Na takozvanoj listi “Zvijezda u usponu”, sa još devet djevojaka iz mnogo jačih i razvijenih zemalja, u kojima je ženski fudbal na visokom nivou, našla se i najmlađa među njima 16-godišnja Maša Tomašević.
UEFA je prepoznala izuzetan talenat kod igračice Budućnosti i na svojoj zvaničnoj veb stranici istakla da tinejdžerka iz Podgorice posjeduje enorman potencijal koji bi mogao da bude podloga za vrhunsku karijeru.
LOB SPORT vam, nakon razgovora sa Vasilijem Adžićem, donosi priču o dijamantu crnogorskog ženskog fudbala koji tek treba da zablista!
<<< Čekajući mig Stare dame: Pobijediću pritisak!
Dok prilazimo kampu Fudbalskog kluba Budućnost, primjećujemo djevočicu koja se sa loptom bukvalno – igra. Lijeva, desna, glava, biciklo, nekoliko driblinga u prazno i sa 20-ak metara šut pravo u mali gol. Gledamo se fotograf i ja, te zajednički konstatujemo – zvijezda je rođena.
“Objava UEFA-e za mene je veliko priznanje koje potvrđuje sav moj dosadašnji trud, rad i zalaganje. Osjećaj je nevjerovatan. Mislim da je to samo uvertira za sve što me čeka u budućnosti, naravno ako nastavim kao do sada”, počinje Maša razgovor za LOB SPORT.
Logično je da odmah nakon toga djevojku u kopačkama upitate – kako i zašto fudbal?
“Od četvrte godine treniram i oduvijek me samo lopta interesovala. Prve treninge sam odradila u tatinoj školi fudbala, kasnije u Školi fudbala ‘Stari aerodrom’ gdje mi je bilo jako lijepo. Prvi Ženski fudbalski klub bio mi je Mladost, zatim Danilovgrad i sada Budućnost u kojoj sam skoro dvije godine.”
A, da li je bilo predrasuda? Djevojka, pa da igra fudbal…To je u konzervatinoj sredini, kakva i jeste Crna Gora po mnogim pitanjima, poprilično neshvatljivo.
“U početku jeste! Svima je bilo neobično i čudno kada čuju da djevojčica trenira fudbal, jer su ga smatrali samo muškim sportom. Kasnije se sve to promijenilo i mogu reći da je sad sve normalno.”
Maša potiče iz fudbalske porodice, otac Željko je uspješan trener sa angažmanom u Kataru, a radio je i u Saudijskoj Arabiji. Tata, ćerka i fudbal. Ne, to nije film, već saradnja uz pomoć koje se Maša penje ka tronu ženskog fudbala…
“Mnogi misle da me najviše forsira otac zato što je fudbalski trener. Ali to nije bilo tako, pogotovo ne u početku, zato što, kao što sam već rekla, ženski fudbal nije bio mnogo razvijen kod nas. Ali, vrlo brzo se sve to promijenilo. Sada sve greške koje pravim na terenu najviše uz njegovu pomoć ispravljam i rješavam.”
Osim laskavih individualnih priznanja, Maša je sa kadetskom selekcijom Budućnosti osvojila titulu prvaka Crne Gore, dok je u prošloj sezoni seniorske lige postigla 28 golova. Sa svega 15 godina debitovala je za “A” nacionalni tim.
“Debitovati za prvi tim Crne Gore sa 15 godina je nevjerovatno. Bila sam jako ponosna. Velika je stvar nositi dres crnogorske reprezentacije, a pogotovo njene najbolje, odnosno seniorske selekcije.”
U ženskom fudbalskom klubu Budućnost, pod budnim okom trenera Duška Globarevića, dobri su kapacitet za rad sa talentovanim djevojkama.
“Imamo odlične uslove – pristup teretani, svim terenima i rekvizitima. Trener Duško Globarević nam maksimalno izlazi u susret u svakom smislu. Mislim da imam sve što je potrebno za dobar rad i napredak.”
Put ka slavi je počeo, Crna Gora napreduje u ženskom fudbalu što se vidi po odličnim rezultatima seniorske selekcije, to je svakako dobar preduslov da Maša dosegne zvjezdane staze.
“Drago mi je kada vidim da sve veći broj djevojčica počinje da se bavi fudbalom – mislim da će tako ženski fudbal u Crnoj Gori da se popularizuje i da će ojačati domaća liga. Nadam se da ću već za dvije godine zaigrati za neki od najvećih evropskih klubova. Mislim da je to želja svakog fudbalera i fudbalerke.”
Zaključak je jasan, fudbal je Mašina sadašnjost i (blistava) budućnost.
“Znala sam da će fudbal biti nešto čime ću se baviti. Jednostavno, to je nešto što najviše na svijetu volim i ne bih sebe mogla da zamislim nikako drugačije.”
