Stefan Milić je postao jedan od stubova odbrane Partizana. Crnogorski reprezentativac nametnuo se u dresu crno-bijelih i postao je standardan u redovima srpskog velikana.
Milić se sa ekipom nalazi na pripremama za novu sezonu, a u razgovoru sa Mocart Sport sumirao je dosadašnji učinak.
Smatra da je prošla godina bila neuspjeh.
“Ciljevi Partizana, kao ogromnog kluba, jasni su – uvijek se ide na najviše. Postoji ogromna želja i motiv više da se dokažemo i pokažemo koliko ova ekipa vrijedi“, kazao je Milić.
Milić je sa 25 godina među starijima u ekipi.
“I na početku prošle sezone je bila slična situacija. Bio sam najstariji u odbrani, uz Marija Jurčevića, pre nego što je došao Stefan Mitrović. Prihvatio sam tu ulogu. Pomažemo jedni drugima. Prija mi uloga lidera; bio sam kapiten prvog tima Budućnosti već sa sedamnaest godina. Bitno je da smo tu jedni za druge“, ističe Milić.
Crnogorski defanzivac otkriva da je mogao i prije sedam godina da obuče dres Partzana, kada je bio član Budućnosti.
“Igrali smo prijateljsku utakmicu na Zlatiboru. Tada su u Partizanu igrali Saša Ilić i Vladimir Stojković. Savo Milošević je bio trener. Bilo je razgovora nakon te utakmice, ali klubovi se nisu dogovorili i ostao sam u Budućnosti. Imao sam tada zvaničnu ponudu i od Red Bul Salcburga, bilo je interesovanja nekih klubova iz Poljske“, kaže Milić.
Stefan je za mladu reprezentaciju Crne Gore debitovao sa 18 godina protiv Španije, kada su za Furiju igrali Mark Kukurelja, Dani Olmo i Ansu Fati, a selektor je bio Luis de la Fuente.
“Danija Olma sam već znao jer sam te godine potpisao za Dinamo Zagreb iz kog je on upravo odlazio. Veliko je iskustvo igrati protiv takvih igrača sa samo 18 godina. Fati je tada već bio u Barseloni. Igrali smo u Podgorici pred punim stadionom, što se rijetko dešava za mladu reprezentaciju. Izgubili smo, ali smo se dobro držali. Oni su vanserijski igrači. Sva trojica su postali vanserijski igrači. Uostalom, pogledajte na mom nivou igraju“, jasan je Milić.
Iz Budućnosti je otišao u Dinamo, gdje nije dobio pravu šansu u paklenoj konkurenciji.
“Mislim da jesam zaslužio priliku, ali tada je konkurencija bila nestvarna – Josip Šutalo, Kevin Teofil-Katrin, Emir Dilaver, Dino Perić. Bilo je tu mnogo ozbiljnih igrača. Nisam dobio pravu šansu u prvom timu, već sam se dokazivao kroz drugu ekipu i pozajmice. Ipak, ne žalim ni za čim“, poručuje Milić.
Nakon pozajmica, epizode u Bravu, vratio se u Dečić, što je kako kaže, bio spas karijere.
“Jeste. Bile su mi neophodne utakmice i podrška porodice. Iako sam imao i inostranih ponuda, procenio sam da je to najbolje za moj nastavak karijere i ispostavilo se kao ispravno. Sa Dečićem smo osvojili titulu, odatle sam otišao u Rusiju“, izjavio je Milić.
Imao je poziv Andrije Delibašića da se vrati u Budućnosti.
“Tako je, ali smo se čuli prekasno, jer sam već dao riječ prijateljima i kumu iz Dečića. Delibašić mi je bio pomoćni trener u prvom mandatu u Budućnosti. On je bio nevjerovatan čovjek i stručnjak koji je mnogo volio posao. Uvek je tu da vas posavjetuje, kako na terenu, tako i van njega. Samo riječi hvale za Andriju.“
Pričao je i o seniorskoj reprezentaciji i tome kako je imati Stevana Jovetića za saigrača.
“Prije svega, Joveta je vrhunski momak. Poslije takve karijere on hoće svima da pomogne. Dođe, popriča sa nama kad smo u reprezentaciji, daje nam savjete. Mislim da bi imao mnogo veću karijeru da su ga povrede zaobišle, odnosno, da ih je imao manje. On i ovako ima vrhunsku karijeru i igrao je za ozbiljne klubove, ali da nije bilo povreda, mislim da bi bez ikakve dileme dostigao nivo Real Madrida i da tu bude jedan od glavnih igrača. Što se tiče terena, on kad primi loptu, to je čista klasa. Ono što on vidi , ne vidi niko ni na terenu, a ni gore na tribinama. Mislim da to dovoljno govori o njemu“, zaključio je Milić.
