Kada zemlja, koja je četiri puta u istoriji bila fudbalski šampion svijeta, tri vezana Mundijala gleda kod kuće riječ je o istinskom sunovratu jednog cijelog sistema upravljanja, a čiji je vrh ledenog brijega seniorska reprezentacija.
Posljednji dokaz za tako nešto dogodio se juče, čime je produbljen haos u italijanskom fudbalu, kojem se ne nezire kraj.
Već mjesecima Italijani “krvare” zbog fudbalskog fijaska koji žive posljednjih desetak godina, uz izuzeće Eura 2021. koji su u svom stilu osvojili pod Robertom Manćinijem.
Mjesecima unazad, naročito nakon eliminacije od Bosne i Hercegovine u baražu za Svjetsko prvenstvo, na Apeninima uporno javnost traži promjene u fudbalskom sistemu. To je, uprkos početnom otporu, rezultiralo odlaskom predsjednika Saveza Gabrielea Gravine. I dok je većina Italijana priželjkivala na tom mjestu legendarnog Roberta Bađa, a čiji je plan o 900 strana o novom početku italijanskog fudbala praktično bačen u kantu za smeće, ta pozicija pripala je nekadašnjem futsal igraču, bivšem predsjedniku tamošnjeg Olimpijskog komiteta diplomatske uloge, Đovaniju Malagu.
Njegovo imenovanje smatra se kontinuitetom političkog upravljanja sistemom, koji je, uostalom, i doveo slavnu fudbalsku naciju do najnižih grana u sopstvenoj istoriji.
Nakon brojnih javnih i sa svih strana sponzorisanih ljudi Malago se odlučio da mjesto tehničkog direktora Fudbalskog saveza Italije preuzme kultni Paolo Maldini. Ikona Milana nije odmah prihvatila, ali je potom došlo do dogovora uz njegovog savjetnika i bivšeg saigrača Leonarda. Pritisak javnosti počeo je da opada. Ljudi imaju veoma visoko mišljenje o Maldiniju te se prešlo na novo pitanje – ko je sljedeći selektor.
Silvio Baldini, selektor mlade selekcije, tokom cijele oluje vodio je A tim u dvije prijateljske utakmice i oba puta pobijedio po 1:0 Luksemburg i Grčku, protiv kojih je pozvao sve predstavnike mlađe generacije da predstavljaju Azure. Baldini, koji je u međuvremenu imao i porodični smrtni slučaj, ipak nije potvrđen za selektora uprkos želji velikog dijela javnosti, budući da je u pitanju iskusni pedagog i trener, ali i čovjek bez dlake na jeziku, što očigledno nije poželjno u vrhu Saveza.
Nakon danonoćnih pritisaka Maldini je otkrio da je razgovarao sa Karlom Anćelotijem (odlučio da ostane selektor Brazila) i Pepom Gvardiolom (naknadno odbio takvu mogućnost), ljudi su počeli da maštaju o velikom povratku, a onda ih je prije nekoliko dana dočekala sasvim drugačija realnost. Izbor je pao na Andreu Pirla, koji je s Maldinijem osvojio sve što se osvojiti moglo u Milanu, a koji je do sada kao trener radio nakratko u Juventusu, turskom Fatih Karagumruku, Sampdoriji i Dubai junajtedu.
U međuvremenu, dok se čekalo njegovo zvanično predstavljanje, zabrinuti Italijani dobili su novu temu na meniju, tačnije podsjećanje da je Pirlo prošle godine potpisao ugovor sa ruskom beting kompanijom, zbog čega je njegov integritet došao u pitanje javnosti.
“Rusija napada moju zemlju i ubija ukrajinsku djecu. Kad je potpisao taj ugovor sa ruskom kladionicom doslovno me je ranio. Od tada ne razgovaramo”, rekao je proslavljeni Andrij Ševčenko, nekada saigrač s Pirlom iz slavnih dana Milana, a danas predsjednik Fudbalskog saveza Ukrajine.
Pritisak je rastao, a Pirlo preko noći izgubio status kandidata i praktično novog selektora, nakon čega se i sam oglasio.
No, to je bio tek početak nestvarnog rušenja tek sastavljene kule od karata. Maldini je cijeli slučaj doživio kao neodstatak poštovanja i njegovog integriteta te je zahtijevao da Pirlo bude imenovan selektorom. Ipak, predsjednik Saveza, Đovani Malago, obavijestio ga je da to neće biti moguće.
Usljedio je odgovor Maldini koji je, zajedno sa Leonardom, odlučio da podnese ostavku na funkciju tehničkog direktora i to nakon svega – 16 dana. Praktično se potpis u ugovoru nije ni ohladio a do razlaza je već došlo, čime je nanovo otvorena Pandorina kutija italijanskog fudbala, a javnost doživjela novu erupciju bijesa.
Interesantno, Maldiniju se slično dogodilo i u Milanu odakle je, nakon osvojenog Skudeta i polufinala Lige šampiona, otišao poslije sukoba sa prvim čovjekom kluba Gerijem Kardinaleom.
U međuvremenu se italijanski fudbal vratio na početak, a predsjednik Malago na svojim plećima nosi sav mogući pritisak. I dok jedni hvale beskompromisnost Maldinija, drugi mu zamijeraju seriju grešaka, počev od razgovora s najboljim trenerima koje nije uspiod angažuje, pa sve do imenovanja svog prijatelja Pirla uprkos njegovom tankom trenerskom iskustvu i vezama sa beting kompanijom.
Nakon toga neko se dosjetio da bi njegovo mjesto mogao da popuni Đorđo Kjelini, a s njim selektor da postane povratnik na to mjesto, Antonio Konte. No, Kjelini, koji trenutno radi u svom Juventusu, nezvanično je odbio takvu mogućnost čime je nastavljen vrtlog u kojem se okreće italijanski Kalćo bez istinskog kormilara.
Usput se drma i fotelja samom predsjedniku Malagu, na čije mjesto javnost ponovo priželjkuje da vidi voljenog nacionalnog sina Roberta Bađa, ali koji nema politički kišobran poput aktuelnog prvog čovjeka Saveza.
Osim Bađa ne postoji naročito veliki broj imena koja uopšte žele da se uhvate u koštac sa tamošnjim problemima u ovakvoj situaciji, što itekako sužava prostor za preživljavanje nekada dominantne fudbalske sile na svim poljima, a danas aktera rubrika vjerovali ili ne.
Sve pomenuto oslikava nimalo slučajnu degradaciju koju je godinama prozvodio truli sistem.
