Stefan Lončar se 2018. godine, kao predvodnik šampionske generacije Sutjeske, okitio titulom najboljeg igrača domaćeg fudbalskog prvenstva, a nagrada je stigla u vidu potpisa trogodišnjeg ugovora za nekadašnjeg vicešampiona Evrope – Alaves.
U Baskiji nije dobio šansu, već je klub iskoristio saradnju sa hrvatskom Istrom i proslijedio centralnog vezistu na dodatno kaljenje u Pulu. Nije osjetio čari loptanja španske Primere, neko će reći pogrešan izbor u pogrešno vrijeme, ali činjenično je da se, tada sa još nesvršnih 23 godine, Nikšićanin nametnuo Hrvatima i odigrao skoro 100 utakmica u dresu Istre.
“Na taj način su, manje-više, svi igrači dolazili u Istru. Uvijek je važila priča ukoliko se neko dokaže dobiće šansu u Alaves, a možda je samo jedan fudbaler otišao. U Istri je bilo mnogo dobrih igrača, tu sam proveo dvije i po godine, bilo je uspona i padova, a na kraju sam jedva čekao da istekne ugovor i da krenem ispočetka”, kaže nam na startu razgovora Lončar.
Vezista Debrecina je prije dva dana proslavio 28. rođendan. Kad se osvrne na urađeno, ističe da je zadovoljan.
“Sigurno da jesam. Mada, da sam mogao otići sa 17-18 godina iz Crne Gore, možda bi bilo malo bolje. Moram biti zadovoljan i sa ovim što sam postigao do sada u karijeri.”
Na pitanje o trenutku koji mu je obilježio karijeru nije odugovlačio – Lončaru je proradio nacionalni ponos.
“Izdvojio bih poziv za reprezentaciju. To je ono o čemu sam uvijek sanjao, odazivao se srcem, bez razmišljanja da li ću igrati ili ne. Nacionalni tim je nešto što me posebno motiviše.”
Vezista Debrecina jedan je od rijetkih izdanaka domaće lige koji u karijeri nije imao prazan hod. Istra, Novi Pazar i sada Mađarska – u svim timovima je imao čvrst status prvotimca. Crnogorski fudbaleri su postali interesantni hrvatskom tržištu što potvrđuje i podatak da je u tamošnjem HNL-u šest naših igrača: Vladan Bubanja i Balša Tošković (Lokomotiva Zagreb), Nikola Vujnović i Momčilo Raspopović (Gorica), Marko Vukčević (Varaždin) i Aleksa Latković (Rudeš), a i Nikola Janjić, koji igra na pozajmici u Slovačkoj, ugovorom je vezan za Osijek.
“Kad sam bio u Istri, znalo se – Dinamo, pa svi ostali. Sada je to malo drugačije. Poslije dugo godina konkurentan je Hajduk, međutim Rijeka je jako dobra, tu je i Osijek. Teško je upoređivati našu ligu sa Hrvatskom ili Srbijom…Potrebni su nam tereni, mnogo bolja infrastruktura, uslovi za trening i igru. Nije sporno, talenata imamo, samo je potrebno da se uloži u naš fudbal. Hrvatska je jako ozbiljna liga iz koje se prave veliki transferi, a sve jača je i Superliga Srbija. Cijene se te lige mnogo više nego ranije i ako odigrate dobru sezonu ili dvije, lakše možete u inostranstvo.”
Odlazak iz Istre u Novi Pazar na prvi pogled ne djeluje efektno i primamljivo, ali se za Stefana Lončara ispostavio kao pun pogodak. Potpuno se afirmisao, stekao neophodno iskustvo, vratio status reprezentativca, a da je u Raškoj ostavio neizbrisiv trag svjedoči i mural koji su mu u gradu posveliti Pazarci…
“Svakako jedan od boljih poteza, mada prva sezona i nije bila tako dobra, borili smo se grčevito za opstanak, bilo je turbulencija sa svih strana. Mislio sam da ću napustiti klub, ali sam ostao još jednu sezonu i to smatram pravom odlukom. Počeo sam da igram, stekao veliko samopouzdanje i vratio se u nacionalni tim. Bila je to uspješna sezona za sve fudbalere Novog Pazara, jer su uglavnom nakon toga mnogi otišli u inostranstvo. Novi Pazar će mi ostati u srcu, ljudi su me zavoljeli i tim gestom (muralom) pokazali koliko sam im značio. Zauvijek sam ih zahvalan.”
Od tog momenta Lončar kroz svoju karijeru krupnim koracima grabi ka fudbalskim visinama. U Debrecinu je od januara 2023. godine odigrao preko 50 utakmica i postigao sedam golova. Prošle sezone igrao kvalifikacije za Ligu Konferencija, a u tekućoj je takođe cilj da se ekipa kroz mađarsko prvenstvo dokopa evropskih izleta.
“U početku nije bilo lako. Tereni su mnogo brži nego u Srbiji, a i stil trenera Srđana Blagojevića je drugačiji u odnosu na prethone. Trebalo mi je skoro dva mjeseca da se nametnem, ali kada sam jednom dobio šansu maksimalno sam je iskoristio i igrao skoro svaku utakmicu. Čak me iznenađuje da sam postigao sedam golova. Statistika je važna i može da bude korisna na ljeto.”
Mađarski insajder nam kaže da Blagojević pred utakmicu Debrecina na trenerskoj tabli prvo upisuje Stefan Lončar?
“Tako ispada! Možda sam u pravu kada se šalimo da mi je otac, pa me stavlja da igram svaku utakmicu”, kroz smijeh nam kaže 190 centimetara visoki Nikšićanin.
Šuška se da bi nekadašnji vezista Sutjeske opremu sedmostrukog šampiona Mađarske mogao da zamijeni dresom još većeg kluba. Sa četiri pogotka drugi je strijelac ekipe koju sa kapitenskom trakom predvodi nekadašnji ofanzivac PSV i moskovskog Dinama Balas Džudžak.
“Prije svega, cilj mi je da odigram što više utakmica, a po mogućnosti da postignemo još neki gol. Nakon toga ću razmišljati da li je pravo vrijeme da promijenim sredinu – nikad se ne zna. Ugovorom sam vezan do ljeta 2025. godine. Vidjećemo i kakvi su planovi uprave kluba.”
Pred posebnim izazovima su svi crnogorski reprezentativci dolaskom novog selektora Roberta Prosinečkog.
“Glupo je trošiti riječi o Prosinečkom i njegovoj karijeri. Biće mi čast da ga upoznam i da učim od njega”, kaže Lončar koji je od novembra 2022. godine odigrao devet utakmica u dresu Crne Gore, i zaključuje:
“Poslje četiri godine dobio sam poziv od Miodraga Radulovića, cilj mi je bio da budem standardan na spisku, da pokažem neke svoje kvalitete, a ne da budem prolaznik – mislim da sam uspio. Ponavljam, ogromna je čast bidi u reprezentaciji i nadam se da ću i dalje biti dio tog tima.”
