Nakon pobjede (Bugarska 0:1) i poraza (Srbija 0:2) – Crna Gora je potpisala i prvi remi (Mađarska 0:0) u grupi G kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, koje se igra u Njemačkoj od 14. juna do 14. jula 2024. godine.
>>> CRNA GORA – MAĐARSKA 0:0, hrabra partija Sokola, ali mreže mirovale
Neriješen ishod na podgoričkom gradskom stadionu prolongirao je odgovor na pitanje da li Hrabri sokoli imaju objektivnu šansu da se prvi put u istoriji nađu među najbolje 24 reprezentacije Starog kontinenta ili se makar bore za to do posljednjeg daha.
U prvih pola sata sve je prštalo. Umalo spektakularni autogol Adama Nađa – prečka. Pa projektil Vukana Savićevića – maestralna parada golmana Deneša Dibusa. Potom snajperski pokušaj Stevana Jovetića – tik pored desne stative.
U međuvremenu, lukav trzaj glavom mađarskog napadača Martina Adama – lopta je flertovala sa desnom stativom, ali na drugoj strani terena.
DEFANZIVNA KATEDRA
Nakon toga, kako je vrijeme prolazilo, svjedočili smo šahovskoj, ali i obostrano opreznoj partiji pod Goricom. Selekcija Miodraga Radulovića u formaciji 3-5-2 stajala je gotovo pa savršeno u defanzivnom bloku. Eloksirana sigurnost u posljednjoj liniji – neprikosnoveni Stefan Savić te vrlo dobri Igor Vujačić i Žarko Tomašević, u potpunosti su otupili oštricu napada Mađara.
>>> Savić: Pomiješana osjećanja, ostaje žal što nije iskorištena neka od šansi
Istovremeno i krajnje sinhronizovano, vezna okosnica – minijaturni Marko Janković, oslobođeni Vukan Savićević i neprimjetno-korisni Aleksandar Šćekić, taktički su pritvorili sredinu terena gostiju. Naročito je u tom kavezu patio najbolji igrač Mađarske – Dominik Soboslaj koji je nakon utakmice priznao da je Crna Gora, jednostavno, bila bolja.
KRILA NISU LEPRŠAVA
Uprkos posjedu Mađarske na kraju od 72 odsto, naspram 28 odsto našeg nacionalnog tima. Iako uporna, statistika nikada u fudbalu nije uspjela da pronađe svoje mjesto pod (realnim) suncem, pa se i taj podatak oslikava u jalovom posjedu gostiju daleko od gola sigurnog Milana Mijatovića.
Usput, bekovi Marko Vešović i Andrija Vukčević korektno su odradili svoje, posebno defanzivne zadatke. Međutim, u ovoj formaciji njihov doprinos prema naprijed nešto je što se itekako očekuje. Mađari su s tim lako izlazili na kraj. Posebno kako je utakmica odmicala naša krila sve više su gubila lepršavost.
>>> Vešović: Igraćemo važnu ulogu u grupi
Tu se, itekako, osjetio izostanak kalibra kakav je Adam Marušić.
OFANZIVNA GLAVOBOLJA
Crna Gora izgradila je tvrđavu na svojoj polovini terena, što svakako raduje uoči nastavka kvalifikacija. No, ono što nedostaje jeste – pogodak. Kapiten Stevan Jovetić bio je blizu, pokušavajući da otključa takođe granitnu suparničku odbranu.
Na kraju je, u finišu, zamijenjen, baš kao i srčani Nikola Krstović.
Reklo bi se da im, narodski rečeno, nije bilo pravo, iako je evidentno učinak izostao. Ipak, selektor je tu da vuče konce, a igrači da svaki provedeni minut na terenu pruže i više od svojih objektivnih mogućnosti – za Crnu Goru.
>>> Radulović: Nedostajao nam je jedan dobar završni pas
Izmjene u vidu Miloša Raičkovića, Marka Vukčevića, Milutina Osmajića, Stefana Lončara i Seada Hakšabanovića nisu donijele ni trunku uzbuđenja u posljednjem kvartalu obračuna, kada je veći dio tribina ipak očekivao da Sokoli opravdaju prvi dio svog višegodišnjeg nadimka.
BEZ HRABROSTI I RIZIKA – NEMA EURA
Fizički iscrpljena ekipa, što je donekle i razumljivo nakon naporne sezone, nije uspjela da pronađe onaj posljednji atom snage i pokuša da baci protivnika na podgoričke konopce, vodeći računa više o sopstvenom, nego o protivničkom golu.
