovan. Sve je skoro bilo spremno za transfer, ali posljednjeg dana prelaznog roka posao je propao i od tog momenta moja karijere, da kažem, kreće nizbrdo”.
U decembru će Giljen navršiti 35 godina, a nema sumnje da je uz Milana Mijatovića najbolji golman crnogorskog prvenstva. Ne planira da ubrzo okači rukavice o klin…
“Imam ugovor još dvije godine. Vidjećemo kako će se odvijati situacija. Dolaze nove generacije, a ja ću biti tu dok god mislim da mogu da branim i doprinesem. Nadam se da će me povrede zaobići, a ostalo je sve do mene”.
Pored tri titule državnog prvaka, a i dva trofeja nacionalnog Kupa, Vladan Giljen, uz pomenuti gol protiv Budućnosti, posebno pamti i Slovan u 1. kolu kvalifikacija za Ligu šampiona.
“Taj prolaz i slavlje u Nikšiću je nešto nezaboravno. Atmosfera je bila fenomenalna, baš kao i u narednom meču sa APOEL-om. Bilo je mnogo lijepih momenatai van Nikšića”.
Sutjeska i Nikšić prolazili su kroz razne faze. Od ivice drugoligaškog ambisa do šampionskog trona.
“Nikšić i Sutjeska za mene predstavljaju sve. Ne volim nigdje da idem, to mi je ostalo od oca, ni u Podgoricu ne idem bez kad baš moram, a ne negdje dalje…Tu sam, volim ovaj grad, volim moje Nikšićane, a volim i Sutjesku i uvijek ću navijati za nju kakva god da je sitacija. Ona je za mene najveći i najbolji klub svijeta”, zaključio je Giljen.
