Novogodišnji projekat Lob Sporta u uvodu 2026. donosi istorijat 15 crnogorskih fudbalskih stogodišnjih klubova. Misija, kroz koju čuvamo i baštinimo tradiciju domaćeg loptanja dugu preko jednog vijeka, a na koju naša država treba da bude ponosna i njeguje nasljeđe sopstvenog loptanja.
“Dečić nije samo obični pravni subjekat i sportski klub. Dečić je svetinja za Tuzane i za Malesiju”, rekao je prije četiri godine predsjednik kluba Paljo Drešaj.
U toj rečenici sažeto je sve ono što Dečić predstavlja ovom kraju – ne samo fudbal, već osjećaj pripadnosti i kontinuiteta u sredini koja se kroz decenije mijenjala.
Govorimo o klubu u usponu koji ove 2026. godine slavi vijek postojanja.
TUZI KROZ VRIJEME
Nekada su Tuzi bile poznate po zanatlijama i trgovcima, po živosti čaršije i kafanama kojih je, kako se pamti, bilo čak 36. Danas ih gotovo nema, ali je Dečić ostao kao jedno od rijetkih mjesta gdje se zajednica i dalje okuplja, gdje se pamti prošlost i gradi nova priča. Klub je preživio promjene vremena, sistema i navika, i upravo zato ima poseban značaj za Tuzane i cijelu Malesiju.
Gotovo jedan vijek Dečić je bio klub koji se gradio polako, bez velikih riječi i brzih uspjeha. Od lokalnih liga do šampionskog trona Crne Gore, put je bio dug, ali je na kraju pokazao da se istrajnost i kontinuitet uvijek isplate.
PRVI TAKMIČARSKI KORACI
U periodu prije Drugog svjetskog rata Dečić je uglavnom igrao neligaške utakmice. Prvo zvanično takmičenje u kojem je klub učestvovao bila je Centralna liga – četvrti rang tadašnjeg jugoslovenskog fudbala, u kojem je Dečić nastupao sve do ranih sedamdesetih godina.
Prvi veći iskorak došao je u sezoni 1972/73, kada je Dečić osvojio titulu prvaka Četvrte lige i izborio plasman u treći rang takmičenja. Tokom narednih decenija klub je uglavnom bio stabilan član Republičke lige Crne Gore, uz povremene oscilacije, ali i zapažene rezultate. Treće mjesto u sezoni 1988/89 i drugo mjesto godinu kasnije ostali su upamćeni kao najbolji dometi tog perioda.
Istorijski preokret desio se u sezoni 2003/04, kada je Dečić osvojio titulu šampiona Republičke lige i prvi put izborio plasman u Drugu ligu tadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore. Već u debitantskoj sezoni 2004/05 klub je zauzeo odlično treće mjesto, pokazavši da uspjeh nije bio slučajan.
Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, Dečić od sezone 2006/07 postaje član Prve lige Crne Gore.
Foto: FK Dečić
KUP – DVA PADANJA I TREĆA SREĆA
Put Dečića ka vrhu nije bio ni kratak ni jednostavan, a to najbolje ilustruju finala Kupa Crne Gore. Klub je dva puta bio nadomak trofeja, ali je ostajao bez završnog koraka. U finalu 2021. godine Budućnost je slavila rezultatom 3:1, dok je godinu kasnije Dečić ponovo poražen u finalu – ovog puta minimalno, 1:0. Ta dva poraza bila su bolna, ali su dodatno očvrsnula ekipu i klub u cjelini.
Upornost je, međutim, ponovo bila jača od razočaranja. Finale Kupa 29. maja tekuće godine donijelo je ono što su Tuzani dugo čekali. Protiv Mornara, Dečić je odigrao zrelo i strpljivo, a trenutak odluke desio se u 24. minutu, kada je Asmir Kajević preciznim lobom postigao jedini gol na utakmici. Pobjeda od 1:0 značila je osvajanje Kupa Crne Gore i simbolično – treću sreću za Dečić.
PUT KA VRHU – GRADNJA ŠAMPIONA
Titula prvaka Druge lige u sezoni 2019/20 označila je početak najboljeg perioda u istoriji kluba. Povratak u Prvu ligu bio je impresivan – Dečić je sezonu 2020/21 otvorio pobjedom nad Budućnošću (2:0), a kasnije je završio na trećem mjestu, izborivši istorijski plasman u evropska takmičenja.
Taj pogodak bio je više od gola – bio je simbol gotovo jednog vijeka čekanja, rada i vjere da i klub iz male sredine može stići na vrh.
ŠAMPIONSKA SEZONA ZA PAMĆENJE
Sezona 2023/24 ostaće upisana zlatnim slovima. Dečić je po prvi put postao šampion Crne Gore, prekinuvši višegodišnju dominaciju Budućnosti i Sutjeske. Titula je obezbijeđena kolo prije kraja, a ključni trenutak desio se u Nikšiću – pobjeda nad Sutjeskom (1:0), uz gol iskusnog Draška Božovića. Zaslućena nagrada nakon skoro 100 godina čekanja, rada i znoja prolivenog u Tuzima.
PRVI PROLAZ I EVROPSKA POTVRDA
Evropski nastupi Dečića u posljednjim sezonama postali su važan dio identiteta kluba i dokaz njegovog napretka. Iako su prvi koraci bili teški, svaka utakmica na međunarodnoj sceni donosila je novo iskustvo i jačala klub za ono što slijedi.
