Pobjedom nad Petrovcem u odloženom meču 10. kola crnogorskog šampionata, fudbaleri Budućnosti na tragu su jednosmjerne ulice koja će ih dovesti do titule prvaka države, rekordne, sedme, a slavlje bi već mogli da planiraju na zimu ukoliko u preostala dva kola (Dečić i Petrovac u Podgorici) prvog dijela sezone ostvare pozitivne rezultate, što sa aspekta tabele predstavlja i remi, znajući da Plavi imaju devet bodova više od drugoplasiranih Petrovčana, a čak 13 od aktuelnog šampiona iz Tuzi.
Ono što mora da respektuje svaka grana fudbalske javnosti u Crnoj Gori (na njoj je i novinarska), a posebno joj se raduju navijači Budućnosti, jeste činjenica da se naš najuspješniji klub protekle dvije godine pozicionirao u evropskom okruženju i politikom uprave počeo da dobija obrise modernog sportskog kolektiva. To se, prije svega, odnosi na transfere – Plavi (ponovo) stvaraju, afirmišu i izlaze na tržište sa igračima iz svog pogona oko kojih nadlijeću evropski velikani. Pa je tako sve počelo odlaskom Viktora Đukanovića u Hamarbi, Sarajevo je za naše uslove iskeširalo pozamašnu svotu novca za Miomira Đuričkovića, Vladimira Perišića kaparisala je proslavljena praška Slavija, a krešendo je transfer Vasilija Adžića u Juventus. A, šta bi tek trebalo da donese ljeto pred nama? Andrija Bulatović već je spreman za najveće izazove, stopama nadarenog veziste korača i Lazar Savović, a uveliko se priprema teren i za Andreja Kostića. I, kako je nedavno izjavio direktor kluba, Novak Novaković, uprava će biti spremna za posao samo ukoliko potencijalni pregovarači budu finansijski znali da ispoštuju trud i rad, kako fudbalera, tako i kompletne Budućnosti…
Međutim, mladost i poletnost uvijek mora da ima potporu iskustva i prekaljenosti.
“Sa ovim mladim momcima osjećam se kao tinejdžer. To me često čini i mnogo jačim”, rekao je Robert Levandovski nakon što je u Ligi šampiona probio kotu od 100 golova i zasluženo postao član kluba Kristijana Ronalda i Lionela Mesija.
Biće da je ovo period generacije ’88, jer poput 36-godišnjeg golgetera iz Poljske, novu mladost živi i 14 dana stariji kapiten Budućnosti Petar Grbić. U već navedenoj važnoj pobjedi nad Petrovcem presudan je bio dodir i sportska inteligencija krilnog napadača Plavih – kod gola u prvom minutu ubrzao je akciju bacivši aut u srce peterca na nepostavljenu protivničku odbranu, kod drugog pogotka je, žargonski, “preglavao” i tako dobio ključni duel u napadu, a onda istovremeno interpretirao svoj karakter, duh i nesporni kvalitet “bocnuvši” sa bijele tačke Marka Kordića, u stilu svog sportskog bezobrazluka i majstorstva, “panenkom” po katastrofalnom terenu u Petrovcu…
Četiri dana ranije otključao je bravu Jedinstva na teškom gostovanju u Bijelom Polju, a ne smije se zapostaviti ni pogodak u posljednjoj utakmici Budućnosti kod kuće, trijumfu nad tivatskim Arsenalom.
Iako se još nije (vjerovatno nikad i neće) riješio svojih bubica iz mladosti, pa često zna i da izgubi strpljenje prema sudiji, protivniku, ali i saigraču, nema sumnje da je Petar Grbić još jednom dokazao da nije za staro gvožđe. Već je u godinama za veteranski fudbal, ali fizičke predispozicije mu ne jenjavaju i skoro je jednako prodoran i brz kao prije 13 godina u Mogrenu iz kojeg se otisnuo u slavni Olimpijakos.
Interesantno je da smo o Grbiću pisali i prošle godine, praktično u ovo vrijeme kada je, ne samo po mišljenju popisnika ovih redova, već i šireg fudbalskog mjenja nepravedno izostavljen iz konkurencije TOP3 igrača 1. CFL. Pobrkali su lončiće treneri i kapiteni te nije bilo mjesta za lidera Budućnosti na svečanoj proslavi FSCG-a.
Međutim, neće ih pobrkati uprava. Grbiću na ljeto ističe ugovor, a u tekućoj sezoni već je uradio dovoljno da stavi paraf na barem jednogodišnji produžetak saradnje, a onda – ko zna? Igrače čiju krv golica temperament i nastrojenost da urade sve (pa ponekad i pogriješe) za dobrobit kluba i ekipe, teško je odvojiti od terena i fudbala. Jer, ko je pogledao barem jednu utakmicu Budućnosti u proteklih pet-šest sezona shvatio je da Grbić (ma ko bio pored klupe) produžena je trenerova ruka na igralištu i prvi glas svlačionice.
Nije tajna ni da za afirmaciju Đukanovića, Adžića, Bulatovića i Savovića ima veliki udio s obzirom da je i lično prepoznao potencijal bisera Budućnosti.
Iako verbalnom komunikacijom zna da bude trn u oku sudije i protivnika, nema sumnje da je Petar Grbić dokazao da već i u narednoj sezoni, kada Budućnost proslavlja vijek postojanja, zaslužuje da sa kapitenskom trakom odigra posljednji ples u bojama kluba za koji živi i srcem i dušom…
