Predstojeća praznična atmosfera neće svima prijati u svijetu fudbala.
Milan, Napoli, Roma, Lacio, Mančester junajted, Čelsi, Barselona – klubovi su čiji je integritet ozbiljno uzdrman na travnjaku ove sezone. Ako izuzmemo rimski sastav, bivši šampioni Evrope, a neki do nedavno i svoje države u živom su rezultatskom blatu.
Međutim, uprkos svemu, jedna ih stvar spaja – povjerenje u trenere. Takav pristup samo prolongira evidentno mučenje i može se reći da je većina njih praktično već sada završila svoje sezone. Naravno, računajući borbu za trofeje.
Početkom novembra u tekstu pod naslovom “Užarene klupe” skenirali smo trenere kojima nad glavom visi otkaz. Interesantno, ceh je do danas platio samo Rudi Garsija u Napoliju, gdje ga je zamijenio povratnik Valter Macari i potpisao četiri poraza u šest posljednjih utakmica. Time je prošlosezonski šampion već sada praktično izgubio krunu s obzirom na 14 bodova zaostatka u odnosu na vodeći Inter, a usput su Napolitanci torpedirani i iz italijanskog Kupa (Frozinone 0:4)…
>>> “Želio sam da ga smijenim odmah nakon promocije”
Ostaćemo još na Apeninima i skenirati preostale taoce sopstvenih odluka.
RASPAD SISTEMA U MILANU
Sve ono što je Paolo Maldini izgradio u Milanu i odveo ga do skudeta nakon 11 godina novi vlasnik Geri Kardinale sa saradnicima srušio je u rekordnom roku. Legenda kluba je otjerana, dovedeni brojni igrači od prodaje Sandra Tonalija u Njukasl, a prvi čovjek koji je, zapravo, trebao da ode na kraju je ostao – Stefano Pioli.
>>> Burno u Milanu: Kapiten i trener u javnom klinču
Posljedice takve odluke oslikavaju se u ispadanju iz Lige šampiona u konkurenciji petog kluba Bundeslige (Borusije Dortmund), šestog sastava Premijer lige (Njukasla) te podmlađenog i rekonstruisanog PSŽ-a.
Od šampiona Italije i polufinaliste Lige šampiona Rosoneri su u kratkom periodu propali do Lige Evrope, šesnaestine finala i suparnika nivoa Rena.
I dok u klubu krivu Drinu pokušavaju da isprave vraćanjem Zlatana Ibrahimovića u ulozi savjetnika, tim se raspao na svim poljima. Igre nema, ideje nema, a kako se radi u nekad cijenjenom Milanelu takođe oslikava čak 30 mišićnih povreda ove sezone…
U Seriji A priča je završena. Trenutno treće mjesto, uz osam bodova zaostatka i utakmicom više od vodećeg Intera, dok bi u slučaju pobjede i Juventus pobjegao na +7. Realnost je puka borba za pozicije koje sljedeće sezone vode u Ligu šampiona, a tu Milanu za vratom dišu Fiorentina, Bolonja, a pitanje je vremena kada će se uključiti Napoli i Atalanta.
Remi (2:2) sa ukusom poraza sa Salernitanom i Filipom Inzagijem samo je posljednji čavao u propalu sezonu slavnog lombardijskog kluba, koji je više puta mijenjao vlasnike tokom posljednjih godina nego pojedini klubovi igrače.
I dok se mnogi na San Siru pitaju do kada će u vremenu i prostoru izgubljeni Pioli voditi brod u dodatni potop, vlasnička struktura je ipak ta koja nosi najveću odgovornost na putu posrtanja sedmostrukog evropskog šampiona. Vlasnik Kardinale javno obećava, tvrdi da je drugi Silvio Berluskoni, a istovremeno ga teren i generalno rad u klub žestoko demantuju.
Jednostavno, kada se odreknete najveće klupske legende i sjajnog operativca, ponor je neminovnost.
