Novogodišnji projekat Lob Sporta u uvodu 2026. donosi istorijat 15 crnogorskih fudbalskih stogodišnjih klubova. Misija, kroz koju čuvamo i baštinimo tradiciju domaćeg loptanja dugu preko jednog vijeka, a na koju naša država treba da bude ponosna i njeguje nasljeđe sopstvenog loptanja.
Daleke 1908. godine Filip Đurašković donio je prvu fudbalsku loptu u Pljevlja, grad u podnožju brda Golubinja. Vjerovatno tada nije ni slutio da će tako načiniti prvi korak ka osnivanju kluba koji će postati ponos grada, ali i cijele Crne Gore.
Prije 105 godina, preciznije, na Vidovdan 28. juna 1920. godine osnovan je današnji Rudar.
35 GODINA ČEKANJA – OD BREZNIKA, SANDŽAKA, JAKIĆA PA SVE DO RUDARA
Na ime Rudar čekalo se u prvih 35 godina postojanja kluba. Pri osnivanju dodijeljeno mu je ime Breznik i tim su sačinjavali učenici, mladi ljudi i zaljubljenici u fudbal kojih u Pljevljima nije nedostajalo. Ime Breznik neće biti dugog vijeka. Već 1923. godine osniva se sportsko društvo Sandžak, a u njoj i fudbalska sekcija koju je kao kapiten predvodio Jovan Drašković.
Ubrzo su se formirali i drugi klubovi, a igrale su se i prve međugradske utakmice. Posebno u sjećanju su ostali dueli sa ekipama Čajniča, Prijepolja kao i okršaji sa Hercegovcem iz Nikšića, Crnogorcem sa Cetinja, ali i sarajevskim rivalima Slavijom i Slogom.
Iako po talentu nisu zaostajali pljevaljski fudbaleri zbog loših saobraćajnih veza i materijalnih uslova nisu učestvovali u prvenstvenim takmičenjima.
Nedugo nakon okončanja Drugog svjetskog rata osniva se FK Jedinstvo koje ubrzo mijenja ime u Jakić, a ime je novom klubu dato po narodnom heroju Velimiru Jakiću – bila je to ustaljena praksa u poslijeratnim godinama. Jakić je ostao upamćen po velikom uspjehu i plasmanu u četvrtfinale Kupa Jugoslavije gdje je poražen sa 3:2 od prvoligaša Sarajeva.
Čekalo se na ime Rudar sve do 1955. godine. U međuvremenu, krajem 1949. klub se ponovo zvao Breznik, da bi isti prestao sa radom 1954. nakon incidenta na utakmici sa Sutjeskom u Pljevljima. Nedugo nakon toga formiraju se radnički tim Polet i tim DTV Partizan sastavljen od gimnazijalaca koji će od već spomenute 1955. nositi jedinstveno ime Rudar.
USPONI I PADOVI
Već u prvom nastupu u titogradskom podsavezu (grupa sjever) ekipa gimnazijalaca predvođena profesorom Draganom Ivanovićem Čiljom potvrdila je svoj veliki talenat. Uspjeli da osvoje prvo mjesto i dođu do kvalifikacija za ulazak u zonu gdje su poklekli pred Bokeljom.
Nakon te, starijim ljubiteljima fudbala u Pljevljima, drage generacije koja se nakon toga praktično raspala zbog odlaska na studije uslijedio je period stagnacije. Lutali su i tražili se u Rudaru sve do 1966. godine kada fudbalski entuzijasta Radomir Matović stvara dobar tim i dovodi trenera Mirka Žderića, a Pljevljaci idu sve do titule republičkog prvaka. Međutim, u dvomeču sa šampionom Sjeverne Makedonije Rabotničkim, nije uspio da se domogne Druge savezne lige Jugoslavije. Klub iz Skoplja je slavio u obje utakmice – 6:0 i 2:1.
Početkom 70-ih godina Rudar je osvajanjem drugog mjesta u Republičkoj ligi uspio da se domogne statusa drugoligaša i plasmana Drugu saveznu ligu (južna grupa) što je tada bio veliki uspjeh za pljevaljski klub.
Reogranizacijom takmičenja u sezoni 1972/73 klub sa sjevera naše države se seli u republičku ligu gdje su proveli gotovo 20 godina i u jednom momentu ispali čak i u najniži rang takmičenja tzv. Sjevernu regiju.
