Riječ neprimjetno najčešće sa sobom nosi negativan kontekst u sportu. No, u ovom tekstu to je najveći kompliment koji može da se udijeli. I to ekspediciji iz Crne Gore.
Dakako, riječi je o sudijskom kvarteru koji čine Nikola Dabanović (glavni arbitar) – Vladan Todorović (linijski sudija) – Srđan Jovanović (linijski sudija) – Miloš Bošković (četvrti sudija). S toga, ovo je omaž njima.
U četvrtak veče, na mitskom San Siru, crnogorska četvorka u pobjedi Milana nad Renom (3:0) u prvoj utakmici šesnaestine finala Lige Evrope svoj zadatak odradila je – besprekorno. Krcata italijanska fudbalska katedrala (69.021 gledalac), čije zidine čuvaju nasljeđe 10 titula šampiona Evrope (Milan sedam – Inter tri) i fantastična atmosfera na tribinama sigurno su impresionirale i crnogorske sudije. Međutim, u njihovom vođenju utakmice to se nije osjetilo nijednog trenutka.
Ni najmanje.
Na čelu sa Dabanovićem, koji je svojim znanjem, autoritetom i sada već bogatim iskustvom držao konce utakmice od prvog do posljednjeg minuta, pokazavši tek jedan žuti karton i to 18-godišnjem Mamadu Abubakar Nagidi u – 87. minutu susreta.
Istovremeno, njegovi pomoćnici Todorović i Jovanović budno i uspješno pratili su i lovili igrače oba tima, dok je četvrti sudija Bošković pedantno svoj posao odradio s maksimalnih 10 izmjena na utakmici. Sve navedeno odrađeno je precizno, nenametljivo i profesionalno.
Digresija, takav autoritet, između ostalih, svojevremeno je osjetio na svojoj koži i jedan Žoze Murinjo iz vremena dok je još vodio Romu na rimskom Olimpiku…
Došli, vidjeli, odsudili i otišli – detalj je s kraja utakmice iz Milana koji najbolje demonstrira pomenutu tezu, obzirom da je crnogorska ekipa onako neprimjetno, kako je i odradila duel, i napustila travnjak. Toliko tiho da ih ni kamermani, a ni fotografi nisu uhvatili. A zašto i bi, kad je najveće zadovoljstvo arbitara i kruna napornog svakodnevnog rada baš onda kada ih niko, ama baš niko ni ne primijeti da su uopšte bili tu.
A bili su, itekako.
Od crnogorskih terena preko Grčke, gdje već godinama s velikim uspjehom sude vatrene i tenzijom nabijene derbije, Dabanović i njegov tim stigli su zasluženo do evropske scene, čiji su iz dana u dan sve punopravniji akteri.
Bila je to njihova četvrta utakmica u Ligi Evrope ove sezone. Zadatak je ispunjen 21. septembra Šturm – Sporting (1:2), potom 9. novembra Ajaks – Brajton (0:2) i 30. novembra Sparta Prag – Real Betis (1:0). Sada je arhivirana i milanska noć, jedna od najvećih u karijerama crnogorskih sudija, koje su usput bez premca u domaćim okvirima.
Podsjetimo, 4. oktobra prošle godine debitovali su i u Ligi šampiona, gdje je umjesto Jovanovića ulogu linijskog sudije imao Milovan Đukić. Bajern je peticom ispratio Viktoriju Plzen (5:0) sa velelepne Alijanc arene, a naši predstavnici bili na visini zadatka. Čak je Dabanović u toj utakmici koristio i VAR, a koji je još uvijek miljama udaljen od našeg fudbala, što je još jedna filmska sekvenca za neka buduća vremena.
S obzirom na sjajne predstave, sasvim objektivno, pravo je čudo da crnogorska četvorka nije i ove sezone dobila priliku u elitnom takmičenju makar na nekoliko utakmica grupne faze. Jer, sumirajući kako svoj posao već godinama rade engleske, italijanske, španske, francuske i sve ostale kolege iz regiona i Evrope, definitivno se može konstatovati da Dabanović i njegov sastav ni najmanje ne zaostaju, naprotiv.
San Siro je posljednji svjedok da Crna Gora ima sudije svjetskog kalibra.
Neprimjetne djelioce fudbalske pravde iz mediteranske špilje.