RIMSKO PROPADANJE
Roma je osma u Seriji A, a u Ligi Evrope je završila iza Slavije Prag i uspjela da se domogne nokaut faze. Svejedno, Rimljani već neko vrijeme olako rasprodaju teško stečeni ugled, a trener Žoze Murinjo ne želi da odstupi, iako su mu nedavno Bolonja i Tijago Mota pokazali da mu je mjesto u klupskoj prošlosti.
>>> “Odbio sam unosnije ponude jer sam dao riječ, nisam Romin problem”
Portugalac je, vrlo vjerovatno, spakovao kofere, ali ne želi prvi da povuče poteze već čeka na odluku kluba. A ko donosi odluke – pitanje je za milion dolara. Slično kao u Milanu, bez jednog Franćeska Totija, koji nije ni blizu svoje Vučice, konce vuku ljudi koji ni najmanje ne znaju što se od njih očekuje. To u konačnici demonstriraju rezultati, dok Murinjo prodaje priču o napadu na pehar Lige Evrope, a koja je drugo po kvalitetu takmičenje na kontinentu.
Ništa bolji nije ni Lacio, koji je deveti i ima bod manje, uz utakmicu više, od gradskog rivala. Mauricio Sari je uspio da izbori evropsko proljeće u Ligi šampiona i time donekle zamaskira užasnu sezonu nebeskoplavih Orlova.
No, alfa i omega kluba Klaudio Lotito još uvijek smatra da je situacija komforna. Sve do februara i Bajern Minhena…
BARSELONA BEZ BOJE, MIRISA I UKUSA
Prošle sezone Barselona je nakon četiri godine uspjela da ponovo postane šampion Španije. Činilo se da Blaugrana na pogon predsjednika Đoana Laporte i klupske legende na klupi Ćavija Ernandeza opet gradi priču od koje će najviše drhtati Real Madrid.
Međutim, iako je bio sjajan vezista, maestralnog pregleda igre, Ćavijeva Barsa je i u šampionskoj sezoni bila neatraktivna, često sterilna i negledljiva, što je prava rijetkost u istoriji katalonskog ponosa, bez obzira na rezultatske ishode. Ipak, pomenuti parametri stvaraju sve veću paniku u svlačionici, a Ćavi se sve teže nosi sa tim.
>>> Ćavi psovao i udarao u svlačionici
Tri puta Barselona je kapitulirala u posljednjih pet utakmica. Lekcija joj dijele Đirona usred Gaudijevog grada (2:4), debitant Antverpen u Ligi šampiona (3:2), a nedavno i meksička Amerika (2:3) u prijateljskom susretu. Barsa u La Ligi kasni sedam bodova za liderima Realom i Đironom, a iza vrebaju Atletiko Madrid, Atletik Bilbao, a ukoliko se nešto ne promijeni u trku bi mogao da se uključi i neugodni Real Sosijedad.
I dok je Ćavi uspio da prođe u Ligi šampiona (doživio dva poraza u grupi), titulu će teško odbraniti jer je teško očekivati da će Real i Karlo Anćeloti prokockati sedam bodova prednosti, posebno kada se zna da su srušili najvećeg rivala u gostima nakon preokreta (1:2) na pogon Džuda Belingema.
U Ligi šampiona katalonsku posadu čekaće Napoli. No, pitanje je do februara što će se sve događati u Kataloniji, gdje jedan Robert Levandovski izgleda izbezumljeno, a brojni talentovani igrači pogubljeno u sistemu koji forsira Ćavi. Nedavna grčevita pobjeda kod kuće nad fenjerašem Almerijom (3:2) najbolje je oslikala sve limite.
Za sada Ćavi ima podršku Laporte, ali su navijači sve više skeptični oko njegove budućnosti. U slučaju Barselone legenda (na klupi) ne pomaže i sve više nervoze, panike… Jasno, jer ovaj tim nema ni boje, ni mirisa, ni ukusa.
BIO JEDNOM JEDAN MANČESTER JUNAJTED
Brojne generacije odrasle su uz Mančester junajted i Ser Aleksa Fergusona. Klub, koji je izazivao strahopoštovanje u svim taborima već godinama unazad je blijeda sijenka slavnih Crvenih đavola.
