Sve oči su uprte u dva meča koja očekuje reprezentacija Crne Gore u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, a prije nego li se uđe u kult reprezentacije osvrnućemo se na učinak timova u najelitnijem rangu crnogorskog fudbala.
Šarena sezona
Tako bi moglo najbolje da se opiše odigranih 26. kola. Kao što su nas navikli igrači Budućnosti i Sutjeske su glavni kandidati za titulu i trka u dvoje je već uveliko počela tako da previše i ne treba trošiti riječi na dva najveća kluba u našoj zemlji. Bila je Sutjeska u prednosti sve do poslednjeg kola dok nisu naišli na Petrovac čija je igra promjenljiva isto kao i vremenske prilike. Kiks protiv primorske ekipe iskoristili su podgorički “plavi” za egal situaciju.
Pomenuti Petrovac je senzacija i kao trećeplasirani svima je trn u oku. Imaju momci sa stadiona “Mitar Mićo Goliš” čemu da se nadaju u nastavku sezone, a njihov san o evropskom ljetu ne jenjava.
Četvrtu poziciju, simbolično zauzima Arsenal (onaj tivatski). Ekipa koja zaslužuje maksimalno poštovanje kako zbog igre a još više zbog činjenice da ove sezone nisu odigrali NIJEDAN meč na svom terenu u Tivtu.
Uprkos “gostovanjima” iz kola u kolo respektabilna pozicija za tim koji je tek ove sezone izborio viši rang.
Posrnuli Dečić je pao na poziciju broj pet najviše iz svojih grešaka. U poslednjih sedam kola tuzani su slavili samo jednom protiv Rudara a poraze su im nanijeli Iskra, Budućnost i Petrovac, dok su bodove dijelili sa Sutjeskom, Arsenalom i Jedinstvom.
Upalila se rotacija u klubu, čak tri trenera su promijenjena u dosadašnjem toku sezone a ta činjenica još teže pada kada se vratimo negdje na sredinu avgusta i pogledamo roster tuzana koji su po imenima imali vrlo vjerovatno i najbolji tim lige. Prst na čelo i mnogo pitanja za vodeće ljude kluba iz Tuzi.
Barski Mornar, jedna ekipa koja se izdigla iz sivila sa starta sezone i sada već može nešto lakše da “diše” uz naravno dozu opreza, jer poučeni prethodnim iskustvom stanje na tabeli naše lige zna u jednom kolu da napravi pravi haos, tri boda od crvene linije ali s obzirom da su u jednom trenutku bili dio nje, barani mogu biti zadovoljni.
Jedinstvo iz Bijelog Polja na vjetar u leđa i na podršku publike igra i gura cijelu sezonu i nekako uspijeva da odoli jačima od sebe, ipak nije lak zadatak u nastavku sezone za bjelopoljce pogotovo jer nakon pauze prvo idu na megdan Rudaru da bi zatim gostovali Sutjeskoj u Nikšiću. Ono što ne može proći nezapaženo jeste broj gledalaca i podrška na svakom meču tako da bi se bez lažne skromnosti moglo reći, Bijelo Polje=Argentina.
Tri fenjeraša, Jezero, Rudar i Iskra će vrlo vjerovatno u međusobnim duelima u nastavku sezone morati da se bore sami za sebe i da pokušaju da izbjegnu ispadanje i eventualni baraž protiv uvijek nezgodnih drugoligaša.
Strast, emocije, pritisak i pomalo romantike na ne baš ravnim terenima nas očekuje ovog proljeća, ali ono što je sigurno jeste da uzbuđenja neće manjkati.
