Novogodišnjim izdanjem, pod nazivom ONI DOLAZE, Lob Sport otvara kapije 2025. godine.
Glavni akteri serijala su mlade crnogorske sportiskinje i sportisti, čiji su talenat i vještine istinsko bogatstvo sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Bio je to 20. jun 2024. godine kada je u Tivtu ispisana istorija! Golobradi mladić, tada 15-godišnji Petar Ražnatović, je u društvu roditelja stavio paraf na profesionalni ugovor sa svojim matičnim klubom – Arsenalom.
Tivat je u godini za nama dobio svjetskog šampiona, boćar Gracija Stjepčević popeo se na krov planete u omladinskoj konkurenciji, a zvjezdanim stazama želi da korača još jedan nadareni mladić Boke!
Koliko u Arsenalu vjeruju da će Ražnatović, odavno standardni kadetski reprezentativac Crne Gore, ostvariti svoje snove potvrđuje i činjenica da je prilikom potpisa profi ugovora dobio broj rezervisan za majstore fudbala – desetku. Već se odužio upravi i navijačima, briljantnim pogotkom u 90. minutu kojim je svoje Tivćane spasio poraza od Jedinstva (1:1) u posljednjem kolu prvog dijela sezone.
Prvi gol u seniorskom fudbalu po automatizmu mora biti najvažniji. Prvi, vjerujemo od mnogih…
“Fenomenalni su utisci postići gol u posljednjem minutu, u svom gradu, pred svojim ljudima, svojim navijačima…Suvišno je govoriti da je ovo najljepši momenat u mojoj karijeri koja je tek počela”, ističe na startu razgovor za Lob Sport Ražnatović.
Arsenal je u prvom dijelu sezone ispunio cilj – na petom je mjestu, zlatnoj sredini, sa 11 bodova prednosti u odnosu na posljednjeplasirani Otrant Olimpik.
“Smatram da je polusezona bila uspješna. Međutim, tek smo na pola puta. Pred nama su naporne pripreme, a onda uvijek teško proljeće puno izazova. Liga je dosta ujednačena, svi su rivali zahtjevni i opuštanje je zabranjena riječ. Stremimo ka svom cilju, a to je opstanak bez baraža”.
Meč u kojem je stigao do prvog pogotka bio je tek drugi za Ražnatovića u seniorskoj konkurenciji. Debitovao je krajem septembra prošle godine.
“Smatram da uvijek mogu bolje i time se vodim. Svakako, moram biti presrećan zbog činjenice što sam tokom sezone priključen prvoj ekipi. To je dovoljno razloga da uživam u svakom minutu provedenom na terenu, odnosno treningu”, kaže nam Ražnatović.
U neformalnom razgovoru sa stručnim štabom Arsenala dobili smo potvrdu da je Ražnatović, prevashodno vaspitan i veoma talentovan što su preduslovi za uspjeh. Ali, napraviti karijeru iz Crne Gore put je sa mnogo prepreka na koje je naš sagovornik, tvrdi – spreman.
“Svi u klubu zaslužni su što sam dobio profesionalan ugovor i desetku na leđima. Zbog toga ću svom Arsenalu biti vječno zahvalan. Međutim, to je velika odgovornost i obaveza, te vjerujem da ću opravdati sve što sam dobio – maksimalno ću se potruditi”.
Iako je još daleko od punoljetstva, u odgovorima Ražnatovića već se odslikavaju obrisi čvrstog karaktera, pa upitan da govori o svojim ambicijama i snovima ostaje poprilično rezervisan i čvrsto nogama na zemlji.
“Naravno, poput svih fudbalera imam svoje ciljeve i snove, ali za sada sam fokusiran samo na Arsenal. To znači da je moj jedini cilj da ostvarim što bolje rezultate sa timom. Uz to, nadam se da ću postići još golove, te tako pomoći klubu da ispuni ambicije”.
Polivalenstnost i igračka svestranost jedan je od ključnih aduta iz bogatog arsenala oružja našeg mladog i talentovanog sagovornika. U veznom redu može da odgovori svim pozicijama, ali…
“Najbolje se osjećam na poziciji prednjeg veziste. Volim da sam bliže golu, ali naravno, ukoliko treba da odradim i neki drugi posao, da ‘pokrijem’ određeni dio terena – spreman sam na to”.
Porastao je, kao i mnogi, u eri Lionela Mesija i Kristijana Ronalda. I, posebno ih razdvaja…
“Mesi mi je uzor, uživao sam u njegovim igrama, pogotovo u Barseloni. Ali, jako mi se sviđaju psihološke karakteristike Ronalda – njegova mentalna snaga, posvećnost i naporni rad dokaz su da je talenat bez napornog rada – ništa”.
Druga zanimanja i hobije Ražnatović ostavlja po strani.
“Moj život je samo fudbal”.
Posljednjih godina isplivalo je mnogo talentovantih fudbalera širom Crne Gore, posebno se priča o “Zlatnoj generaciji 2006” koju predvodi Juventus Vasilije Adžić.
“Ima mnogo talentovanih fudbalera, ne bih volio nekoga da izostavim, ali mogu reći da me svi oni motivišu da jednog dana i ja igram na visokom nivou”.
A, koji je to nivo o kojem maštaš?
“Volio bih da igram u Španiji, u Barseloni, ili u Engleskoj za Mančester sitiji. Vjerujem u to i nikad ne odustajem”, zaključio je razgovor za Lob Sport tivatski fudbalski biser.
