Ima te neke poetske draži zašto je zlatna generacija naše kadetske fudbalske reprezentacije nakon trijumfa nad Norveškom (4:0) prvi trening, s etiketom ekipe koja će učestvovati na Evropskom i Svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina, odradila baš na Cetinju. Tu, u Prijestonici, gdje se uvijek znalo koliko je teško iz kršovitog usjeka dohvatiti zvijezde.
Da li je to bila želja selektora? Nijesmo željeli da zaziremo u intimu, ali bilo je lijepo.
Slikovito.
Ponos koji osjećate dok pratite svaki potez naših zlatnih Sokolića lovćenskih je visina, a ekipa odiše karakternim crtama svog vođe – radna, tiha, nepokolebljiva.
Radovan Kavaja nikada, ni između redova, nije pokušao da na enorman uspjeh crnogorske reprezentacije udari lični pečat, niti bi to ikad uradio da ga nijesmo natjerali. Cetinjski stručnjak nije vrhunske rezultate iz okršaja sa Italijom, Ukrajinom, Grčkom i Norveškom izvukao (samo) zahvaljujući ispravnim taktičkim potezima ili nespornim kvalitetom naših fudbalera, već je kroz sopstveni životni primjer i lične borbe usadio momcima mentalitet istrajnosti, marljivosti i narativ vjere u prvog do sebe…
“Ja sam pomenuo i stalno pominjem, da nema tog povjerenja i tih uslova koje nam Savez stalno omogući od ovoga ništa ne bi bilo. Vjerovali su u nas i zahvalan sam im na tome. Što se tiče samog mog rada i opredjeljenja, kako životnog, tako fudbalskog, mislim da sve to može stati u jednu rečenicu – 20 godina sam krvavo radio da bi uspjeh došao preko noći. Želim da to prenesem na sve moje saradnike, na sve igrače…Želim da imaju takav stav prema obavezama, da budu iskreni i pošteni maksimalno prema sebi i onda se nadati nekom rezultatu”, počinje Kavaja razgovor za Lob Sport.
Samopouzdanje je ključ koji otvara svaku mogućnost. Vjerovala je naša reprezentacija u veliki rezultat. Generacija 2009 (i mlađi) iskoristila je uspjeh svojih pretodnika iz generacije 2006. kako bi stvorila svoj sopstveni mit.
“Tu ste u pravu. Bez vjere i bez nade nijesmo ovo mogli ostvariti. Ovo se niti može kupiti, niti preko veze dobiti – mora se zaraditi. Nešto što smo akcentovali od početka je da moramo biti prvi u grupi, to su možda bile prenaglašene ambicije, ali kada dođete sa tim stavom, i kad ste riješeni da date sve od sebe, onda se i događaju ovakve stvari”.
A, svaki uspjeh poziv je na konstantnost. Sport je mnogo putao dokazao da krilatica o osvajanju vrha i opstanku na istom – ne blijedi.
“Najveći je problem spustiti se na zemlju. Sada su sve pozitivne vibracije i razumijem kako djeluje okruženje i sredina. Momcima sam rekao da nam je prvi zadatak da se vratimo u onaj naš mod razmišljanja i rada. Imamo obavezu još više poslije ovih rezultata da budemo veći profesionalci, da otklanjamo greške i da održimo kontinuitet rada, a nadam se i rezultata koje smo do sada napravili”.
Sistem je odgovor za sve probleme koje postoje u raznim segmentima društva, pa tako i crnogorskog fudbala. Od početka projekta “Škola fudbala FSCG” prošlo je tek nešto više od četiri godine, a koliko je rad plodonosan najbolje odslikavaju uspjesi “generacije 2006 i 2009”.
“Mi smo sa ovih prostora prepoznati kao individualci i da teško trpimo sisteme i hijerarhiju. Međutim, ako postavite kriterijume, ako se složite da to mora izgledati kako je planirano i iznad svega, ako ne remetite to, onda imate šansu da kroz sistematski rad, kroz raspodjelu obaveza i zadataka dođete do nečega što možemo nazvati rezultatom”.
U najavi elitne runde kvalifikacija za EURO selektor je kao glavno oružje svog tima isticao zajedništvo. I, upravo taj momenat osjetio se u mečevima sa Grčkom i Norveškom. Iako rezultati to kriju, a pogotovo ishod meča sa Skandinavcima, činjenica je da smo svjedočili duelima u kojima je bilo sve otvoreno i u trenucima kada su se lomili, odlučilo je upravo to htjenje, srce i veća želja naših talentovanih fudbalera.
“Moramo biti svjesni naših pozicija, da samo na maksimumu možemo da ostvarimo nešto. Mi nemamo neki ekstrakvalitet i tu moramo da budemo realni. Ali, kad smo svi na svom maksimumu, kad se pridržavamo zadataka, kad svi jednako razmišljamo onda dolazimo do situacije da protivnik, koliko god da je kvalitetan, gubi svoj ritam, traži drugi model igre, a to je naša šansa da probamo da ga kaznimo. I, ono što je meni uvijek prioritet da u svakom momentu može da se desi da odigramo loše, da griješimo, da je protivnik moćan, ali nikad ne može da se desi da se predamo na utakmici i da ne tražimo taj momenat koji može da prelomi utakmicu. Uvijek im kažem da se u analizi utakmice izdvaja samo nekoliko momenata koji lome meč, mi ih moramo prepoznati i da kasnije budemo u tom položaju da održavamo rezultat ili dovedemo utakmicu u okvir koji nama odgovara”.
Nema mnogo vremena za slavlje, ali ni za analizu. Evropsko prvenstvo počinje već 25. maja u estonskom Talinu, a Svjetsko, koje će brojati čak 48 učesnika, tokom novembra u Kataru.
“Moramo biti i iskreni da nam je to ‘poremetilo’ naš plan rada jer znate da imamo akademiju sa 2010. godištem, da je tu puno obaveza, imamo dva turnira s njima. Sad treba pripremati ozbiljno Evropsko prvenstvo jer su to ekipe koje zahtijevaju takav pristup. Nadam se da ćemo naći prostora da neke stvari podignemo na još veći nivo i da zadržimo sve ovo što nas je dovelo do ovoga i da ćemo uvijek biti konkurentni, u bilo kojoj utakmici, bez obzira ko je protivnik”, zaključio je Kavaja.
Za kraj, kao što nam je i selektor predočio, ali svakako nijesmo zaboravili. Enroman doprinos uspjehu Sokolića dali su i asistenti u stručnom štabu Petar Vukčević i Petar Kasom, trener golmana Miloš Krstajić, fitnes trener Mirko Uskoković, članovi medicinskog tima Mirko Knežević i Branko Žižić, tim menadžer Miloš Kapa i ekonom Sava Kovačević.