Isto se može reći i za sterlinu predstavu ekipe Marka Rosija, koja je prošlog juna i septembra razorila Englesku na Vemlbiju (0:4) i srušila Njemačku (1:0), ali je pod Goricom apsolutno minirana. Šteta, ne i do kraja.
>>> VIDEO Prelijepa koreografija naših navijača
Nakon nešto više od godinu dana i one epske pobjede nad Rumunijom (0:3), Crna Gora je u sedam utakmica postigla ukupno tri gola, od čega samo jedan u takmičarskoj utakmici i toj minimalnoj pobjedi u Sofiji nad Bugarskom. U tom grmu krije problem naše selekcije. Jer, kada i stvorimo sve (defanzivne) preduslove za jedan ozbiljan epilog, na kraju izostane ono što u fudbalu čini nijansu između pobjednika i pukog aktera, a to je – gol.
Jednostavno, nedostaje nam hrabrost u posljednjih 20 minuta. Na njenim krilima, istovremeno uz dozu rizika, jedino i možemo prokrčiti put do premijernog velikog takmičenja. Jer, kako kažu – bez rizika nema ni profita. U ovom slučaju Eura.
ENIGMA MUGOŠA
Interesantno, a istovremeno i enigmatično – četvrti strijelac reprezentacije u njenoj istoriji Stefan Mugoša (15 golova), koji duva za vratom Fatosu Bećiraju (16) i Mirku Vučiniću (17), doletio je iz Tokija kako bi tek sa klupe odgledao cijelu utakmicu.
>>> VIDEO Gradski stadion u Podgorici se poklonio Fatosu Bećiraju
Govorimo o napadaču koji je bio drugi strijelac posljednje Lige nacija sa 4 gola iza Erlinga Halanda i Aleksandra Mitrovića (po 6). Takođe, govorimo o igraču koji je u Bukureštu het-trikom režirao jednu od značajnijih pobjeda Crne Gore od obnove nezavisnosti, a za sada i najveću u mandatu selektora Radulovića.
Istina, kako je i sam u nedavnom intervjuu za Lob Sport priznao, Mugoša nije u posljednje vrijeme puno igrao u Kobelu zbog trenera, koji je praktično otjerao i jednog Andresa Injestu.
Međutim, njegov golgeterski njuh i iskustvo na terenu mogu da budu od neprocjenjive važnosti za Crnu Goru, nezavisno o broju minuta provedenim na terenu. To je, svakako, tema za razmišljanje, naročito pred septembarske izazove.
PLAN – S 10 BODOVA OTIĆI U BEOGRAD
Slijedi prijateljski susret sa vječnim dužnikom Češkom za dva dana, a potom predstoji čekanje i septembar, odnosno gostovanje Letoniji 7. i domaći duel sa Bugarskom tri dana kasnije. Uz saldo od četiri boda iz tri utakmice, Radulović i njegova selekcija imaju imperativ osvajanja šest bodova u pomenute dvije utakmice, kako bi, s okruglih 10, na tlu Beograda protiv Srbije 17. oktobra igrali prvo veliko finale kvalifikacija.
>>> Mijatović: Bod znači dosta, mečevi u septembru su ključni
Litvance smo oba puta do sada pobijedili i to 2018. u Ligi nacija – 2:0 i 1:4. Sa druge strane, pažnja na tvrde Bugare, koje smo dva puta razoružali u gostima, ali u tri domaće utakmice, specifično, nismo uspjeli da pronađemo recept za trijumf – 2:2 (2008. kvalifikacije za SP), 1:1 (2011. kvalifikacije za EP) i 0:0 (2019. takođe u borbi za Euro).
U slučaju septembarskog neuspjeha, još jednom bismo zatvorili sebi vrata vječnih snova.
>>> Evo kada Crna Gora igra preostale mečeve u borbi za Euro 2024.
Šansa nesumnjivo još uvijek postoji. Međutim, za istorijski let prema Euru biće potrebni golovi, odnosno jesenje pobjede i, vrlo vjerovatno, crnogorski skalp u glavnim gradovima Srbije i(li) Mađarske. Uz vječno pitanje da li smo za takvo što kadri.
Do tada, Crna Gora je – ni na nebu, ni na zemlji.
