*Razgovarao: Adnan Pločo
Prije tačno 32 godine fudbaleri Crvene zvezde popeli su se na krov Evrope. U finalu tadašnjeg Kupa šampiona, a danas Lige šampiona, boljim izvođenjem penala savladali su Olimpik Marsej i tako ostvarili najveći uspjeh u istoriji kluba, ali i jugoslovenskog fudbala, te napravili nešto što vjerovatno niko nikada sa ovih prostora više neće ponoviti.
TEK SADA POSTAJEMO SVJESNI ŠTA SMO NAPRAVILI
Na putu do finala Zvezda je prvo savladala švajcarski Grasshopper. Nakon toga igrali su sa Glasgow Rangersima, u četvrtfinalu snage su odmjerili sa Dinamo Drezdenom, a u polufinalu sa slavnim Bajern Minhenom. Svi redom su padali, a na kraju je u Bariju došlo finale protiv Marseja. U 120 minuta finala gotovo da nije bilo prilike, a boljim izvođenjem penala Zvezda je “klempu” donijela u Beograd. Precizni su sa bijele tačke bili Robert Prosinečki, Dragiša Binić, Miodrag Belodedić, Siniša Mihajlović i Darko Pančev koji je postigao odlučujući penal. Važan član tima Ljupka Petrovića, uz Dejana Savićevića, bio e Refik Šabandžović, koji se za LOB sport prisjetio finala iz Barija 32 godine kasnije.
“Teško je naći i reći nešto što već nije ispričano o toj finalnoj utakmici. Činjenica da smo toliko puta razgovarali o tom finalu, da je snimljeno mnogo reportaža, dokumentarnih filmova… dovoljno govori kakav smo uspjeh napravili. Moram da kažem da je lijep osjećaj i danas, nakon 32 godine, kao i onog dana kada smo osvojili Kup šampiona. Prošlo je mnogo godina, uvijek se prisjetimo toga, razgovaramo i lijepo je. I danas se osjećam, na ovaj dan, kao da igram fudbal i dalje. Telefon stalno zvoni, navijači i danas čestitaju na tom uspjehu. Mislim da to dovoljno govori kakav uspjeh smo napravili. I danas se slavi kao i prvog dana kada smo osvojili najvažniji pehar u evropskom fudbalu“, kaže nam Šabanadžović na početku razgovora, a iako smo ga “uhvatili” u vožnji bio je raspoložen rado prisjetiti se Zvezdinog istorijskog uspjeha.
Jedan od onih koji su također bili važan “šraf” u timu Ljupka Petrovića, a koji danas nažalost nije više među nama je legendarni Siniša Mihajlović. U decembru prošle godine Mihajlović je, nažalost, izgubio borbu sa teškom bolešću, a Šabandžović kaže kako nijedno slavlje više neće biti kao ranije, jer nema “najveselijeg” među njima.
“Sigurno da je danas neobično jer nema Siniše Mihajlovića. Mislim da naša slavlja nikada više neće biti ista bez njega, kao što su bila sa njim. Bio je zaista veliki igrač, ali što je još važnije veliki čovjek. Ostavio je neizbrisiv trag kao fudbaler, ali i kao čovjek. Bio je veliki šaljivdžija, najveseliji među nama i falit će njegov humor i sve ono što je išlo uz Mihu. I danas kada budemo razgovarali i prisjećali se Barija, on će biti tu sa nama u našim mislima i nikada neće biti zaboravljen. Učinio je mnogo za Zvezdu i to će se pamtiti zauvijek”, emotivno nam govori Šabandžović.
MALO KO JE VJEROVAO U NAS
Za kraj smo Šabanadžovića, koji iza sebe ima izuzetno bogatu igračku karijeru, pitali da li su vjerovali da mogu do krova Evrope i da li se neki osjećaj u fudbalu može porediti sa osvajanjem naslova prvaka Evrope.
“Ma ne može se taj osjećaj porediti sa nekim drugim osjećajem u fudbalu. Posebno što je za sve nas, osim Belodedića, to u tom trenutku bio najveći uspjeh u karijeri. Igrati finale Lige šampiona je vjerovatno najveća utakmica na svijetu u klupskom fudbalu. Mislim da je to ravno igranju finala Svjetskog prvenstva. Malo ko je vjerovao u nas i davali su nam minimalne šanse da možemo osvojiti titulu. Tu su bili favoriti Milan, Bajer, Marsej, ali smo mi pokazali da se red, rad i disciplina uz vjeru u sebe na kraju isplate i donesu rezultat. Kada podignete onaj pehar osjećaj je neopisiv, ali mislim da niko od nas u tom trenutku i prije same utakmice, ali i nakon nje nije bio svjestan šta smo napravili. Kako vrijeme odmiče i kako godine prolaze postajemo svjesni šta smo napravili. Kažem, činjenica da se i 32 godine kasnije govori o tom finalu dovoljno govori kakav smo uspjeh napravili”, rekao je na kraju razgovora za LOB SPORT legendarni Refik Šabanadžović koji je karijeru počeo u sarajevskom Željezničaru, a nakon Crvene zvedze igrao je za AEK iz Atine, Olimpijakos i Kanzas Siti u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pored titule prvaka Evrope, popularni Šaban je sa Zvezdom osvojio tri titule prvaka Jugoslavije i jedan Kup Maršala Tita. Ima pet titula prvaka Grčke i jedan Kup te zemlje. Za Jugoslaviju je igrao osam puta, a bio je i član tima koji je igrao na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine.
