Miodrag Džudović nije progutao gorku pilulu sa Islanda. Niti su Varvari, kako bi to čaršijski danas zvučalo “poćerali” Džuda. Dobro, neka bude da su mu pomogli da je odluka koju je vruće glave donio još na hladnom Islandu – ispravna.
Ne pišem ove redove kako bih predstavljao štit između trenera i nezadovoljnih navijača, koji otrovne strelice usmjeruju ka Džudoviću sa tvrdnjom da je brodolom na obalama Islanda krivica samo kormilara Budućnosti. Ko je imao priliku da jednom razgovara sa našim nekadašnjim reprezentativcem, ko je imao barem jednom priliku da ga posmatra kao igrača (na primjer onaj duel sa Runijem kada je engleski superstar nošen nervozom pokosio našeg stamenog štopera i dobio crveni karton, a ovaj ustao i shvatio da u toj odluci nije bilo istinske namjere za povredom), shvatiće kakav karakter krasi Miodraga Džudovića. Oličenje poštenja i pravog čovjeka!
Nije smak svijeta, petarde od ribara su realnost crnogorskih klubova
Znam, reći ćete da Budućnost ne treba na klupi dobre ljude, već dobre trenere, ali postoji i u tom mandatu Džudovića nekoliko debelih činjenica nevezanih za njegov (ne)dokazani trenerski kvalitet…
SAZNAJEMO: Džudović obećao ostavku – Varvarima
Kao što smo i najavili – Džudović dao ostavku
Došao je u momentu kada je Budućnost možda i jedini put u svojoj istoriji bila na nuli nakon četiri prvenstvena kola. Angažovanje Džudovića i njegovo prihvatanje da mu prva samostalna uloga bude u teatru uvijek užarene pozornice pod Goricom apsolutno je bio obostrani rizik.
Brano Milačić za LOB SPORT: Bog s nama, naš fudbal je van svemirskog prostora
Budućnost i Džudović priča je o velikoj borbi tokom koje nikada nijeste imali priliku da čujete šefa stručnog štaba da se kitio, na primjer, odličnim rezultatima u najvećem derbiju, niti da je okolišao i bježao od odgovornosti (kao ni sada) kada je kolo prije kraja vibriralo u plavoj svlačionici nakon poraza od Jezera. Titula je stigla u posljednjoj rundi, u Baru, noktima i zubima su se Džudovićevi izabranici rvali za nju. Čista je i poštena!
Nego, vratimo se aktuelnoj temi jer će neko pomisliti da trenera čijoj se ostavci više likuje nego tituli – branim. Džudović je zbog katastrofe na Islandu kriv. Apsolutno je kriv načinom na koji je sa ostatkom stručnog štaba pripremio i vodio utakmicu protiv islandskog Brejdablika. A da je jedini krivac? Nikako!
Svi znamo da se čelnici klubova vode mantrom “lakše je skloniti jednog (trenera), nego dvadeset (fudbalera)”. Ali gdje su upravo oni? Čelnici? Kakva je bila strategija kluba tokom borbe za titulu i nakon osvajanje iste? Nikakva! Mijač je krajem maja saopštio da diže sidro, a postupcima u posljednjih nekoliko mjeseci, čovjek koji je svojim novcem pokrivao kompletan budžet (i u tom pogledu maksimalno rasteretio Glavni grad) davno je u sebi prelomio da napušta Budućnost. Jer da nije, Budućnost se za proljećni dio sezone ne bi na pripremama svaki dan od Bečića do plastičnog terena u Grblju gegala autobusom. Isti predsjednik bi valjda došao da podrži tim u trenucima kada se odmotavalo šampionsko klupko. I, ono što je najvažnije, Budućnost bi probala da dovede pojačanja, a ne da nakon odlaska nekolicine koji su činili okosnicu tima, potezima tokom prelaznog roka gledala da samo popuni igrački roster. I to nekoliko dana pred Island…A onda smo baš te igrače gledali u samokreaciji islandskog horor filma u kojem dominiraju mučne scene poput povratnih lopti koje su zapravo poslužile kao kontranapad za rivala, promašivanja cijelog fudbala, potpunog disbalansa u procjeni i percepciji igre…
Budućnost jednostavno nema tim, a fudbaleri nemaju karakter. Petar Grbić je u oba primjera slika i prilika toga. U proljeće je bio najbolji fudbaler Budućnosti, a na Islandu povicima “Šta ste se prepali”, djelovao kao jedini kojem je stalo da se izbjegne bruka, ili realnost? Dakle, samo Grbić, koji je imao zavidnu karijeru, koji će u avgustu 35 godina…
Džudović – uprava – igrači. Da, igrači su i te kako krivi. Prosto postoje utakmice u kojima fudbaleri preuzmu uzde, vidjeli smo to u septembru tokom Lige nacija kada je Edin Džeko osjetio beskarakternu Crnu Goru i na sve načine vukao svoje saigrače do važne pobjede, a znao je i sam da Zmajevi od Sokola nijesu bolji tim.
Evropsko ogledalo crnogorskog fudbala
Budućnost na Islandu nije pukla (samo) zbog Džudovića, pukao joj je antisistem…