PREPOROD
Poslije dvije decenije stagnacije od sezone 1991/92 počinje preporod Fudbalskog kluba Rudar. Ubjedljivo osvajaju prvo mjesto u Međurepubličkoj ligi i dolaze do plasmana u Drugu saveznu ligu. Nije se uspon Pljevljaka tu zaustavio – već u narednoj sezoni kao trećeplasirani dolaze do baraža za novoformiranu Prvu B ligu. Tamo su naletjeli na Prištinu gdje su nakon poraza u prvoj utakmici 3:2, na domaćem terenu slavili (2:0) i izborili plasman u viši rang drugu godinu za redom.
Nije ni tu bio kraj preporoda. Tadašnji vlasnik firme Volvoks, Zoran Damjanović, uložio je sredstva u klub, a promijenjeno je i ime u Rudar-Volvoks, kako bi se došlo do istorijskog plasmana u Prvu saveznu ligu.
Cilj je ostvaren u proljeće 1994. kada je pljevaljski klub predvođen sa klupe Nikolom Pecom Rakojević izborio ulazak u društvo najboljih timova bivše Jugoslavije. Liga od 10 klubova iz koje su četiri ispadala jednostavno bila je preveliki zalogaj za Rudar koji se poslije jedne sezone vratio na drugoligašku scenu.
Nije to bio posljednji put da su se Pljevljaci našli u eliti. U sezoni 2000/01 Rudar se kao prvak Druge lige (jug) plasirao u Prvu saveznu ligu i potom sa mladim trenerom Srđanom Bajićem i talentovanim timom došao do sedme pozicije što se, do tada smatralo najvećim uspjehom Rudara.
ZLATNI PERIOD U NEZAVISNOJ CRNOJ GORI
Zlatne godine su zapravo tek usljedile. Nakon što je Crna Gora 2006. obnovila nezavisnost Rudar se našao u debitantskoj sezoni Prve fudbalske lige naše države s obzirom da je sezonu ranije izborio plasman u Prvu ligu.
Ta sezona 2006/07 bila je po mnogo čemu upečatljiva za Rudare. Damir Čakar je zajedno sa Žarkom Koraćem (tadašnjim napadačem Zete) podijelio nagradu za najboljeg strijelca premijerne sezone 1. CFL. Čakar i Korać su postigli po 16 golova.
Iako nisu stigli do titule, osvojili su četvrto mjesto koje im je donijelo istorijski plasman u kvalifikacije za Kup UEFA. I da su bili lošije plasirani Pljevljaci bi svakako igrali kvalifikacije za drugo po jačini UEFA takmičenje. Razlog? Postali su, prvi, istorijski osvajači Kupa Crne Gore.
U finalu, koje se igralo pod Goricom, Rudar je golovima Stevana Vraneša i Ramiza Lukovca savladao Sutjesku, 2:1.
Uslijedile su dvije sušne sezone u kojima nije bilo trofeja, a ispostaviće se da je to bilo zatišje pred najbolju sezonu u istoriji kluba. Rudar je u sezoni 2009/10 po prvi put postao prvak Crne Gore, a na sve to je osvojio i drugi trofej u Kupu i tako došao do istorijske duple krune.
Te sezone Pljevljaci su najveću konkurenciju imali u vidu Budućnosti sa kojom su na zimskoj pauzi bili potpuno poravnati. Međutim, na startu proljećnog dijela sezone plavo-bijeli su počeli da gube bodove što je tim Nebojše Vignjevića iskoristio da se učvrsti samostalno na vrhu.
U knjizi Prva decenija fudbalskih takmičenja FSCG tadašnji kapiten Rudara, Nedjeljko Vlahović, se prisjetio istorijske sezone.
“Bila je to moja prva sezona u Pljevljima. Mnogo dobrih stvari se poklopilo te godine. Odlično smo počeli, samopouzdanje je raslo iz kola u kolo. Dobri rezultati su se nastavili tokom čitave sezone, a kruna je bio kraj maja kada smo u deset dana osvojili oba trofeja“, prisjeti se Vlahović i potom u dahu nastavio:
“Budućnost je bila ozbiljan rival, uoči prvenstva je važila za favorita. Dobro se sjećam naših utakmica, i u prvenstvu i u Kupu. Samo finale je možda poprimilo drugačiji tok zbog ranog penala i isključenja kapitena Budućnosti Perišića, ali smo znali da iskoristimo priliku koja nam se ukazala“.
Jedan od važnih šrafova tog tima pljevaljskog kluba bio je i Blažo Igumanović.