Kada u konkurenciji Kopenhagena i Galatasaraja budete posljednji u Ligi šampiona, a u Premijer ligi držite sedmo s pogledom na deveto mjesto onda, prirodno, gledate najprije u trenera. Erik Ten Hag od samog dolaska do danas srlja iz greške u grešku. Ekipa na terenu izgleda baš kao i njegov izraz lica pored klupe – hladno i bezidejno.
Vodio je Holanđanin rat sa jednim Kristijanom Ronaldom, bildovao svoj upitni autoritet nad klupskom ikonom i najboljim strijelcem u istoriji Lige šampiona. Kad je Portugalac otišao očekivao je uspon, a dogodio se dodatni fijasko. Samo jedna pobjeda, uz tri poraza i remi u posljednjih pet utakmica samo su djelić istopljenog mozaika velikana sa Old Traforda, koji je sve dalje od elite engleskog fudbala, a sve bliže prosječnosti.
Kao da je ulogu protagonosite zamijenio sa – Aston Vilom.
Iz semice u sedmicu Ten Hag, koji je utukao milione i milione eura u pojačanja, šalje javne poruke navijačima, pozivajući ih na jedinstvo u teškim trenucima. No, onda dođe Bornmut, zapali Teatar snova (0:3) i prvi put pobijedi u crvenom dijelu Mančestera… To je samo dio neslavnih rekorda koje ruši bivši trener Ajaksa, dok u klubu još uvijek tvrdoglavo odbijaju da pokušaju spasiti što se spasiti može.
U tom slučaju granice ne postoje za Junajted, ali na putu do totalnog brodoloma. Sve to s bijesom gledaju klupske legende poput Roja Kina, Gerija Nevila, Pola Skolsa, Rajana Gigsa, ne vjerujući svojim očima čemu svjedoče svakog vikenda.
O Fergiju da i ne govorimo…
ČELSI NE VIDI SVIJETLO U BOGATOM TUNELU
Sa Romanom Abramovićem Čelsi je dosanjao decenijske snove. Titule šampiona Engleske, dvije evropske krune i brojne istorijske pobjede očigledno će ostati zaostavština kojoj će se navijači morati vraćati u narednim godinama. Jer, bolje dane teško će skoro dočekati.
Sadašnji vlasnik Tod Boeli najbolji je dokaz da imati novac ne znači i znati kako doći do uspjeha. Uprkos potrošenom bogatstvu na debelo preplaćene igrače trener Maurisio Poketino srozao je Plavce na 10. mjesto engleskog prvenstva, a usput Evropu gleda putem televizije.
>>> “Vlasnici nakon utakmice ulaze u svlačionicu i meni se to sviđa”
Brdo novih fudbalera, skupocjenjih bankovnih računa, obijaju se o glavu klubu sa Stemford Bridža, koji je čak lošiji i od Mančester juanjteda, što samo po sebi govori sve. No, da u londonskim odajama ni najmanje ne vide u čemu je problem pokazao je nedavni vapaj Poketina, koji je u januaru tražio – još pojačanja?!
I pored katastrofalnih rezultata njegova pozicija je, teško razumljivo i objašnjivo, za sada sigurna. Ukoliko tako i ostane čak nije isključeno da se Čelsi spusti u borbu za opstanak. Od nje je trenutno udaljen bezbjednih 13 bodova. No, ekipa koja ima više poraza (sedam) nego pobjeda (šest) i koja je postigla tek dva gola više (28) nego što je primila (26), a koja je u seriji od tri vezana gostujuća poraza, posjeduje itekako “potencijal” da se sroza još i više u sezoni sa licem košmara.
Praznična atmosfera u navedenim evropskim klubovima ukrašena je mnogobrojnim depresivnim bombicama. U ponoć 31. decembra najljepše želje cirkulisaće klupskim prostorijama, a svi će, zapravo, samo željeti jedno – da izađu iz živog blata.
