Fudbalski klub Budućnost odlučio je da se osvrne na svoju prošlost koja će mu otvoriti pogled ka budućnosti.
A u želji da oda priznanje ljudima koji su svojim igrama, radom, strašću, entuzijazmom i rezultatima zadužili najtrofejniji crnogorski klub i najveći fudbalski brend države ostavivši neizbrisiv trag, izvršni direktor Predrag Kažić je pokrenuo inicijativu kojom želimo da im se zahvalimo i pokažemo da Budućnost ne zaboravlja svoje legende.
Budućnost želi da svi koji su gradili ime podgoričkog klub kroz stogodišnju istoriju osjete da su i danas dio plavo-bijele porodice, jer Budućnost nije samo fudbalski klub. To je čista emocija. Klub sa tradicijom koji širi zajedništvo.
Prvi gost Plavo-bijelih bio je legendarni defanzivac Slavko Vlahović, čovjek koji je gotovo kompletan svoj život posvetio Budućnosti, od dolaska iz rodne Crvenke sa 20 godina pa praktično do penzije, čika Slavko je branio plavo-bijele boje – prvo kao fudbaler, a kasnije kao trener mlađih kategorija u kojima je bio pravi stvaralac i pedagog.
“Prijatno sam iznenađen pozivom i dočekom i hvala Budućnosti što polako želi da vrati osjećaj pripadnosti ljudima koji su veliki dio svog života posvetili klubu. Razgovarao sam sa direktorima Kažićem i Petrovićem, izvršni direktor izgleda kao ozbiljna osoba sa pravim namjerama, kaže da želi da ugosti legende kluba, ispoštuje ih, uvaži, pokupi njihova iskustva, ali svemu treba vremena“, rekao je Vlahović, pa zatim nastavio.
“Kažem, ima lijepe namjere, i vjerujem da će sa timom ljudi koji ima oko sebe – mislim na operativce koji su posvećeni radu u klubu i koji svakodnevno rješavanju probleme – uspjeti u tim namjerama. Pričali smo sasvim otvoreno o svemu, posebno o mlađim kategorijama, jer je Budućnost uvijek bila rasadnik talenata, kao što je i danas“.
Vlahović je jedan od najdugovječnijih kapitena Budućnosti (igrao je za Plave od 1977. do 1991), fudbaler sa najviše odigranih zvaničnih utakmica u plavo-bijelom dresu (413), drugi na vječnoj listi po prvoligaškim nastupima u jugoslovenskom fudbalu (iza legendarnog Envera Marića), čovjek koga je Podgorica obožavala zbog hrabrosti, srčanosti i požrtvovanosti. I čovjek koji je kao saigrač i kapiten ispratio veliki broj velikih igrača za 15 godina. Legenda u pravom smislu te riječi.
Iz ruka izvršnog direktora Kažića i sportskog direktora Gavrila Petrovića dobio je kristalni globus sa posvetom, kao i monografiju “Ponosna prošlost, jedna je Budućnost“ posvećena stogodišnjici podgoričkog kluba koja će zvanično biti objavljena uskoro (i u kojoj upravo Stanko ima svoj doživljaj Budućnosti iz ličnog ugla). Sastanak je protekao u prijateljskom tonu i sa željom da se ponovo vide, jer je Vlahović itekako neko ko kritikom može da unaprijedi funkcionisanje kluba.
“Pričali smo o Foči koju su naši omladinci ljetos osvojili i kako je moja generacija dječaka otvorila put Budućnosti na taj priznati međunarodni turnir, na kome je čak igrala i reprezentacija Engleske. Lijepo smo se ispričali, usaglasili se da Budućnost mora da bude maksimalno ozbiljna, ozbiljnija nego što je trenutno jer ima sjajne uslove za rad, a kompletan sastanak sam doživio maksimalno emotivno, jer sam emotivan čovjek i čak sam u jednom trenutku i zaslužio. Pun lijepih utisaka napuštam Kamp, a rekao sam i Kažiću i Petroviću, bez ikakvog nametanja da Slavka Vlahovića uvijek mogu da zovnu za savjet ili pomoć ukoliko mogu da pomognem“, zaključuje Vlahović.