“To je bio fantastičan osjećaj. Dupla kruna sa Rudarom je bila najljepši trenutak moje karijere. Nismo osjećali nikakav pritisak, a bili smo svjesni svojih kvaliteta. Znali smo da nam se takva prilika neće brzo ukazati i učinili smo sve da je maksimalno iskoristimo“, istakao je Igumanović.
Bili su vladari crnogorskog klupskog fudbala i u sezoni 2014/15 dok su Kup osvajali još 2011. i 2016. godine.
Ni u drugoj šampionskoj sezoni Rudar nije važio za favorita za titulu. Bila je to Sutjeska koja je furiozno ušla u sezonu – osam pobjeda u prvih 10 utakmica. Do sredine oktobra samo je jedan tim bio kadar da ugrozi raspoložene Nikšićane – Rudar. Međutim, ni nakon tog skalpa u gradu čelika i piva Pljevljake nisu svrstavali u krug timova koji mogu da napadnu šampionsku titulu.
Jedan od ključnih momenata sezone bio je derbi Budućnosti i Sutjeske u kojem su Nikšićani poraženi 3:0, ali još gore od rezultata bila je suspenzija njihovog najboljeg igrača Vladimira Jovovića. Brzonogi ofanzivac kažnjen je tada na šest mjeseci zbog nesportskog ponašanja prema protivniku i sudiji.
Iz sijenke su ovakav rasplet situacije iskoristili Pljevljaci i došli do druge titule šampiona države.
“Bila je to jako čudna sezona, potpuno drugačija od svih prethodnih. Klub je imao mnogo problema, a novca je bilo malo, samim tim i kvalitetnih igrača. Tog ljeta je došlo šest, sedam novih igrača, većinom iz Čelika, uz dva Japanca. Svi su se odlično uklopili za kratko vrijeme. Cilj je bio opstanak, pa smo u startu i sami bili iznenađeni rezultatuima koje smo bilježili“, prisjetio se Vlahović u knjizi Prva decenija fudbalskih takmičenja FSCG.
Nadovezao se tadašnji kapiten Rudara.
“Već u prvom kolu smo glatko pobijedili šampiona u Nikšiću i postali svjesni da možemo napraviti više od onog što smo planirali. Kada se pogleda čitava sezona, gotovo da nije bilo oscilacija. Mislim da smo izvukli maksimum iz igračkog kadra koji smo imali i zasluženo smo stigli do velikog trofeja“, zaključio je Vlahović.
U sezoni 2023/24 ispali su iz prvoligaškog društva i trenutno se takmiče u Drugoj ligi.
PRVE EVROPSKE POBJEDE
Od 2006. i osamostaljenja Crne Gore Rudar je odigrao 20 evropskih utakmica. U tom periodu zabilježio je tri pobjede, pet remija i 12 poraza.
Prvi put su se u evropskim kvalifikacijama pojavili u sezoni 2007/08 kada su u prvom kolu kvalifikacija za Kup UEFA naletjeli na Omoniju. Kiparski klub je bio jači u dvomeču sa ukupnih 4:0.
Dvije od tri pobjede stigle su u narednom evropskom izletu. Sezona 2010/11 – prvi zadatak u kvalifikacijama za Ligu šampiona za Rudar, šampiona Crne Gore, bio je prvak San Marina Tre Fiori. Uslijedile su dva velika trijumfa (4:1 i 3:0) koji će zauvijek ostati upisani zlatnim slovima u istorijske knjige pljevljaskog kluba. Ne samo što su to bili prvi trijumfi u Evropi već i zato što je po prvi šut Rudar izborio drugo kolo kvalifikacija za Ligu šampiona.
Tamo ih je sačekao bugarski Liteks koji je sa ukupnih 5:0 bio bolji od šampiona naše države.
Na narednu pobjedu čekalo se sve do 2013. godine. U međuvremenu doživljena su dva neuspjeha na startu kvalifikacija za Ligu Evrope. Prvo je 2011. Austrija Beč bila bolja sa ukupnih 5:0, a godinu dana kasnije i Širak (2:1).
Dvomeč sa jermenskom Mikom u već spomenutoj 2013. donio je treći i za sada posljednji evropski trijumf Rudara. Pljevljaci su pobijedili u Podogorici sa 1:0, dok je u Jermeniji bilo 1:1 pa su izborili drugu rundu kvalifikacija. Tamo ih je sačekao poljski Šljonsk iz Vroclava i sa ukupnih 6:2 ih eliminisao.