Evropska priča počela je u sezoni 2021/22, kada je Dečić zaustavljen već u prvoj rundi kvalifikacija. Drita je bila iskusnija i u oba meča slavila tijesnim rezultatima, ali je za Tuzane to bio prvi ozbiljan sudar sa evropskom realnošću i pokazatelj koliko je put do kontinentalnog uspjeha zahtjevan.
Godinu kasnije Dečić je bio znatno zreilji. U prvoj rundi kvalifikacija odmjerio je snage sa Dinamom iz Minska, a prvi meč, igran u Podgorici, završio je remijem 1:1. Zbog sankcija pod kojima je bila Bjelorusija, oba susreta odigrana su u Crnoj Gori, što je predstavljalo rijetku i realnu priliku za prolaz. U revanšu je sve do završnice djelovalo da će meč ući u produžetke, ali je gol crnogorskog internacionalca Dušana Bakića u 77. minutu presudio i zaustavio Dečić na prvoj prepreci.
Prava evropska zrelost pokazana je nakon osvajanja šampionske titule 2023/24, kada je Dečić izborio istorijski plasman u kvalifkacije za Ligu šampiona. Ipak, već u prvom kolu bilo je jasno da je Nju Sejnts prejak – poraz od 3:0 u gostima odlučio je dvomeč, dok je remi u Tuzima (1:1) imao samo simboličnu vrijednost.
Selidba u kvalifikacije za Ligu konferencija donijela je, međutim, najljepše evropske trenutke u istoriji kluba. U drugoj rundi, nakon preskočene prve, Dečić je u Batumiju ostvario prvu pobjedu u evropskim takmičenjima – trijumf od 2:0 protiv Dinama, na impresivnoj Adjarabet areni. Iako je rival bio bolji veći dio meča, Tuzani su strpljivo čekali svoje šanse i u razmaku od četiri minuta riješili utakmicu. Pogotke su postigli Iljir Camaj i Vuk Striković, a taj rezultat je kasnije potvrđen remijem bez golova u Podgorici. Time je Dečić po prvi put u istoriji preskočio evropsku prepreku i plasirao se u treće kolo kvalifikacija.
Uslijedio je dvomeč sa HJK Helsinkijem. Minimalan poraz u prvom meču (1:0) ostavio je nadu, a revanš je donio jednu od najboljih evropskih predstava crnogorskog šampiona. Dečić je pobijedio 2:1 u regularnom toku, nadoknadio zaostatak i izborio produžetke, a zatim i penal seriju.
Tuzani su bili nadomak istorijskog prolaza u plej-of, imali šansu da riješe sve u petoj seriji, ali su na kraju poraženi. I pored eliminacije, ostao je utisak da je Dečić bio ravnopravan rival i da je napredak neosporan.
Početak ovogdišnje sezone donio je još jedan evropski ispit. U prvoj rundi kvalifikacija za Ligu konferencija ekipa Nebojše Jandrića susrela se sa makedonskim Sileksom. Dečić je u Tuzima slavio 2:0, a iako je u revanšu poražen 2:1, ukupni rezultat bio je dovoljan za prolaz. Nažalost, evropski put zaustavljen je u drugim kolu protiv Rapida iz Beča našeg Andrije Radulovića, ekipe koja je već u prvom meču pokazala razliku u kvalitetu. I pored poraza (ukupni rezultat 6:2), Dečić je poslao jasnu poruku – evropske utakmice više nisu izuzetak, već dio klupske svakodnevice.
IGRAČI KOJI SU OBILJEŽILI DEČIĆ
Istoriju Dečića ne čine samo rezultati i trofeji, već prije svega ljudi – igrači koji su nosili dres kluba u različitim vremenima i ostavljali trag, nekad na velikoj sceni, a nekad u tišini.
Refik Šabanadžović – najveće ime koje je poniklo u Dečiću. Od Tuzi do krova Evrope, sa osvojenom Ligom šampiona i titulom svjetskog klupskog prvaka sa Crvenom zvezdom, ostao je trajni ambasador kluba. I dan danas gleda utakmice Dečića kada god je u svom rodnom kraju.
Posebno mjesto u istoriji kluba pripada Faru Lekiću, čovjeku koji je više od decenije i po bio sinonim za Dečić. Od 1966. do 1986. godine nosio je kapitensku traku čak 17 godina, odigravši više od 800 utakmica za klub.
Dečić je bio i klub u kojem su se karijere završavale sa dostojanstvom. Sanibal Orahovac upravo je u Tuzima spustio zavjesu na igračku karijeru. Sličan put imao je i Hasim Đoković, koji je u više navrata nosio dres Dečića, a posljednje četiri godine karijere proveo upravo u klubu iz Tuzi.
U istoriju Dečića upisan je i Ardijan Đokaj, koji je kao dječak pravio prve fudbalske korake u klubu, iako kasnije nije branio boje Tuzana na seniorskom nivou.
SADAŠNJOST KOJA JE POSTALA ISTORIJA
Današnju, savremenu istoriju Dečića ispisuju igrači koji su donijeli najveće uspjehe. Kapiten Džonatan Drešaj i iskusni Draško Božović bili su ključni šrafovi u osvajanju Kupa i šampionske titule Crne Gore, a njihova priča i dalje traje…
