Iako je državna zajednica bila na pragu separacije sport je tih godina, kao nikad kasnije ujedinjavao čak i političke oponente.
Bila je ta 2006. godina zlatna za fudbal u Srbiji i Crnoj Gori. Seniorski tim se kvalifikovao za Mundijal u Njemačkoj, doduše u sastavu nije bilo niti jednog Crnogorca, mlada reprezentacija izborila je plasman na Evropsko prvenstvo i u Portugalu nesrećno eliminisana u polufinalu od Ukrajine nakon slabijeg izvođenja jedanaesteraca, ali za razliku od seniora, u mladom sastavu “Plavih” bila su tri Crnogorca – Simon Vukčević, Milan Purović i Igor Burzanović.
A, omladinski nacionalni tim, predvođen Miodragom Radulovićem, prošao je prvu kvalifikacionu fazu pobjedama nad Ukrajinom i Jermenijom i stigao na korak od Evropskog prvenstva za igrače do 19 godina. Na kvalifikacionom turniru u Belgiji skupo ih je koštao poraz na startu od Sjeverne Irske (4:1), uslijedio je remi sa domaćinom (a imali smo prednost), da bi u posljednjem kolu, 22. maja, dan poslije referenduma za obnovu nezavisnosti, talentovani mladići nekadašnjeg selektora “Hrabrih sokolova” pobijedili Englesku 1:0.
Na klupi Crnogorac, a i utakmicu je riješio Crnogorac – Milan Đurišić je junak utakmice! Hitronogi krilni fudbal, tada član podgoričke Budućnosti, u 56. minutu izašao je ispred Džoa Harta i majstorskim potezom prebacio čuvara mreže “Gordog albiona” za veliku pobjedu “Plavih”.
Pored Đurišića, kasnije mladog reprezentativca Crne Gore, koji je nastupao još za Mladost, Kom, Rijeku, Lovćen, Mogren i Iskru, u Radulovićevom timu bilo su još četiri crnogorca – Balša Božović, Boban Čabarkapa, Darko Marković i Ivan Vuković.