Još dva puta su se našli na evropskoj sceni fudbaleri Rudara. Prije 10 i po godina ih je u drugom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona. nokautirao Karabag, azerbejdžanski klub za koji danas u elitnom takmičenju sa uspjehom nastupa crnogorski reprezentativac Marko Janković.
Zaustavili su rivala u prvoj utakmici u Bakuu – 0:0. Međutim, u revanšu koji se igrao u Petrovcu na stadionu Mitar Mićo Goliš Karabag je golom Rejnalda eliminisao crnogorskog šampiona.
Pretposljednji evropski izlet kluba iz grada pod Golubinjom bio je u sezoni 2016/17. U prvoj rundi kvalifikacija za Ligu Evrope pred Rudarom je bio albanski Kukeši. Ispostaviće se neprelazna prepreka pošto su u prvoj utakmici, u Nikšiću, poraženi sa 1:0, dok je u revanšu bilo 1:1.
Nakon toga samo smo još jednom gledali Rudar kako predstavlja Crnu Goru u Evropi. Bila je to 2018. godina kada su Pljevljaci u prvom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope izvukli Partizan koji je sa dvije pobjede od po 3:0 lako izborio plasman u narednu fazu.
ČAKAR KAO SINONIM RUDARA
Tokom 105 godina duge istorije Rudara kroz klub prošlo je mnogo majstora loptanja i velikih igrača. Nemoguće ih je baš sve pobrojati, ali ime koje se u Pljevljima posebno ističe i čiji pomen uvijek izmami osmijeh kod ljubitelja fudbala u tom gradu jeste Damir Čakar.
Čakar je ponikao u Rudaru, ali je profesionalnu karijeru započeo u Budućnosti odakle se jako brzo, 1992. godine, vratio u Pljevlja. Igrao je u Rudaru u tri mandata i prema dostupnim informacijama postigao oko 60 golova za pljevaljski klub.
Nekadašnji ofanzivac u karijeri je osim spomenutih Budućnosti i Rudara igrao i za: čačanski Borac, Partizan, Šateru, Sartid, Sutjesku i Mogren.
Imao je Damir od koga da naslijedi talenat s obzirom da je i njegov otac, Rasim, legenda kluba i fudbaler sa, kako pojedini izvori navode, najviše nastupa za Rudar. Gotovo 20 godina je igrao pod Golubinjom, a bio je član generacije koja je 1966. godine bila republički prvak.
Takođe, jedan od najboljih defanzivaca u istoriji Rudara je Zoran Vraneš koji je 1950. godine rođen u Pljevljima, a dres lokalnog kluba nosio je od 1966. do 1968. nakon čega se otisnuo u Partizan. Osim beogradskog giganta za koga je nastupao u dva mandata Vraneš je igrao i za Osijek, Hajduk iz Kule i Šumadiju iz Aranđelovca.
Nabrajanje najboljih igrača u istoriji Rudara ne može da prođe bez Sadika Katane. Ubojiti golgeter je prvi meč za ponos Pljevalja odigrao 1954. godine i to još pod imenom Breznik. Karijera je trajala do 1970. godine, a za to vrijeme je odigrao preko 400 utakmica za Rudar i postigao gotovo isti broj pogodaka. U sezoni 1966/67 bio je najbolji strijelac crnogorske republičke lige sa 25 golova. Takođe, tokom studiranja u Sarajevu jednu sezonu (1958/59) odigrao je za FK Pretis iz Vogošće i tu je sa 30 golova takođe bio najbolji strijelac u Zoni Bosne i Hercegovine.
Oni najstariji ljubitelji fudbala u Pljevljima ne preskaču ime Remza Nuhanovića kada je riječ o najvećim talentima pljevaljskog fudbala. Nuhanović je bio jedan od najboljih igrača u poslijeratnom periodu Pljevalja. Takođe, odlične partije pružao je i u Slobodi iz Užica, a najzaslužniji je za njen plasman u tadašnju Zonu četiri (treći rang savezne lige) 1956. godine.
Još je mnogo onih kojih su ostavili neizbrisiv trag u pljevljaskom fudbalu i Rudaru, a neki od njih su Dragan Aničić, Blagoje Ostojić, Derviš Hadžiosmanović i drugi.
Rudar danas bitiše u Drugoj ligi i čeka pravi trenutak za povratak na najveću crnogorsku fudbalsku scenu. Do nje će, nesumnjivo, prije ili kasnije ponovo stići.
